Vlak španjolske proizvodnje, popularni ‘plavac’, kako ga zbog njegove boje od milja zovu strojovođe, bio je već osam i pol sati u pogonu u trenutku kada smo se u njega ukrcali na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Naš domaćin strojovođa prima nas u kabinu, svoj kokpit: pokreće ručicu, ‘plavac’ se uz cviljenje kotača pomiče, mehaničko tijelo potom zapišti, čini se da poput ostarjelog boksača hvata zrak i potom hvata pravac.

- Jedan od dva motora se pregrijava i kada ova garnitura napokon dođe u Osijek, mora na pregled kako bi se problem s motorom riješio - prvo je što nam govori strojovođa, koji je za potrebe ovog teksta želio ostati anoniman.

Ne čudi to s obzirom na posljednje događaje u Hrvatskim željeznicama i najave pa odgode štrajka Sindikata strojovođa Hrvatske, koji upozorava na sve gori položaj strojovođa: od njih se traži da rade prekovremeno, što po zakonu odbijaju, zbog manjka strojnog osoblja, kažu, ne mogu koristiti ni godišnje odmore, a ne žele ugroziti sigurnost putnika vozeći više sati no što je predviđeno. Na pojedinim relacijama prošlog je mjeseca otkazano gotovo stotinu linija, a umjesto vlakova vozili su autobusi. Uprava HŽ Putničkog prijevoza za nastalu situaciju optužuje isključivo Sindikat koji je, kako kažu, neodazivanjem poslodavcu na rad, odnosno odbijanjem prekovremenog rada doveo do otkazivanja linija. No zašto strojovođe moraju raditi prekovremeno? Uprava poručuje da prekovremeni rad nije bio sporan do početka kolektivnih pregovora, a sada izrađuju prijedlog novog rasporeda rada strojnog osoblja (ukupno njih 627) kojim bi se osigurao smjenski rad bez korištenja prekovremenih sati.

Sjedi i plači. Održavanje vlakova je katastrofa - govori nam strojovođa čiji uređaj u kabini pokazuje kvar: iz već pregrijanog motora iscurila je voda, vjerojatno je puklo crijevo. Ali može se i mora voziti i s jednim motorom, koji se i sam uskoro počeo pregrijavati…

Naš strojovođa smjenu bi trebao predati nakon deset sati rada. Svaka minuta preko toga broji se kao prekovremeni rad. Dolazi iz noćne smjene i po zakonu sutradan ima pravo na slobodan dan. Naizgled, radno vrijeme je usklađeno kako treba, pa ipak, katkad postoje i drugačiji planovi šefova u putničkom prijevozu.

- Događalo se da dođem iz naporne noćne smjene i da su me pozivali da već sljedeće jutro dođem raditi, iako bih, kako sam rekao, taj dan trebao imati slobodan. Zbog toga je već bilo problema. Ali hajde, ako je već netko završio na bolovanju pa nema ljudi da voze vlakove, odradit ću i to, ali barem da mi se ti prekovremeni sati plate. Dakle važno je da imam minimalno 16 sati odmora između smjena, što se poštuje, ali problem je u tome što mi nitko neće platiti prekovremeni rad, već će mi te sate kao satnicu prebaciti u idući mjesec - govori strojovođa.

- Ali iz Uprave tvrde da se prekovremeni rad strojnog osoblja plaća? - provjeravamo.

- Ta priča ne stoji. Jedan sam mjesec odradio osam prekovremenih sati. I nisu mi bili plaćeni. Prekovremeni sati bi se trebali plaćati pedeset posto više, ali se njihovim prebacivanjem u idući mjesec ta obaveza izbjegava - kaže nam.

Magla se nadvila na jednoj dionici pruge, vidljivost se smanjila na svega nekoliko desetaka metara. Iz magle, iz suprotnog pravca, brzinom munje izranja drugi vlak, što tijelo tjera u instinktivni trzaj, a srce u tom adrenalinskom prizoru počinje brže kucati. Ali naš je strojovođa miran, koncentriran na prugu, pa usporava; prelazimo preko pružnog prijelaza, tamo gdje se cesta spaja s prugom, zrak je čist, možemo dalje.

- Ima nas dovoljan broj, kako kažu u Upravi, ali samo zato jer ljudi ne idu na godišnji. Ovaj mjesec u našoj ispostavi petorica strojovođa čekaju na godišnji, ali na njega neće moći ako drugi ne odrade prekovremeno, a mi to ne želimo jer nam nije plaćeno. Ne želimo ni zbog sigurnosti putnika. Ako kažu da nas je dovoljan broj, zašto onda nisam bio na godišnjem gotovo godinu dana? I zašto onda moramo raditi prekovremeno? Uvijek će netko završiti na bolovanju, zbog nesreće na radu, vi znate da se na prugama događaju pregaženja, pa ga duže vrijeme neće biti zbog doživljenog stresa. Politika je takva da ako se već planira ići na godišnji, treba raditi i prekovremeno - kaže strojovođa.

Dodaje da je tek u prosincu prošle godine mogao koristiti deset dana godišnjeg, pa mu je tako ostalo čak dvadeset dana koje, po zakonu, mora iskoristiti do lipnja ove godine.

- Kako izgleda odbijenica kada se već zatraži godišnji? - pitamo.

- Nema tu klasične odbijenice. Odgovor je: ne možeš sada, strpi se, odradi još nekoliko tura, pa ćeš onda. Ma nema tko raditi, to je istina - kaže nam.

Vlak se uz pištanje zaustavlja na kolodvoru. U kabinu ulazi smjena: naš je strojovođa odradio svojih deset sati. Njegov samozatajniji kolega preuzima komande.

- Sređenost željeznice je odraz sređenosti države. Odrekli smo se uskrsnice, božićnice i dva dana godišnjeg odmora, jer kao kriza je, nema se. Gasili smo garniture stojeći na peronu da bismo štedjeli gorivo, radili smo bedake od sebe. Ali izgleda, ne vrijedi - govori.

I on, poput drugih kolega, odradi prilično prekovremenih sati, nisu to u prosjeku samo tri sata mjesečno, kako sugeriraju u Upravi. Nešto mu plate, nešto prekovremenih prebace u idući mjesec – svaka je priča individualna. Godišnji odmor je teškom mukom uspio iskoristiti, iako onda kada mu je najmanje trebao. Dolazili su, kaže, u zamjenu kolege iz Zagreba da bi neki mogli na godišnji.

- Najveći problem su bolovanja, već kada su trojica na bolovanju dolazi do raspada sistema i prekovremenog rada ukoliko nema ispomoći strojovođa iz drugih gradova, a to je rijetkost. Mi smo na primjer išli u Split na mjesec-dva kao ispomoć, da bi oni mogli ići na godišnji. Ali to je odvojen život za koji se nikakva naknada ne dobiva, iako to predviđa kolektivni ugovor - kaže ovaj strojovođa sa 26 godina staža.

Uređaj u kabini pokazuje kvar: iz već pregrijanog motora iscurila je voda, vjerojatno je puklo crijevo. Ali može se i mora voziti i s jednim motorom, koji se zbog napora i sam uskoro počeo pregrijavati.

- Sjedi i plači. Održavanje vlakova je katastrofa. Rade se uštede. Zašto za ovo nitko ne odgovara? Sada se malo ohladio - govori više za sebe.

Nije to opasno za putnike, doznajemo, jedino može biti kašnjenja. Ipak, situacija izmiče kontroli: strelica koja pokazuje koliki je tlak zraka u motoru gotovo je pala ispod pet bara. U tom slučaju gubi se mogućnost kočenja, što već ugrožava sigurnost putnika. Vlak automatski sam koči kada tlak padne ispod pet bara. Najbolje je preventivno odmah stati, strojovođa tako i radi, nema smisla dalje. Strelica je i službeno pala ispod razine, strojovođa zove pomoć, kolodvor je udaljen samo petstotinjak metara. Ako bude sreće, doći će vuča…

- Što da radim? Da krenem autobus voziti? - gorko pita.

Kondukter u međuvremenu obavještava putnike o tome što se dogodilo. Ostaje čekati. Netko kuca na vrata kabine: to je bivši kondukter, on bi pješke do kolodvora, između pruge i zaraslog terena.

- ‘Oćemo dugo čekati? - pita.

- Ne znam, Pero - odgovara strojovođa.

- Ako ne znaš, onda me možeš pustiti tu.

- Ako budeš išao ti, i drugi će tražiti.

- Neće nitko otići, ljudi su ti zaboravili hodati.

- ‘Odi, otvorit ću ti.

Dolazi vuča. Razmišljamo o putnicima koji možda kasne na posao – mogu li igdje dobiti ispričnicu za šefa? Mogu, u prometnom uredu. No znaju li putnici da se vlak nije pokvario greškom strojovođe, već da je problem u lošem održavanju – što bi o tome rekli u Upravi HŽ Putničkog prijevoza?

U Bjelovaru, gradu koji je oduvijek gravitirao željeznici, upoznajemo iskusne strojovođe Željka Saba i Gorana Najderta: prvi radi od 1985., drugi ima deset godina radnog staža. Sabo nam kaže da je prije tri godine računao da je odvozio oko 950.000 kilometara, dakle otada do danas već je debelo prešao milijun kilometara.

- Treća sam generacija strojovođa, sin mi je također strojovođa, što znači da je on četvrta generacija. Pruga mi teče venama - govori Sabo.

Iako je kao strojovođa svašta prošao, pogađaju ga uvjeti u kojima rade jer odgovornost za sigurnost putnika je velika. Dodaje da su se strojovođe pred četiri mjeseca odrekli osam posto plaće. Zašto i kome je išao taj novac, pita se.

- Odrekli smo se da poslije bude bolje, a evo nije. Ne želimo više raditi prekovremeno i to bez godišnjih odmora. Ako si premoren i nemaš godišnji, ti nisi normalan i nisi u stanju voziti putnike - kaže nam.

Njegove riječi dodatno dobivaju na težini ako se uzme u obzir ispravnost vlakova, u što smo se, slučaja li, i sami uvjerili. Da ne govorimo o uglavnom lošim prugama i brojnim cestovnim prijelazima preko pruge, što je okidač za nesreće. Gotovo da i nema strojovođe koji u svom radnom vijeku nije imao pregaženje, kako zovu nalet vlaka na čovjeka, automobil, traktor ili nešto drugo, često, nažalost, sa smrtnim posljedicama. Željko je u svojoj radnoj karijeri ima dva takva, a stres koji strojovođa tada doživi ostaje zauvijek prisutan, ma koliko vremena od toga prošlo. Zato je važno da strojovođe barem budu odmorni, iako je samoubojice teško spriječiti trubljenjem i kočenjem. Primjera radi, zaustavni trak garniture vlaka pri brzini od sto kilometara na sat je čak 600 metara.

Željkov kolega Najdert kaže da je lani udario u traktor, pa je iskoristio pet slobodnih dana, koliko strojovođe imaju za doživljeni stres.

- Umjesto da mi se dalo na primjer još deset dana godišnjeg zbog te traume – dodaje. Iznova upozorava na činjenicu da posljednjih dana velik broj vlakova nije vozio.

- U posljednjih nekoliko godina ljudi koji mogu otići uz otpremnine odlaze, a nas nema dovoljno jer se novi strojovođe ne primaju u radni odnos - kaže Najdert.

Treća sam generacija strojovođa. Pruga mi teče venama. Odrekli smo se osam posto plaće, da nam poslije bude bolje, a nije. Ne želimo više raditi prekovremeno i to bez godišnjih odmora. Ako si premoren i nemaš godišnji, ti nisi normalan i nisi u stanju voziti putnike - kaže Željko Sabo

Kao i drugi naši sugovornici, i on smatra da poslodavac uglavnom nema razumijevanja kada je riječ o prekovremenom radu.

- Nešto ti može platiti, ali nikad ne znaš što i koliko. Ostatak prekovremenih se često prebacuje u tekući mjesec, dakle ulaze u normalnu satnicu, čime su se prekovremeni sati nepovratno izgubili - potvrđuje ono što su nam rekli ostali strojovođe.

Kaže nam da su neki njegovi kolege otišli raditi u Austriju, Sloveniju i Njemačku.

- Jedan moj bliski kolega je otišao u Njemačku i poručio da neće ni na more doći. Kao potpunog stranca ljudi su ga u novoj firmi prihvatili kao da je godinama tamo - priča Goran Najdert, uz zaključak da strojovođe traže samo ono što piše u Zakonu o radu, odnosno kolektivnom ugovoru.

Dalibor Petrović: Od rujna 2012. tvrtku je napustilo 20 posto strojovođa

Nedavno je izvanredni otkaz uručen strojovođi Daliboru Petroviću, potpredsjedniku Sindikata strojovođa, koji smatra da je riječ o očekivanom potezu Uprave s ciljem zastrašivanja radnika i sindikata. Povod je taj što su, prema njegovim riječima, iz Uprave naredili informativnoj službi da nezakonito provale u mailove sindikata, u kojima je pozvao strojovođe da ne rade prekovremeno i da se ne odazivaju poslodavcu u svoje slobodno vrijeme te da redovito prijavljuju defekte, odnosno kvarove na vlakovima. No otkaz ne može biti valjan bez suglasnosti Sindikata strojovođa, koji Uprava neće dobiti, pa će sve najvjerojatnije završiti na sudu. Sindikat će protiv Uprave, kako najavljuje, podnijeti i kaznenu prijavu. O službenim informacijama po kojima je od 1. svibnja 2014. do danas Putnički prijevoz napustilo svega troje strojovođa, Petrović kaže:

- To je manipulacija. Zašto se i po kojoj logici navedeno razdoblje uzima kao referentno? Činjenica je da je od rujna 2012., kada je na čelo Uprave HŽ Putničkog prijevoza došao Dražen Ratković, tvrtku napustilo 150 strojovođa i njihovih pomoćnika, tj. 20 posto od ukupnog broja.

Smatra da je najavljeni štrajk izvjestan, ali ne prije nego što vide kako će funkcionirati nova organizacija rada.

- Ne možemo broj radnika u Direkciji povećavati, a broj konduktera i strojovođa smanjivati, ne možemo voziti putnike u vlakovima koji prokišnjavaju, koji ne griju i koje ne možemo zaustaviti, a prvenstveno ne možemo žrtvovati svoje slobodno vrijeme, zdravlje i sigurnost putnika kako bismo amortizirali nesposobnost Uprave - dodaje Petrović.

Za kraj, kaže da im Uprava, iako joj je to zakonska obaveza, uporno odbija dostaviti dokumentaciju o godišnjim odmorima strojovođa, koja bi najbolje pokazala tko je u pravu. Mada smo Upravi poslali službeni upit o aktualnim problemima, do zaključenja ovog broja odgovora nije bilo.