>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Bojan Munjin

Velika predstava u malome gradu

Premijera ‘Hromih ideala’ u Narodnom pozorištu u Užicu: Ljubavna melodrama pretvorena je u grandioznu scensku fresku o vremenu ideala i ljudima u njemu

Kazališta iz malih sredina često gledaju u leđa tzv. velikim teatrima, ali to nipošto ne mora biti i nije njihova sudbina. Slučaj zaista odlične predstave ‘Hromi ideali’ u Narodnom pozorištu u Užicu, prema romanu ‘Čedomir Ilić’ Milutina Uskokovića i u režiji gosta iz Zagreba Zlatka Svibena (‘Zločin i kazna’, ‘Unterstadt’), govori o žilavosti teatra u ovom malom gradu i o nesumnjivoj kvaliteti njegova glumačkog ansambla. Za uspjeh ‘Hromih ideala’ najveće zasluge idu redatelju Svibenu, koji je kreirao magičnu predstavu u kojoj su na krajnje duhovit način pomiješani mnogi žanrovi, ali aplauz na kraju izvedbe pripada ansamblu koji je ovu fascinantnu scensku konstrukciju iznio na svojim leđima.

Pisac Milutin Uskoković, rođen u Užicu krajem 19. vijeka, čiji je život završio tragično 1915. godine, bio je predstavnik tzv. građanskog beogradskog romana, a danas, u vrijeme postindustrijske civilizacije, uglavnom je zaboravljen. Tako nas prvi sloj predstave vraća u Beograd početkom 20. stoljeća, kada se mala kasaba pretvara u veliki grad u kojem su ljudi željni znanja, prosperiteta i političkih promjena. U središtu priče je student Čedomir Ilić, koji se zanosi socijalističkim idealima i Višnja, djevojka koja treba odlučiti želi li postati seoska učiteljica ili se suočiti s društveno aktivnim životom metropole u nastajanju. Među njima će se roditi ljubav koju će kasnije razoriti političke razmirice i iskušenja državne službe, da bi u finalu glavni junak, ostavši bez ičega, sam sebi oduzeo život.

Čitava bi priča možda ostala na pomalo staromodnom zapletu da se u nju nije umiješao redatelj Sviben, koji je na ovoj ljubavnoj melodrami izgradio bogatu scensku fresku o jednom vremenu i ljudima u njemu. Dok na videu iznad pozornice gledamo pravi mali film o starom Beogradu, pozornicom promiče čitava galerija kostimiranih likova praćena pomalo psihodeličnom muzikom koja podcrtava unutarnja stanja, društvenu atmosferu i duh vremena. Protagonisti i pjevaju ili govore začudno opernim glasom, čime je jedna u biti historijska priča u presudnoj mjeri dobila na crnohumornom aktualitetu, kazališnim riječima, na grandioznosti u najboljem smislu. Ta transformacija mnogih vizualnih, zvukovnih i glumačkih elemenata, kao i spajanje ljubavne priče, operete i socijalne drame u jedinstven doživljaj, prava je snaga Svibenove imaginacije. Barokni scenski pokreti i spajanje nespojivih žanrova predstavljaju ovog redatelja i kao stanovitog konzervativnog autora s izrazito modernim pogledom na svijet. Što se tiče glumaca, treba pohvaliti čitav ansambl, koji je glumeći, pjevajući i hodajući ivicom noža scenskih zahtjevnosti ovu predstavu do kraja održao magično živom. Zanimljivo je također da dok promiču historijske masovne scene, nalik recimo dramatičnosti ‘Sage o Nibelunzima’, u kojima vidimo radničke kape, građanske cilindre i crvene zastave, ali i dvoje zaljubljenih usred društvenog vihora, prisjećamo se da je to vrijeme bilo i dio našega pamćenja, iskustva i odgoja. Naime, ova predstava je važna i zato što nam na uzbudljiv način otkriva vrijeme kao živu kategoriju, u kojem su se odigrali bitni događaji i prelamale ljudske sudbine, za razliku od ovog današnjeg, jednodimenzionalnog i beskrvnog, u kojem kao da i ne sudjelujemo.

Teatarski rečeno, ‘Hromi ideali’ su u prvom redu veliki estetski događaj ‘koji je pozorište vratio pozorištu’, kako je rečeno nakon premijere. Konačno, predstava je u tolikoj mjeri nadrasla očekivanja maloga grada Užica da bez sumnje zaslužuje da bude pokazana na bilo kojoj pozornici i onih velikih gradova.

1/1