>

novosti logo

Kronika Kronika

Umijeće preživljavanja

U sklopu humanitarne akcije SNV-a ‘Banija je naša kuća’: Humanitarni obilazak najugroženijih u selima na području Sunje i Hrvatske Dubice pokazao je koliko je zapravo teška situacija u mjestima s većinskim srpskim stanovništvom

Zahuktava se humanitarna akcija ‘Banija je naša kuća’ što ju je pokrenuo Odjel za socijalna i humanitarna pitanja Srpskog narodnog vijeća: nakon što su pomoć primili socijalno ugroženi s glinskog i kostajničkog područja, podjela paketa je nastavljena u selima i zaselcima oko Sunje i Hrvatske Dubice. Predstavnicima SNV- a tom su se prigodom pridružili i ‘terenski vodiči’ iz tog kraja, aktivisti Stevo Beč, dubički donačelnik Đorđe Tomić te Stevo Arbutina. Prije obilaska socijalno najugroženijih, u dubičkoj smo općinskoj zgradi susreli i načelnicu te administrativne jedinice Ružicu Karagić koja ovu humanitarnu akciju zdušno podržava, pa nam je ponudila pomoć ‘ako štogod zapne’.

Julu Vukosavljević, 81-godišnjakinju iz Petrinjaca koja je uslijed bolesti uglavnom prikovana za krevet, neočekivani gosti i paket pomoći veoma su iznenadili i još više obradovali.

- Ma tko vam je samo rekao da mi baš sada treba ovakav paket? Do sljedeće ‘socijale’ ima još podosta, prošlomjesečna je isparila, a rezerve u špajzi su pri kraju, pa vam se na njemu od srca zahvaljujem – kazala je ta vremešna žena. Ljubica Gemović iz Ivanjskog Boka teško je pronalazila riječi kojima bi iskazala svoju zahvalnost, jer joj svaka pomoć dobro dođe.

- Preživljavam sama sa osamsto kuna socijalne pomoći mjesečno, što ni u kojem slučaju ne može biti dovoljno. Ovaj će me paket ‘izvući’ bar na neko vrijeme, no postoji još nešto što mi je nužno potrebno a ne mogu sebi sama priuštiti: kako sam alergičarka koja jedva diše kad se u kući nakupi prašina, treba mi nekakav usisavač, makar i polovni – poručuje Ljubica, nadajući se da će netko čuti i tu njezinu skromnu želju. U Velikoj Gradusi posjećujemo njezinu imenjakinju, usamljenu udovicu Ljubicu Kosović.

- Nije mi lako, pa me ovakvi posjeti i darovi gotovo rasplaču. Kuća mi je na osami, komšija nigdje i tako iz dana u dan. Hvala vam iz tog razloga što ste me se sjetili – kaže nam. Slučaj je htio da u Živaji pronađemo i treću ženu s istim imenom, Ljubicu Novaković.

- Živim od 1.100 kuna mirovine naslijeđene od pokojnog muža, a samo režije me dođu 670. Svejedno, nekakvim čudom preživljavam, premda ni sama zapravo ne znam kako. Nikada od nikoga ništa nisam dobila, pa vam na ovom paketu svima zahvaljujem – kazala je ona. U Crkvenom Boku paket donosimo u ruke Milanu Todoroviću, koji s 800 kuna ‘socijale’ mjesečno ne može preživjeti, pa mora raditi sve i svašta ne bi li nekako podebljao tu crkavicu. A Mile Karajčić iz Petrinjaca živi sam, otkako mu je prije par mjeseci umrla majka Anka.

- Dok je mama bila živa, nekako smo prepinjali s 1.200 kuna njene mirovine. Otkako je nema, nisam ni kune primio, iako se nadam da ću možda naslijediti njenu penziju. Eto, i zbog toga mi je ovaj paket došao u pravi čas – zahvaljuje se skromni čovjek.

U Hrvatskoj Dubici odlazimo na adresu Milke Milišić, kojoj 800 kuna mjesečno, koliko prima od države, ne može biti dovoljno da prebrodi cijeli mjesec. Premda je i njoj paket itekako dobrodošao, kaže da joj je najveći problem kako će nabaviti ogrjevno drvo za sljedeću zimu: to je već sada opterećuje, a ni ovogodišnja sezona grijanja još sa sigurnošću nije završena.

Njezina sugrađanka i također imenjakinja Milka Narančić živi sa suprugom Borislavom. Njih dvoje već punih dvanaest godina nemaju struje u kući.

- Kad smo se vratili iz izbjeglištva, shvatili smo da nam je žena koja je ovdje živjela dok nas nije bilo, ostavila pozamašan dug, a u HEP-u su nam kazali da ga prvo moramo podmiriti želimo li priključak: zašto da plaćam nešto što nismo koristili, pitam se? Da imam novca, svejedno bih platila, ovako idemo dalje, makar i u mraku. Suprug i ja živimo od 1.300 kuna moje penzije, pa nam ovaj paket pomoći stvarno puno znači - kaže Milka. U Sabinji SNV-ov paket nosimo Stevanu Stojakoviću i njegovoj kćeri – opet – Milki.

- Primamo socijalnu pomoć od 960 kuna, pa vi sad računajte. Još se nekako moglo živjeti dok je moj sin Saša, koji živi s nama, bio zaposlen. Sada ne radi nigdje, pa nam se život totalno pogoršao – kaže nam žena, zahvaljujući na daru.

Stevo, supruga mu Rada i sin Miroslav Milovčević iz Hrvatske Dubice nisu se mogli načuditi da se netko upravo njih sjetio darivati u sklopu humanitarne akcije. Paket će im dobro doći posebice stoga što cijela obitelj mora živjeti sa svega 1.200 kuna Stevine mirovine, koliko je zaradio za 40 godina rada u DIP-u Kozara.

I Miljka i Branko Dukić iz Velike Graduse moraju pomno paziti na svaki dinar, pa im je SNV-ov paket došao kao naručen. Primaju skromnu poljoprivrednu mirovinu, a godine su stisle do te mjere da više ne mogu obrađivati vrt, brinuti o stoci ili držati kokoši. Njihova suseljanka Miljka Bogojević, udovica već dugih devet godina, živi sama od 850 kuna mirovine, ali se ne žali jer su za tegobnog života u izbjeglištvu u Srbiji, članovi njene porodice sanjali samo o tome da se jednom vrate kući na Baniju, pa kako im već bude. U selu Strmen kucamo na vrata Stojana Maslovare, a on nam otvara vidno iznenađen posjetiteljima, a još više razlogom njihova dolaska.

- Osamsto kuna ‘socijale’ nikako mi nije dovoljno za život, pa mi ovakva pomoć mnogo znači - objašnjava.

U Živaji je humanitarna pomoć dočekao 87-godišnji Stevan Kušić, a u Slabinji Sava Stanić, koju je paket posebno obradovao jer nema nikakvih redovitih mjesečnih primanja. Peteročlana obitelji Zore Stambolije, čija će snaha uskoro obitelj obradovati prinovom, također živi u Živaji.

- Nije nam lako, ali se radujemo povećanju porodice. I samo da znate, ovaj nam paket mnogo znači - kaže Zora na kraju našeg obilaska sunjskog i dubičkog kraja.

1/2