Potrebno je naučiti mlade da razmišljaju, a to vrijedi i za njihove profesore, izjavio je Hrvoje Klasić, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na tribini ‘Nastava povijesti i ljudska prava – zatiranje ili zagovaranje?’, održanoj u zagrebačkom kinu Europa, u okviru Međunarodnog filmskog festivala ljudskih prava.
Tom prilikom je predstavljen program ‘Moj zavičaj kroz vrijeme’, koji je u organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Helsinškog odbora Bijeljina, Asocijacije XY i podršku Dijaloga za budućnost Ujedinjenih nacija te Zaklade Robert Bosch proveden u 14 srednjih škola u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Riječ je o projektu koji je posvećen inovativnim metodama učenja i poučavanja u nastavi povijesti, s ciljem promocije ljudskih prava.
O svojim iskustvima govorile su profesorica Ivana Miošić, koja predaje u osnovnoj školi i gimnaziji u Dubrovniku, te njena kolegica iz Tuzle Smiljana Vovna.
- Gradivo nastave historije u BiH staje s 1990. godinom. Trenutno imamo tri historije, koje se ne razlikuju samo u nazivu, nego i u sadržaju. Danas još uvijek ne znamo tko je prvi počeo rat 90-ih jer svaka strana ima svoju priču – kazala je profesorica iz Tuzle.
– U BiH imamo onoliko nastavnih planova koliko i kantona. Ne možemo se dogovoriti oko kurikuluma nastave iz biologije, a kamoli da se dogovorimo o ljudskim pravima – rekla je Smiljana Vovna, koja bi voljela da u školama predaju njene kolege koje su diplomu dobile učenjem, a ne zahvaljujući političkoj podobnosti.
U okviru programa ‘Moj zavičaj kroz vrijeme’ tuzlanski učenici su proučili ljubavnu priču narodnog heroja Envera Šiljka kojeg su strijeljale ustaše i Fride Laufer, mlade skjojevke koja je kao Židovka ubijena u Auschwitzu.
– Nastava povijesti uvelike doprinosi obrazovanju za ljudska prava, posebno u dijelovima proučavanja povijesti netolerancije kroz mukotrpnu borbu za slobodu i jednakost – izjavila je Ivana Miošić, koja je istaknula da je teško razbiti predrasude koje mladi uče od roditelja.
– Inovativni načini izučavanja povijesti su jedini put da se promijeni svjetonazor mladih – kazala je dubrovačka profesorica, koja je s učenicima u sklopu spomenutog projekta obrađivala teme pravednika među narodima na dubrovačkom području i likvidacije ‘narodnih neprijatelja’ na otoku Daksi 1944. Proveli su i anketu znaju li građani zašto su neke ulice promijenile naziv, a snimili su i dokumentarni film sa svjedočanstvima ljudi koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili djeca.
Povjesničar Hrvoje Klasić naglasio je izostanak proučavanja više izvora o istoj temi i to ne da bi se relativizirala povijest, nego da se pokaže da ne postoji crno-bijela slika.
– Dok se na ovim prostorima ne maknemo od ‘naših’ i ‘njihovih’, odnosno dok god su ‘naši’ zločinci malo manje zločinci nego ‘njihovi’ i dok god su ‘naše’ žrtve puno veće žrtve od ‘njihovih’, nikamo se nećemo pomaknuti. Stanje bi bilo još gore da nema projekata nevladinih organizacija kao što su Documenta, GONG, Centar za mirovne studije i Srpsko narodno vijeće. Da predsjednica sastavi tehničku vladu u kojoj bi bili i aktivisti iz udruga, učinila bi izvrstan potez – rekao je Klasić i podsjetio da živimo u društvu u kojem autoritet nisu stručnjaci nego nogometaši, pjevači i političari.
– U društvu imamo mlade, tolerantne ljude, ali ima i onih koji s totalitarizmom nemaju fizičke veze jer su rođenih 90-ih, a svejedno su netolerantniji od generacije naših roditelja - kazao je Klasić, dodavši da ispada da problem Hrvatske nisu oni koji su je pokrali, već oni koji misle drugačije.
U raspravi je Aneta Lalić iz SNV-a dodala kako je poziv nastavnika povijesti jedan od onih koji u današnjem vremenu zahtijeva građansku hrabrost.
– Teško je zamisliti da će učenici iz Dubrovnika putovati u Spomen-područje Jasenovac, ali je još teže zamisliti da će na terensku nastavu otići u obližnje selo Glušci odakle je 95 seljana deportirano u konclogor Jasenovac. Ipak, veliko je umijeće ne govoriti o stradanju Srba, a govoriti o Drugom svjetskom ratu i to ograničenje vidljivo je čak i u najdobronamjernijim projektima – kazala je.
Na pitanje o poboljšanjima u društveno-humanističkim predmetima koje bi mogla donijeti najavljena sveobuhvatna kurikularna reforma, Dea Marić iz Documente navela je da su u nju uključeni i profesori koji su radili na ovom projektu.
– Vjerujemo da će se potencirati pristup učenju kroz participativne metode izučavanja i razvijanje kritičkog mišljenja te da neće biti zaziranja od kontraverznih tema – zaključila je.
