U jednim dnevnim novinama nazvali su vas licemjerom jer ste skeptični prema uvođenju eura, dok istovremeno štedite u ovoj valuti. Kako odgovarate na ovo?

Monetarna politika države i bankarska pravila oko stambene štednje nemaju gotovo nikakve veze jedna s drugom. Danas postoji mogućnost stambene štednje u kunama, ali kada sam sklapao dogovor s bankom, takve mogućnosti u mojoj banci nije bilo. Stambena štednja u našim bankama odvijala se u eurima odlukom banaka, a ne odlukom štediša. Mi smo uplaćivali kune, a banka ih je konvertirala u eure i držala u eurima. Bankama je tako bilo daleko komotnije. Kada su na osnovu ušteđenog novca dodjeljivale kredite s valutnom klauzulom u eurima, nisu morale samima sebi naplaćivati konverziju.

Istovremeno su vas zbog toga stavili u grupu s najistaknutijim desničarima u Saboru. Ima li razlike u protivljenju između desnih i lijevih zastupnika?

Razlike su više nego očite. Nakon kriminalne privatizacije, upravo je dugogodišnjim kontinuitetom desnice na vlasti omogućena precijenjena kuna. Time je desnica pogodovala uvoznom lobiju. Najistaknutiji desničari dio su kompradorske elite bez koje niti jedan važan HDZ-ov ‘posao’ nije mogao biti napravljen. Posljedice su razorena industrija, zarasla polja i raseljena mladost. Svi ti ljudi bili su u HDZ-u najmanje jednom, a neki i nekoliko puta. Svjesni smo da gubitkom monetarne suverenosti država u krizi na raspolaganju ima samo otpuštanja i potpuno obezvređivanje rada. Niske plaće, loši uvjeti rada i mizerne mirovine tada ostaju zauvijek. Mi to nećemo dopustiti.

Zbog čega smatrate da još ne treba uvoditi euro?

Pristupanjem monetarnoj uniji, odnosno euru sami sebi oduzimamo važne poluge monetarne politike. Te poluge su kontrola tečaja i kontrola kamatnih stopa. U ekonomskoj krizi i neizvjesnosti besmisleno je riješiti se dva tako važna oruđa. U prelasku na zeleno otporno gospodarstvo i moguću zelenu reindustrijalizaciju, osim fondova EU-a, monetarna suverenost može biti od velike pomoći. Oko toga se slažu brojni ekonomisti. Muke koje je doživjela Grčka svima su poznate, Italija je u ogromnim problemima i velik broj građana traži izlazak iz eurozone. Brojni stručnjaci su još prije krize 2008. upozoravali na opasnost uvođenja zajedničke valute bez zajedničke porezne politike. Zato ne vidimo čemu srljanje prema euru.