Diljem Hrvatske nailazi se na ustaško ‘U’, pozdrav ‘Za dom spremni’. (…) Tako se posljednjih godina tiskaju knjige, pišu i objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emitiraju televizijske emisije u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH. Osim u huškačkim i nacionalistički obojenim medijima, ovakvi stavovi iznose se i u službenom glasilu Katoličke crkve, a prodrli su i (…) na javnu televiziju – piše to, između ostalog, u opširnoj analizi koju je nedavno objavila pučka pravobraniteljica Lora Vidović. U toj analizi istaknuti su brojni slučajevi rehabilitacije ustaštva i pojava umanjivanja i negiranja genocida nad Židovima, Romima i Srbima, kao u knjigama i filmovima Igora Vukića, Jakova Sedlara i Romana Leljaka te u pojedinim crkvenim publikacijama. Pored nabrojanog u izvještaju, dogodilo se i da pojedinci u vukovarskoj koloni sjećanja mašu zastavama s ustaškim simbolima, zabilježena je skandalozna izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav kompromitiran u vrijeme NDH, kao i nedavna izjava ministra uprave Lovre Kuščevića da na famoznoj HOS-ovoj ploči koja je iz centra Jasenovca premještena u Novsku nije ustaški pozdrav, nego vojna oznaka koja ne potiče na ustaštvo. Teško je zanemariti i mudroslovlje sisačkog biskupa Vlade Košića koji je lani na jednoj književnoj svečanosti kazao: ‘Najprije treba reći da ustaštvo nije bio fašizam, nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države’, kao i činjenicu da neke ulice u Hrvatskoj i dalje nose imena po istaknutim ustaškim dužnosnicima. Od svega navedenog skandaloznije je samo ponašanje vlasti i državnih institucija koje ignoriraju cijelo to veličanje ustaštva i odbijaju adekvatno reagirati na iskazivanje mržnje i netolerancije.
Ono što je Ustavni sud napisao u odluci u predmetu Šimunić potrebno je pretočiti u pravni akt i jasno reći da se u slučaju zlouporabe ustaške ikonografije radi o govoru mržnje – smatra sdp-ovac Peđa Grbin
Stoga mnogi smatraju kako je krajnje vrijeme da Hrvatska po uzoru na Austriju, Italiju, Njemačku ili čak Rumunjsku donese nedvosmislen zakon koji bi zabranio i propisno kažnjavao propagiranje nacističkog, fašističkog, a time i ustaškog režima te svih njihovih simbola i parola. Još lanjskog listopada takav je prijedlog zakona u saborsku proceduru uputio IDS, no on nikada nije stigao ni na dnevni red. U Hrvatskoj se uzvikivanje ustaškog pozdrava ili isticanje nacističke ili ustaške ikonografije i dalje tretira tek kao prekršaj i to temeljem četiriju zakona: Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima i Zakona o javnom okupljanju. No ni ti se propisi, u kojima ustaška simbolika nije izrijekom navedena, ne provode na adekvatan način. Postoji i članak 325. Kaznenog zakona, koji prijeti zatvorskom kaznom u trajanju do tri godine za onog tko ‘javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine’, ali po tom članku još nitko nije kažnjen.
U nedavnom intervjuu Večernjem listu ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kazao je da je policija od 2011. podigla 42 kaznene prijave i prekršajno prijavila 164 osobe za isticanje simbola totalitarnih režima. Najavio je novine u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, uopćeno kazavši da će predložiti zasebno inkriminiranje različitih simbola i obilježja koji veličaju totalitarne režime. Ministarstvo smo stoga pitali namjeravaju li predložiti posebnu inkriminaciju upotrebe ustaškog pozdrava, proustaških istupa i negiranja ustaškog zločina holokausta i genocida, no da zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor.
Premijeru Andreju Plenkoviću pouka je prije dva tjedna stigla od austrijskog kancelara Sebastiana Kurza, čija je desna koalicijska vlada uvrstila ustaški pozdrav u listu zakonski zabranjenih simbola, zbog njegove učestale upotrebe prilikom komemoracija na Bleiburgu. Kazne zbog ustaških obilježja u Austriji će od 1. ožujka 2019. iznositi 4000 eura i mjesec dana zatvora, a za recidiviste 10.000 eura i šest tjedana zatvora. Hrvatski premijer je, kada se koncem 2016. povela rasprava zbog postavljanja HOS-ove ploče s ustaškim pozdravom u centru Jasenovca, izjavio da taj pozdrav ima ‘dvostruku konotaciju’ i kukavički prebacio problem osnovavši Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Ono je u ožujku ove godine donijelo ‘Dokument dijaloga’ preporučivši zabranu ustaških simbola uz iznimno dopuštanje pri braniteljskim komemoracijama, čime je de facto podržalo njihovu daljnju zloupotrebu. Ta preporuka Vijeća tim je skandaloznija što je ono samo zaključilo da je ustaška simbolika protivna Ustavu RH, ali da su je institucije dugo tolerirale.
Negiranja zločina i povijesnog revizionizma uvijek je bilo, ali postupanje države određuje granice tih pojava. Kod nas se, nažalost, te granice stalno pomiču – kaže sdss-ov zastupnik Boris Milošević
Najviši hrvatski sudovi potvrdili su pak štetnost i kažnjivost upotrebe ustaških simbola. Prekršajni sud u Zagrebu, a potom i Visoki prekršajni sud, osudili su bivšeg hrvatskog reprezentativca Josipa Šimunića nakon što je u studenome 2013. po završetku utakmice s Islandom pozivao publiku na Maksimiru na uzvikivanje pozdrava ‘Za dom spremni’. Viši sud je pritom istaknuo nedvojbeni rasistički karakter NDH i ustvrdio da ustaški pozdrav simbolizira mržnju, s čime se, odbijajući Šimunićevu žalbu, složio i Ustavni sud. Visoki prekršajni sud je u prosincu 2015. osudio i tadašnjeg predsjednika HČSP-a Josipa Miljka s još dvojicom koja su pozdravljala istim pozdravom i pjevala ustaške pjesme, a Ustavni sud je odbacio i njegovu ustavnu tužbu. Pa ipak, unatoč takvim sudskim postupcima i odlukama Ustavnog suda, praska na nižim sudovima nije ujednačena, čemu je pridonijela i policija koja se, kao pokretač prekršajnog postupka u nekim slučajevima, kao kod koncerta Marka Perkovića Thompsona u Slunju, nije žalila na prvostupanjske oslobađajuće presude. Iz pravobraniteljičinog ureda upozorili su da upravo neujednačena praksa nižih sudova, ali i državnih tijela, ukazuje na potrebu jasnijeg normativnog reguliranja ovakvih (ne)djela.
Praksa u mnogim europskim državama je jasnija. Za podignutu desnicu uz pozdrav ‘Heil Hitler’ Njemačka propisuje kaznu od šest mjeseci zatvora, a Italija za fašistička i nacistička salutiranja i pozdrave od šest mjeseci do tri godine. Rumunjska je 2015. donijela zakon kojim se zabranjuje poricanje holokausta, a zakon je nastao kao reakcija na rastući pokret rehabilitacije profašističkog diktatora i generala Iona Antonescua, pod čijom je vlašću u toj zemlji pogubljeno oko 280 tisuća Židova i 11 tisuća Roma. Poricanje genocida zabranjuje i Švicarska. Slovenija, koja također nema decidirani zakon o zabrani fašističkih obilježja, člankom 297. Krivičnog zakona propisuje kazne u trajanju do dvije godine zatvora za javno poticanje mržnje, nasilja i netrpeljivosti. Aktualni su procesi protiv Andreja Šiška, bivšeg vođe navijača Maribora s krajnje desnice koji je u šumi skupio maskirane i dijelom naoružane muškarce kako bi kao ‘Štajerska garda’ osiguravali mir i red te nadzirali granicu, te Tadeja Strehovca, tajnika Rimokatoličke crkve u Sloveniji, koji je osumnjičen za govor mržnje jer je putem svog zavoda Kul.si propagirao zabranu abortusa i ‘pravo na život’, vodeći kampanju protiv grupe intelektualki i aktivistkinja koje je nazivao ‘abortivnim lobijem’ i ‘zagovornicama ubojstava nerođene djece’.
Nedavna saborska rasprava o radu Vlade zbog ‘nečinjenja u vezi s učestalom zloporabom ustaškog pozdrava Za dom spremni’, povodom interpelacije koju je još lanjskog proljeća podnio SDP, pokazala je svu bijedu hrvatske politike. Premda smo više puta mogli čuti zazivanje austrijskog zakona, pokazalo se da Vlada na tako nešto još nije spremna.
- Razloge treba tražiti u činjenici da najjačoj vladajućoj stranci donošenje takvog propisa ne odgovara, jer se većina članova i birača te stranke s takvim propisom ne slaže, a strankama koje je podupiru, poput HNS-a ili SDSS-a, to očito nije toliko važno pitanje da bi pritiskom ili političkom ucjenom inzistirali na donošenju takvog propisa. Vladajući HDZ nema političke volje za donošenje takvog akta, jer bi time ugrozio i potporu koju uživa kod svojih birača, pa imamo situaciju da se naša interpelacija i predloženi zaključci neće usvojiti - kaže za Novosti autor interpelacije, SDP-ov zastupnik Peđa Grbin.
Njegovo rješenje je jednostavno.
- Ono što je Ustavni sud napisao u odluci u predmetu Šimunić potrebno je pretočiti u pravni akt i jasno reći da se u slučaju zlouporabe ustaške ikonografije, bio to pozdrav ili šaranje ušatog ‘U’, radi o govoru mržnje. Ali za time, kao što rekoh, nema ni političke ni bilo kakve druge volje - zaključuje Grbin.
Saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević smatra da nema jednoznačnog odgovora i da postoji više razloga zbog kojih Hrvatska nema jasan zakon poput austrijskog.
- Hrvatsku je zapljusnuo val konzervativizma i revizionizma, posebno od ulaska u EU, kada se gube svi vanjski zaštitni i kontrolni mehanizmi koji su postojali u pretpristupnim pregovorima. To priznaje i Europski parlament kao jedan veliki nedostatak u nedavno donesenoj rezoluciji o manjinskim pravima. I sama Europa se suočava s revizionizmom, što naravno ima utjecaja i na Hrvatsku. Premda je revizionizam uzeo maha i stekao određenu društvenu i političku snagu koju prije nije imao, pitanje je ima li politika snage i iskrenosti donijeti jedan takav zakon. Vjerujem da ipak ima - kaže za Novosti Milošević.
On dodaje da nas masovnost pojave revizionizma i izbjegavanje postupanja određenih državnih institucija navodi na zaključak da bi se moralo ići u jasnija zakonska rješenja.
- Imamo jasnu sudsku praksu viših sudova i odluku Ustavnog suda u predmetu imena ulice ‘10. travnja’ u općini Čačinci. Ustavni sud je čvrsto zauzeo stav da pod zaštitom Ustava i Konvencije ne može biti ni obilježavanje 10. travnja 1941. kao dana osnivanja NDH, na bilo koji način, uključujući davanje imena ulicama ili trgovima po tom datumu. Negiranja zločina i povijesnog revizionizma uvijek je bilo i bit će, ali postupanje države određuje granice tih pojava. Kod nas se, nažalost, te granice stalno pomiču, što nije isključivo zasluga desnih vlada, već dobrim dijelom i lijevih vlada koje rade kompromise i kada ne treba - zaključuje Milošević.
I bivši SDP-ovac, a odnedavni predsjednik kluba Nezavisnih zastupnika Bojan Glavašević smatra da se zbog nepostojanja političke volje vladajućih zakon po uzoru na Austriju u Hrvatskoj ne može donijeti.
- Problem je zapravo dublji. Postoji zakonski okvir za sankcioniranje revizionizma i negacionizma, ali neovisne institucije koje bi trebale provoditi te zakone jednostavno nisu dovoljno snažne i neovisne da se odupru političkoj klimi u državi. Dakle, mnogo više od nedostatka političke volje brine me slabost institucija jer se politička volja može osigurati na izborima, a institucije se jako teško mijenjaju - kaže za Novosti Glavašević.
On domeće da promatramo ‘dugi marš’ radikalne desnice kroz institucije i društvo u cjelini. Počelo je u pivnicama, nastavilo se na ulicama, potom preselilo u ministarstva i gradske institucije, a onda i u javne knjižnice i domove kulture.
- Aktivizam i politička participacija jedini su načini da se postigne promjena u društvu - tvrdi Glavašević.
Za potpuno shvaćanje opisane problematike trebalo bi uključiti i dublju sociološku analizu, a dok se to ne dogodi ostaje nam još samo antifašistički aktivizam čiji uzor nalazimo u onom šibenskom. Šibenski su se antifašisti prošlog tjedna, prilikom predstavljanje Vukićeve sporne knjige o Jasenovcu, beskompromisno u tamošnjoj gradskoj knjižnici unijeli u lice jednoj poraženoj i sramotnoj ideologiji.
