Počnimo od analize aktualnog pandemijskog stanja. Kako Hrvatska stoji po pitanju korone?
Zbog izrazitog i rapidnog pogoršanja epidemiološke situacije suočeni smo sa žestokim četvrtim valom epidemije, a brojevi brinu i potiču na potrebu za primjenom učinkovitijih intervencija. Prema procjeni Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), nalazimo se u tamnocrvenoj zoni s obzirom na to da svakodnevno bilježimo nekoliko tisuća novozaraženih osoba u Hrvatskoj. Nekidan smo zabilježili više od sedam tisuća novih slučajeva zaraze u jednom danu, najviše od početka epidemije kod nas. Do danas je od COVID-a preminulo više od 9.500 osoba. U posljednja dva tjedna broj pacijenata u bolnicama i broj pacijenata na respiratorima narastao je za više od 70 posto. Trenutno smo na manje od 50 posto cijepljenosti svih građana.
Bolnički sustav je opterećen?
Sve je veća potreba za zdravstvenim radnicima koji sudjeluju u liječenju COVID-pacijenata, a to znači nužnu preraspodjelu s postojećih odjela i klinika na COVID-odjele, čime se kapaciteti smanjuju i to direktno utječe na pružanje zdravstvene zaštite drugim bolesnicima. To je najvidljivije u bolnicama i na primarnoj razini zdravstvene zaštite, gdje COVID-pacijenti i preventiva preuzimaju primat u tolikoj mjeri da skoro ne ostaje prostora, resursa i vremena za brigu o svim drugim zdravstvenim stanjima. Ako uzmemo u obzir statistike smrtnosti od raznih bolesti prije pandemije, gdje su ne-COVID bolesti vodeći uzroci smrti, ovo stanje još je više zabrinjavajuće jer velik broj kroničnih i akutnih pacijenata neće uvijek moći na vrijeme i u potpunosti ostvariti adekvatnu zdravstvenu skrb za vrijeme pandemije. Na ovaj način COVID-19 ubija višestruko.
Za žurno donošenje mjera
Pet liječničkih udruženja prošlog je tjedna poslalo pismo Vladi u kojem se traže strože mjere u borbi protiv pandemije. Koji su glavni zahtjevi izneseni u tom pismu?
Hrvatska liječnička komora je zajedno s Hrvatskim liječničkim zborom, Hrvatskim liječničkim sindikatom, Hrvatskom udrugom bolničkih liječnika i Koordinacijom liječnika hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) od Vlade i Nacionalnog stožera civilne zaštite zatražila žurno donošenje sljedećih mjera: uvođenje obveznih COVID-potvrda za rad kod svih poslodavaca, uvođenje obveznih COVID-potvrda za ulazak u zatvorene javne prostore, ograničavanje broja osoba na svim okupljanjima u zatvorenim prostorima na 50, uz obvezne COVID-potvrde (privremeno, tijekom sljedeća dva tjedna), produženje online nastave za učenike predmetne nastave osnovnih škola, učenike srednjih škola i studente na fakultetima (privremeno, tijekom sljedeća dva tjedna), nastavak održavanja razredne nastave po modelu A, postupno odgađanje elektivnih programa u bolnicama te organiziranje rada na punktovima za cijepljenje u svim većim gradovima u modelu rada 7 dana/12 sati. Uz povećanje cijepljenosti građana, ove mjere su nužne kako bi se usporilo širenje zaraze, spriječio kolaps bolničkog sustava i osigurala dostupnost zdravstvene skrbi svim građanima.
Do danas je od COVID-a preminulo više od 9.500 osoba. U posljednja dva tjedna broj pacijenata u bolnicama i broj pacijenata na respiratorima narastao je za više od 70 posto. Trenutno smo na manje od 50 posto cijepljenosti svih građana
Jesu li vam se javili povratno iz Vlade i Stožera?
Nismo dobili odgovor ni iz Vlade ni iz Stožera. Međutim, u jednom dijelu i s odgodom bit će implementirane neke od predloženih mjera. Naši prijedlozi rezultat su izravnog uvida u stvarno stanje na terenu i iskustva naših brojnih članica i članova, kako u samom liječenju, tako i u smislu organizacije i izučavanja javnozdravstvenih i epidemioloških pristupa epidemiji. Samo sveobuhvatan, cjelovit i pravodoban pristup u implementaciji što većeg broja ovih mjera iza kojih stoji struka može u kraće vrijeme donijeti prve rezultate.
U ranijim ste medijskim istupima upozoravali kako je opasno da ljudi poput Gordana Lauca, koji je član Znanstvenog savjeta Vlade za borbu protiv pandemije, građanima govore kako nije potrebno da se svi cijepe. Zašto to smatrate opasnim i je li ljudima koji propagiraju takve stavove mjesto u Znanstvenom savjetu za borbu protiv pandemije?
Cijepljenje protiv bolesti COVID-19 najučinkovitija je metoda u suzbijanju ove pandemije. Mišljenja i savjeti stručnjaka i znanstvenika o cijepljenju građanima trebaju biti dostupni i razumljivi. Međutim, u posljednje smo vrijeme bili svjedoci relativizacije činjenica, a tome u znanosti nema mjesta. Samoproglasi kraja epidemije, pozivanje na zaražavanje i druge znanstveno neutemeljene izjave neopravdane su i neprihvatljive kad dolaze s platforme znanosti i Znanstvenog savjeta Vlade za borbu protiv pandemije. Takve situacije stvaraju nepovjerenje građana u znanost i doprinose još većoj razini zbunjenosti i straha. Zato je Hrvatska liječnička komora zatražila razrješenje gospodina Lauca iz Znanstvenog savjeta.
Jeste li dobili odgovor na taj zahtjev?
Još uvijek nismo.
Što se još može napraviti kako bi se podigla razina procijepljenosti u zemlji?
Nedvosmisleno komuniciranje činjenica i odluke donesene na temelju struke ključni su za stvaranje povjerenja kod građana. Povjerenje nije konstantno i duboko ukorijenjeno, ono zahtijeva kontinuiran rad, jačanje i proaktivnost. Prije svega, kako bi se podigla razina cijepljenosti poželjno bi bilo imati već implementiran i učinkovit sustav podizanja zdravstvene pismenosti, ali i uključivanje raznih stručnjaka u procese komunikacije prema građanima. Treba nam jasnije i dostupnije komuniciranje o procesima odobravanja cjepiva i nuspojavama, približavanje apstraktnih pojmova i procesa, jačanje povjerenja u liječnike i druge zdravstvene radnike.
Samoproglasi kraja epidemije, pozivanje na zaražavanje i druge znanstveno neutemeljene izjave neprihvatljive su kad dolaze s platforme znanosti i Znanstvenog savjeta. Zato je HLK zatražio razrješenje gospodina Lauca iz Znanstvenog savjeta Vlade
I među zdravstvenim radnicima postoje oni koji se još nisu cijepili. Pretpostavka je da ti ljudi ipak imaju bliži doticaj sa sustavom i veću razinu zdravstvene pismenosti. Radili ste na kampanji za cijepljenje među zdravstvenim radnicima, zašto i među njima postoji oklijevanje oko cijepljenja?
HLK je, s preostalih osam komora u zdravstvenom sustavu, u siječnju pokrenuo kampanju za cijepljenje među zdravstvenim radnicima i radnicama. Fokusirali smo se na razne profile djelatnika, kojih u zdravstvu ima preko 74 tisuće i vrlo su heterogeni. U početku pandemije bilo je i dosta dezinformacija o tome kako se određeni broj liječnika ne želi cijepiti. Sada imamo ažurirane podatke da je u Hrvatskoj više od 95 posto liječnika ili cijepljeno ili su preboljeli koronu pa su na taj način stekli imunitet. Kad govorimo o ostalima u struci koji se još uvijek nisu cijepili, postoje dvije grupe: oni koji odbijaju cijepljenje i bilo što povezano s time, tzv. antivakseri, koji su zaista u manjini, i oni koji oklijevaju oko cijepljenja, kojih je više. To su zapravo ljudi kojima treba više informacija. Kao primjer mogu navesti medicinske sestre, što je pretežito ženska struka, i pritom se uvelike radi o mladim ženama. Nama je kroz kampanju bilo vidljivo da su dezinformacije o fertilitetu, trudnoći i porodu imale utjecaja na oklijevanje tih žena oko cijepljenja. Održali smo edukacijske seminare o tome, a sad su izašle i smjernice nekoliko društava Hrvatskog liječničkog zbora vezano uz trudnoću, začeće i porod i jasno je da cjepivo nema dokazanog štetnog učinka.
Kakve su reakcije na vaše medijske istupe o ovim temama? Ima li neugodnih komentara, prijetnji?
Većina kolegica i kolega, ali i građana izvan medicinskog kruga, podržava javnu komunikaciju o ovim temama. Otvorenost i spremnost na komunikaciju podržavam kao liječnica i specijalistica javnozdravstvene medicine jer sam svjesna potrebe za socijalnom, društveno uključivom perspektivom na ove teme. Liječnici koji istupaju u javnosti često su podložni pozitivnim i podržavajućim, ali ponekad i negativnim reakcijama. Govor mržnje i prijetnje nekad su pokazatelj straha, nemoći i nepovjerenja, a nekad i vrlo ozbiljna najava opasnosti koja dolazi od zlonamjernih pojedinaca. Tako su i neki liječnici tijekom ove pandemije doživjeli prijetnje, govor mržnje i razne oblike nasilja poput zastrašivanja, a to je apsolutno neprihvatljivo i kažnjivo zakonom.
Štamparova aktualnost
Osvrnule smo se na situaciju s procijepljenošću u Hrvatskoj. Kako komentirate distribuciju cjepiva u svijetu, činjenicu da postoje velike razlike u opskrbi cjepivom između bogatih i siromašnih zemalja?
Za razliku od gospodarstva, ljudska prava, socijalne usluge i zdravstvena zaštita nisu globalizirani. Nejednakost u distribuciji cjepiva je velik i značajan problem svjetskih razmjera jer pandemija podrazumijeva širenje virusa i bolesti neovisno o geopolitičkim granicama. Brojevi govore o tome kako je u razvijenim zemljama cijepljena najmanje jedna od četiri osobe, a u siromašnim i nerazvijenim zemljama jedna od 500. Postoje mehanizmi na svjetskoj razini koji se koriste kako bi se izbjegle i smanjile te nejednakosti, ali je pitanje kojom brzinom djeluju i koliko su učinkoviti. Upravo se na ovom primjeru vidi koliki su još uvijek izazovi praksa solidarnosti, rad na jednakosti i spremnost na pomoć najranjivijima.
Specijalistica ste javnozdravstvene medicine. Možemo li reći nešto i o potrebi razvoja te grane medicine, mapirati neka od glavnih područja na kojima nam još preostaje raditi?
Javnozdravstvena medicina, unatoč mnogim zabludama, nije nova specijalizacija doktora medicine u Hrvatskoj. Kroz povijest je njezin naziv mijenjan od socijalne medicine, socijalne medicine s organizacijom zdravstvene zaštite, javnog zdravstva, do javnozdravstvene medicine. Čak je u jednom trenutku bila ukinuta zbog "spornog" naziva. Međutim, ono što ovu granu medicine čini specifičnom je interdisciplinarnost u pristupu koji objedinjuje rad na mjerama unapređenja zdravlja populacije, prevenciju bolesti i organizaciju zdravstvene zaštite. Naglašena je društvena komponenta kojom se u fokus stavljaju intervencije koje su usmjerene na zdravlje cjelokupne populacije, od lokalnih intervencija u zajednici do izmjena javnih politika koje stvaraju okvire za njihovo provođenje. Prepoznaju se zdravstvena nejednakost i nejednakost u zdravlju, ranjive skupine i potreba za prevencijom kao temeljnim postulatom. Potrebno je raditi na osvještavanju značaja ove grane medicine, raspisivati dovoljan broj specijalizacija i mlade kolegice i kolege motivirati za specijaliziranje javnozdravstvene medicine, ali i razmotriti adekvatne načine unapređenja i ostalih javnozdravstvenih grana medicine. Kao najznačajnija područja rada, pored rada s epidemijom, ističu se reorganizacija zdravstvenog sustava, gerontologija, rad na smanjenju nejednakosti, promicanje zdravlja, unaprjeđenje zdravstvene pismenosti i unaprjeđenje mentalnog zdravlja.
U razvoju javnog zdravstva u nas važna je bila uloga Andrije Štampara. Isticao je da je za dobro javno zdravstvo nužno da liječnik bude ekonomski neovisan o pacijentu, a javnozdravstvene usluge dostupne svakom članu društva. Neki od njegovih principa čine se posebno važnima danas, poput onoga da je glavno mjesto liječničkog djelovanja tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija. Čega bismo se još mogli prisjetiti iz njegova opusa u ovo pandemijsko doba?
Što je manje bolesti, to je blagostanje veće – nije samo riječ o novcu i materijalnim probicima, već o sposobnosti jednog društva. Upravo je ta poruka uvijek aktualna: ako radimo oko zdravlja, ne radimo to samo za se, već i za društvo u kojem živimo. "Među onim narodom kojemu njegovi liječnici i perom i riječju tumače bolesti, nijesam skoro nikada vidio, da prekasno dolaze u bolnicu na liječenje", tako je pisao Štampar u "Zori" 1911. godine, u članku o socijalnoj medicini, ističući ideale da se svakom članu društva omogući živjeti potpunim životom. Da se svakom čovjeku pruži higijenska zaštita, da se olakša život radnika u tvornicama i seljaka na malim posjedima. Štampar naglašava kako medicina mora biti socijalizirana i biti pristupačna i siromasima. Kao konkretne ciljeve ističe smanjenje radnog vremena i poboljšanje životnih prilika radnika, higijensko uređenje tvornica, brigu za majku i dijete, osiguranje plaćenog porodiljskog dopusta, higijensko uređenje stanova, drugačiju gradnju seoskih kuća, suzbijanje socijalnih bolesti. Naglašava popularizaciju medicine jer zahtjeve socijalne medicine može uspješno provesti samo država ili društvo koje čine svi građani. Sve je to aktualno i danas.
