>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Vijesti iz boravka

RTL-ov ‘Direkt’ je 15. travnja emitiran iz dnevnog boravka Mojmire Pastorčić, i to je prvi takav događaj u hrvatskoj medijskoj povijesti, izuzmemo li činjenicu da se središnji dnevnik HRT-a već desetljećima emitira iz dnevnog boravka predsjednika vlade

RTL Direkt, 15. travnja, 22:15

Neki tvrde da se to ne može, a RTL je dokazao da se može! ‘Direkt’ je 15. travnja emitiran iz dnevnog boravka Mojmire Pastorčić, i to je prvi takav događaj u hrvatskoj medijskoj povijesti, izuzmemo li činjenicu da se središnji dnevnik HRT-a već desetljećima emitira iz dnevnog boravka predsjednika vlade, ako već ne i iz njegove glave. Tehničarima je za ‘Direkt’ trebala jedna kamera, jedan kompjutor, dosta kablova, znanja i dobre volje. HRT-u bi za to trebalo bar šest potpisa, za početak. ‘Želimo biti sigurni da, bez obzira na to koliko bude oboljelih i koliko ovo bude trajalo, Direkt ide dalje’, rekla je Pastorčić. Epidemija će, smatra ekonomistkinja dr. Vedrana Pribičević, imati transformativan učinak na ekonomiju, i to neće biti prvi put. ‘Barem su dvije velike pandemije imale transformativni učinak na ekonomiju i društvo. Prva je ‘crna smrt’ 1349. godine, u kojoj je prema najoptimističnijim procjenama umrlo oko jedne trećine europske populacije. Drastično smanjenje broja radnika slomilo je feudalizam kao predominantni oblik ekonomske organizacije društva te povećalo pregovaračku moć onih koji su preživjeli. Ogroman gubitak radne snage posijao je i sjeme inovacija koje su omogućile razvoj kapitalizma. S druge strane, pandemija španjolske gripe 1918. godine nametnula je paradigmu sistematiziranog javnog zdravstva kao civilizacijski standard koji nam je u desetljećima poslije dozvolio da koristeći cjepiva i odgovarajuće javnozdravstvene intervencije iskorijenimo zarazne bolesti poput polija ili velikih boginja koje su milenijima desetkovale ljudsku vrstu. Zdravstvo je tako postalo ujednačena usluga financirana novcem poreznih obveznika, dostupna širokim slojevima društva uz tada razuman trošak.’ Netflix, Amazon, rad na daljinu, Skype, online prijenosi na YouTubeu, Facebooku, Instagram, Snapchat… sve su to pojmovi koje smo, htjeli – ne htjeli, preko noći usvojili u ovoj pokaznoj vježbi prisilne pandemijske digitalizacije, čije ćemo posljedice zbrajati još godinama. S takvim prestrojavanjem u hodu RTL-ov ‘Direkt’ će sigurno ići dalje, a na prestrojavanje mora računati svatko tko želi ostati u pogonu.

Poirot, RTL Crime, 18. travnja, 11:25

On je tašt do bola, ćelu gladi četkom, redovito štuca vrlo komične brkove, njegov kratki, debeljuškasti torzo uvijek je odjeven po posljednjoj modi i nema šanse da je na tom odijelu kakva fleka, pa se čini kao idealtipski antijunak, ali Hercule Poirot puše za vrat onom engleskom snobu, nepodnošljivom Sherlocku Holmesu. Pored njega zlikovci nemaju šanse. Kad čovjek koji inače ne prati nikakve, a napose kriminalističke serije, pritiješnjen koronom počne tući vrijeme, Poirot dođe kao odlična kompenzacija turizma. On nas vodi u egzotične predjele Egipta, pitoresknu unutrašnjost Engleske, dvorce i doline Loire. Uz sve to, uvijek nas uvede u srce neke intrige u kojoj se – kad češće gledate, lakše uočite dramaturški obrazac – neka dobro skrivena zloća pojavi na poprištu društvenih događanja pa počini gadan kvar. Poirot uvijek isprva bude zaveden savršeno planiranim zlodjelom, ali se ipak – ma kako narcisoidan bio – pred kraj epizode lupi po glavi, čudeći se kako je na početku bio glup i nije uočio nešto što je, zapravo, tako jednostavno. Razrješenje slučaja uvijek je dramsko: pred kraj epizode na sceni se oko debeljuškastog Belgijanca okupljaju svi sumnjivci, a on im, vodeći ih suvereno kroz labirinte skrivenih motiva, na kraju pokazuje zlikovca koji, šokiran, priznaje sve. Kao i Holmes, Poirot kinji potkapacitirane policajce oko sebe, šepuri se kao paun, ali je u biti neodoljiv, taj zakleti borac za pravdu i istinu, jedan od onih koji su iščezli s lica ovoga svijeta ili su oduvijek bili predmet mašte, što nismo znali samo zato što smo bili mladi, ah, tako mladi.

N1 i HRT 4, 18. travnja

Kako novinari HRT-a 4 znaju da se nešto događa? Pa gledaju komercijalne medije. U petak, 18. travnja Hrvatska je s ogromnom pažnjom iščekivala milenijski događaj, demontažu sjevernog tornja Zagrebačke katedrale koji je u potresu destabiliziran pa je predstavljao opasnost; stjecajem okolnosti, skidanje je trebalo biti obavljeno baš na dan kad je umro Herman Bolle, čovjek zaslužan za današnji izgled katedrale. Urednici televizije N1 svako malo prekidali su program kako bi se uključila ekipa s Kaptola. Posao je planiran prije podneva, čim vjetar – po lijepom, sunčanom danu – padne na manje od pet metara u sekundi. No HRT 4 (koji formalno više drži do Kaptola nego Radio Vatikan do mišljenja pape) stvar je ignorirao; vrag odnio ažurnost, publiku, napetost, događaje, sve će to već pokriti Dnevnik. Tako su lani prespavali požar u Notre-Dameu. Ove godine Četvorci je u prvom planu bio Sabor, a jasno je i zašto: uključiš kamere i pustiš zastupnike da pričaju, ne moraš se mučiti, slati reportera na cjelodnevnu mrtvu stražu, reportažna kola, ekipe. Ići će to tako još godinu-dvije, a onda će HRT – samoubijen vlastitom indolencijom naspram publike – skončati kao grčka televizija, koja je u tri puta većoj zemlji imala manje zaposlenih. Jad i bijeda.

Nedjeljom u 2, HRT, 19. travnja, 14:00

Što više gostiju poput Vilima Ribića u programu javne TV, to bolje! ‘Mi u javnom sektoru znamo trošiti’, kaže ovaj simpatični, karizmatični sindikalac iz business klase, plaćen poput političara. U to smo sigurni. Trebalo bi pozvati još ptica iz te faune koje znaju trošiti: Andriju Mikulića, Enu Plinaru, Lovru Kuščevića, Gorana Marića, Milana Kujundžića, Gabrijelu Žalac – kako je tek ta lijepo znala trošiti – i cijelu vojsku njihovih klonova po ispostavama, uredima, državnim i drugim tajništvima… Nitko tko sam zarađuje na tržištu ne bi bio tako dobar potrošač koji ne pita za cijenu, baš nitko. Pa onda sve one ljepotice iz HGK-a, ustanove koju je lijepi Nadan – ej, kako je taj dizao potrošnju! – pretvorio u pandan direkciji za izbor Miss Universe. Pa Krešu Severa, djelatnika Fine koji se bavi socijalnom pravdom kad ne radi u matičnoj kući. Pa načelnike općina po Ravnim kotarima koji voze Audije. Pa Mikija Bandića i njegove pročelnike, savjetnike, vozače, policajce i sigurnjake kojih u Holdingu ima cijelo more. Sjajni potrošači! Pa ljude iz Hrvatske turističke zajednice, ti troše kao omanja banana država: ako samo oni ovoga ljeta odu na Jadran, sezona neće propasti. Pa čelnike javnih poduzeća… Kad se svi oni izredaju, možda bi trebalo ugostiti i nekoga tko zna proizvoditi – ako preživi.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.

1/2