Na novi nacrt Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva, na koji se prošle godine negativno osvrnuo veći broj umjetničkih udruga, prošlog tjedna žestoko je reagirala i Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika (HSZU). Smatrajući da nacrt Zakona potpuno razvlašćuje i obesmišljava ulogu HSZU-a, samostalni umjetnici su nakon skupštine održane 15. siječnja u Novinarskom domu zatražili ostavku ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Kao razloge za njenu smjenu navode da aktualna ministrica ne zastupa interese umjetnika, da općenito šteti hrvatskoj kulturi, da se koeficijent za mirovine mora povećati s 0,8 na 1,25 te zaključuju da je nacrt Zakona u potpunosti neprihvatljiv. U svom javnom priopćenju predsjednik HSZU-a Hrvoje Kovačević objašnjava na koji način je struka bila uključena, odnosno nije bila uključena u samu proceduru.
Uvjeren sam da se većina predstavnika strukovnih udruga i velika većina samostalnih umjetnika ne slaže s ovakvim Nacrtom prijedloga Zakona te da će se u konačnici naši stavovi uvažiti – kaže predsjednik HZSU-a Hrvoje Kovačević
‘Ministrica kulture, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, sustavno je ignorirala stavove, prijedloge i mišljenja samostalnih umjetnika kojih se novi Zakon najviše tiče, HZSU-a koji postoji od 1965. godine, a i same Radne skupine. Radna skupina, koju je ministrica kulture imenovala 2017. godine, sastala se samo četiri puta. Sa zadnjeg sastanka, održanog prije više od polovice godine, članovi Radne skupine još uvijek nisu dobili zapisnik, a niti posljednji Nacrt prijedloga Zakona, koji je prema dopisu Ministarstva financija u završnoj fazi. Tijekom sastanka, samostalni umjetnici upoznati su s posljednjim dostupnim Nacrtom prijedloga Zakona. U svojim raspravama, svi nazočni samostalni umjetnici dali su punu podršku radu i djelovanju HZSU-a. Prozvani su neki članovi Radne skupine i predstavnici strukovnih udruga, koji na sastancima koje je sazivala ministrica kulture nisu zastupali umjetnike koje predstavljaju, nego su iznosili svoje osobne stavove. Nacrt prijedloga Zakona nema konsenzus umjetničkih udruga, kao što ministrica kulture javno iznosi’, stoji, između ostalog, u priopćenju koje potpisuje Kovačević.
Na ovakvo priopćenje reagirala je ministrica Nina Obuljen Koržinek i ustvrdila ono što znamo, činjenicu da se na zakonu radi izuzetno dugo. Istovremeno, izjavila je da se zakon neće naći u Saboru sve dok ne bude postignut konsenzus s umjetničkim udrugama te je odbacila kao neistine optužbe da udruge nisu bile konzultirane. Međutim, usprkos ovim izjavama, samu ministricu zadnjih dana demantiraju poruke koje HZSU i drugi odašilju hrvatskoj javnosti, a čini se da će teško doći do usuglašavanja zakona kada ne postoji nikakva naznaka konsenzusa oko najvažnijih pitanja na kojima bi novi zakon trebao biti zasnovan.
O samom nacrtu zakona već duži period piše Nora Krstulović, glavna urednica portala Teatar.hr, koja u svom tekstu iz studenoga prošle godine detaljno detektira njegove problematične odrednice. Krstulović smatra da se ovakvo ponašanje aktualne ministrice ne može poistovjetiti, primjerice, s njenim ponašanjem u slučaju medija i knjižničara, jer tvrdi da ona ‘vrlo dosljedno od početka svog mandata obećava brda i doline s jedne i provodi batinu s druge strane’.
- Tu se promijenilo nije ništa. Polovicom siječnja prošle godine obećala nam je zakon o društvenim mrežama ‘jer se negdje mora početi’. Kao što nam je plan zakonodavnih aktivnosti Ministarstva kulture još 2018. obećao novi zakon o kazalištima, onaj o financiranju javnih potreba u kulturi, o kulturnim vijećima… A dobili smo dodatne namete na autorske honorare, mogućnost privatizacije knjižnica, deset milijuna kuna dodatnih troškova Europske prijestolnice kulture u 2019. za koje se tek u lanjskom listopadu ustanovilo da postoje. Stanje je posve redovno. Ako vas nije smetalo prije četiri godine, ne bi trebalo ni sad - poručuje Krstulović.
Smatra da pravog odgovora, osim onog iz filmske zajednice, nije bilo i da ‘ministrica tvrdi da strukovne udruge unisono podržavaju razvlašćivanje HZSU-a, a s obzirom na to da joj nitko ne proturječi, bit će da je u pravu’.
- Kome pak ni to nije dovoljno, tu je sama Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika koja falsificira stavove svojih članova. Stanje je redovno. Operacija je uspjela, pacijent je mrtav - dodaje naša sugovornica koja u svom dopisu HZSU-u, objavljenom na njihovim internetskim stranicama, ističe kako se na sastanku 16. siječnja nije glasalo o zahtjevu kojim se traži ostavka ministrice.
Velike umjetničke udruge, prvenstveno HDLU i ULUPUH, interesno su ovisne o Ministarstvu kulture. Činjenicu da su podržale nacrt bez konzultacija sa svojim članstvom smatram još jednim dokazom da Zakon ne smije biti donesen – govori Tihomir Milovac
Da podsjetimo, prava samostalnih umjetnika regulirana su Zakonom o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva iz 1996. godine. Također treba podsjetiti da se reforma postojećeg zakona najavljuje još od 2011., od vremena ministra Jasena Mesića, ali i Nine Obuljen Koržinek koja je tada bila pomoćnica ministra kulture i državna tajnica zadužena za kulturu i medije. Nacrt zakona kao da nije previše odmakao u proteklih devet godina.
Poznata nam je i matrica kada se nakon rijetkih, ali ipak održanih sastanaka neke radne skupine u javnosti pojavi nacrt o kojoj sama skupina malo zna i u kojem evidentno nisu uvaženi zahtjevi struke. Kao i u slučaju medija i knjižničara, ministarstvo tvrdi da su uvažene sve primjedbe struke, dok struka govori upravo suprotno. Jedan od takvih primjera bilo je donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima, kada je iz Radne skupine demonstrativno izašao Saša Leković, tadašnji predsjednik najvažnije strukovne udruge, Hrvatskog novinarskog društva. U slučaju umjetnika informaciju da se nalazi u završnoj fazi izrade Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika (HSZU) dobila je ne od resornog, već od Ministarstva financija i to iz dopisa o problematičnim koeficijentima umjetnika još 19. listopada prošle godine. Međutim, ostaje pitanje zašto je HZSU reagirao tek sada, iako se o ovoj temi govori proteklih godinu dana, kada je već bilo posve jasno u kojem smjeru zakonodavac planira ići.
- Upravni odbor HZSU-a poduzeo je niz aktivnosti kojima pokušava zaštititi prava samostalnih umjetnika tijekom donošenja novog Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva još od listopada 2017., kada je oblikovana Radna skupina u kojoj nije bilo predstavnika HZSU-a. Iako smo o svojim aktivnostima redovito izvještavali članstvo, tijekom redovite Skupštine HZSU-a održane 12. prosinca 2019. shvatili smo da samostalne umjetnike treba dodatno informirati i zato je održan sastanak u Novinarskom domu. Svoje neslaganje s Nacrtom prijedloga Zakona ja sam osobno iznosio na svim dosad održanim sjednicama Radne skupine, a bilo ih je ukupno četiri, kao i predstavnicima medija koji su se bavili ovom temom. Uvjeren sam da se većina predstavnika strukovnih udruga i velika većina samostalnih umjetnika ne slaže s ovakvim Nacrtom prijedloga Zakona te da će se u konačnici naši stavovi uvažiti - kaže za Novosti Hrvoje Kovačević.
Što je sporno? Gotovo sve. Jedna od najproblematičnijih odredbi novog nacrta Zakona predviđa da se upisnik, odnosno evidencija samostalnih umjetnika s HZSU-a preseli na ministarstvo, čime bi se ostvarila potpuna državna kontrola nad tim tko ima pravo biti samostalni umjetnik. Primjenjuje se tržišno orijentirani pristup, čime se kao glavni kriterij za dobivanje statusa uzima tržišna, a ne umjetnička vrijednost djela i na kraju posebno otežava samoorganiziranje umjetnika. Već u članku četiri nacrta prijedloga Zakona stoje neprecizne definicije tko obavlja umjetničku djelatnost i tko se može smatrati samostalnim umjetnikom. Realnost i prekarne pozicije velikog broja umjetnika zapravo prisiljavaju radnike u kulturi da se paralelno bave različitim aktivnostima. Djelovanje umjetnika nekada je teško razgraničiti. Na primjer, da li se pod umjetničkim stvaralaštvom podrazumijeva i aktivnost podučavanja ili edukacijskih programa? Posebno je zanimljivo uvođenje nejasnih kategorija ‘stručnjaka u kulturi’ i ‘samostalnog stručnjaka u kulturi’. Također se planira i osnivanje nove institucije pod nazivom Hrvatsko umjetničko vijeće.
Ovlasti se dakle s HZSU-a prenose direktno na Ministarstvo kulture, odnosno na ministra, tako da ministar na preporuku vijeća koje sam imenuje odlučuje tko će se nalaziti u registru samostalnih umjetnika, a ispada da prema diskrecijskom pravu može odlučiti i koga iz registra ispisati.
Struka se, iako to svi ne govore javno, velikim dijelom slaže da ovakav zakon centralizira administraciju prebacivanjem primarne funkcije HZSU-a na ministarstvo. Udruge zahtijevaju da se budući zakon temelji na prijedlozima koje su strukovne udruge poslale ministarstvu, ali je većina najvažnijih točaka i dalje izostavljena, što se, paradoksalno, planira riješiti naknadno donesenim pravilnicima.
Za mišljenje smo pitali i jednog od vodećih hrvatskih kustosa Tihomira Milovca koji kaže da ga postojeći nacrt podsjeća na izjavu aktualne predsjednice kojom je poručila da su svima onima kojima se ne sviđa u Hrvatskoj vrata otvorena.
- Nacrt Zakona sadržajno je otvoreni poziv umjetnicima da se ili odreknu svog statusa ili potraže neka nova rješenja za osiguranje vlastite egzistencije. Tragična je činjenica da će ministrica jednim potezom pera ugroziti živote 800 hrvatskih građana i umjetnika. Umjesto da tim ljudima pomogne da svoja specifična umjetnička prava poboljšaju i da kod premijera zagovara povećanje koeficijenta za obračun njihovih iznimno skromnih mirovina koje trenutno iznose svega 0,8, ona predlaže zakon koji im i to oduzima. Taj koeficijent manji je od predviđenog koeficijenta za najniže rangirano zvanje u kulturi. Nisu prihvaćene konstruktivne primjedbe dobivene iz HZSU-a i drugih udruga. Umjetnike se gura u status obrtnika, poduzetnika, a ako im to ne ide, napustit će svoj poziv, što će dovesti do osipanja slobodnomislećih, neovisnih glasova nužno potrebnih svakoj demokraciji. Pitam se da li je možda prava namjera ovog Zakona ušutkavanje umjetnika. Ali nije sve negativno u režiji ministrice i posebnog tima koji je vodio proces. Velike su umjetničke udruge, a mislim prvenstveno na HDLU i ULUPUH, odnosno na njihove predsjednike, interesno ovisne o Ministarstvu kulture. Činjenicu da su podržale nacrt bez konzultacija sa svojim članstvom smatram još jednim dokazom da ovakav Zakon ne smije biti donesen jer će u protivnom unijeti nemir, neizvjesnost i bunt kod mnogih umjetnika - objašnjava Milovac.
Nora Krstulović smatra pak da se donošenjem ovog zakona ništa značajno neće promijeniti, samo će se dodatno legalizirati situacija koju većina već desetljećima prešućuje.
- ‘Dobit ćete pare kad vaši budu na vlasti.’ Usvoji li se ovaj zakon, stvar će konačno biti formalizirana pa će sve svima biti jasno. Dapače, ‘stručnjaci u kulturi’, oni prešućeni heroji koji su se ubili od truda da imamo to što imamo, konačno će biti priznati kao umjetnici. Preživljavanja. Ali ipak – umjetnici.
