Kad govorimo o nekolicini ljudi s najvećim utjecajem na predsjednika Socijaldemokratske partije Davora Bernardića – dakle o Rajku Ostojiću, Zlatku Komadini, Zvani Brumniću, Eriku Fabijaniću, Domagoju Hajdukoviću, Željki Antunović, Nenadu Livunu i Davorku Vidoviću – govorimo o ljudima čija sposobnost strateškog političkog promišljanja i djelovanja ne seže dalje od nezadrživog poriva za privatno motiviranom osvetom Bernardićevom prethodniku Zoranu Milanoviću. Višetjedno konstruiranje unutrašnjeg straha od kontraudara Zorana Milanovića i njemu bliskih ljudi ne služi ničem drugom nego stvaranju atmosfere potrebne za obračun s izmišljenom prijetnjom i za discipliniranje nedovoljno poslušnih, pa onda iz SDP-a u medije cure računi sa službenog puta SDP-ove delegacije (Milanović, Grčić, Mondekar) u Tiranu u listopadu prošle godine, a najavljuju se i nove, odjevno-prehrambene fakture koje je stranka plaćala u vrijeme donedavnog predsjednika.
Konstruiranje unutrašnjeg straha od kontraudara Milanovića i njemu bliskih ljudi ne služi ničem drugom nego stvaranju atmosfere potrebne za obračun s izmišljenom prijetnjom i za discipliniranje nedovoljno poslušnih
- Račun s puta u Tiranu mogao je izići jedino s Iblerovog trga, a s Iblerovog trga mogao je izići samo uz suglasnost i posredničku ulogu predsjednika Bernardića, glavnog tajnika Brumnića i glavnog čovjeka za sve – Rajka Ostojića. I neka je izišao, i neka iziđu svi računi, ali problem je što samo to izlazi iz SDP-a i što se smišljeno proizvode i forsiraju unutarstranačke afere, koje zapravo i nisu afere. Nikakva politika, nikakva politička akcija i nikakav suvisao plan djelovanja. Samo prljavi veš koji se ne iznosi iz nekih načelnih i samopročišćavajućih razloga, nego isključivo zato da bi se kompromitiralo nekog konkretnog, i to iz sasvim privatnih razloga - kaže naš sugovornik iz SDP-a koji trenutačno ne pripada krugu utjecajnih.
Svima na Iblerovom trgu, a i šire, jasno je da Milanovićeve političke ambicije, ako ih sad uopće ima, ne podrazumijevaju bilo kakav ozbiljniji stranački angažman: ono što bi bivšeg šefa SDP-a i bivšeg premijera moglo zanimati jest nestranačka kandidatura za predsjednika Republike za nepune tri godine, što je na jako dugačkom štapu i ovisi o mnogočemu. No Bernardić i njegovi najbliži suradnici i savjetnici naprosto ne žele propustiti priliku da zagorčaju život onome koji je njima zagorčavao život ili su barem oni uvjereni da je bilo tako. To je u protekla dva mjeseca jedina prepoznatljiva SDP-ova politika.
Dok Bernardić neuspješno javno traži sastanak s predsjednikom Vlade i sastaje se s predsjednicom Republike, i dok vodeći socijaldemokratski mozgovi prebiru po računima i nadziru ili pokušavaju nadzirati svaki javni pokret sumnjivih i nelojalnih lica među eksponiranijim SDP-ovcima, dotle premijer Andrej Plenković i njegova Vlada polagano – s osmijehom na licu i nakupinama riječi ispražnjenim od sadržaja na usnama – provode u djelo, odnosno dovršavaju realizaciju započetog u vrijeme Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića. Obrazovna reforma formalno nije dokinuta, ali joj je nepovratno udahnuta antimodernost u skladu s HDZ-ovim konzervativnim svjetonazorom. Jedan od najžešćih protivnika reforme koju je započela SDP-ova Vlada, Ladislav Ilčić iz Hrasta, ovih dana imenovan je posebnim savjetnikom ministra vanjskih poslova za ljudska prava. Definitivno je zapečaćeno javno financiranje jednog dijela neprofitnih medija. Konačno je pokoren Hrvatski audiovizualni centar. SDP jedva da je išta organizirano rekao ili poduzeo u vezi sa svim tim. Duh militarizma pušten je u javni optjecaj, ali se u tom smislu otišlo i dalje u odnosu na Karamarkovo doba: sad potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević ne preže pred kamerama reći da novac nije najvažnije pitanje kad se radi o nacionalnoj sigurnosti, što otvara prostor za financijski krupne državne nabave i za mogućnost ozbiljnog lova u mutnom. SDP-ovci se tome ne žele suprotstavljati, valjda iz straha da ne budu optuženi za podrivanje hrvatske obrambene moći u korist Srbije, Rusije ili nepostojeće Jugoslavije.
Problem je nepostojanje skupa realnih i razumnih ideja o napretku koje bi građanima ponudile drukčiju viziju Hrvatske od one koju im nudi hdz. Bernardić i ljudi kojima se okružio nemaju kapaciteta za tu vrstu kreacije
Otišlo se bitno dalje i kad je posrijedi hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini. Sad se iz Zagreba otvoreno zagovara federalizacija Federacije BiH, a to može značiti samo uspostavu trećeg, hrvatskog entiteta, na čemu nedvosmisleno inzistiraju Dragan Čović i njegova družina iz HDZ-a BiH. I što kaže SDP na to? Ne kaže ništa, osim što se SDP-ov europarlamentarac Tonino Picula ponaša i govori kao da se učlanio u HDZ ili u HDZ BiH. ‘Ne mislim da amandmani u kojima se traži očuvanje principa federalizacije za BiH mogu utjecati na urušavanje funkcionalnosti zemlje. Naprotiv, to može samo utjecati na bolju efikasnost BiH’, izjavio je nedavno Picula, supotpisnik i glasnogovornik zajedničkog amandmana skupine hrvatskih europarlamentaraca na Rezoluciju o BiH, o kojoj će se uskoro raspravljati u Briselu.
I nije se samo u tim segmentima otišlo dalje u odnosu na Karamarkovo doba. U Jasenovcu, u blizini lokacije na kojoj je u Drugom svjetskom ratu bio ustaški koncentracijski logor, i dalje stoji HOS-ova spomen-ploča s uklesanim ‘Za dom spremni!’, a Vlada na to odgovara najavom formiranja komisije za suočavanje s prošlošću koja, unatoč višekratnim Plenkovićevim nagovještajima, nikako da se formira, što ulijeva nadu da bi se moglo odustati od te sumanute zamisli. HDZ i Most, svatko za sebe, najavljuju otvaranje svih tajnopolicijskih arhiva nastalih do 22. prosinca 1990., a SDP ni sam ne zna kako bi se postavio prema toj temi, umjesto da se postave samo zdravorazumski: ako se otvaranje arhiva odvija pod egidom suočavanja s prošlošću i saznavanja pune istine, neka se onda otvore i tajnopolicijski arhivi samostalne Hrvatske, pa da doznamo pobliže i o demokratičnosti Tuđmanovog režima kad je riječ o svima što su bili titulirani unutrašnjim neprijateljima. Zašto ne? Isto je i u vezi s Vladinim zalijetanjem u operaciju renacionalizacije INA-e. Jedino racionalno bilo bi u potpunosti odbaciti tu populističku i na brzinu sklepanu ideju, bez obzira na model koji bi se izabrao za isplatu dvije milijarde eura mađarskom MOL-u za udio u ovdašnjoj naftnoj kompaniji, ali SDP se – s izuzetkom bivšeg ministra financija Borisa Lalovca – složio s otkupom MOL-ovih dionica, koliko god one koštale, i usmjerio se na kritiku koncepta, to jest na protivljenje prodaji 25 posto Hrvatske elektroprivrede da bi se kupilo 49 posto dionica INA-e.
Pritom je manji SDP-ov problem izostanak jasne i energične kritike vladajućeg političkog i ekonomskog glavinjanja, kao i ideoloških zastranjenja; veći problem je nepostojanje skupa realnih i razumnih ideja o napretku koje bi građanima ponudile drukčiju viziju Hrvatske od one koju im nudi HDZ. Davor Bernardić i ljudi kojima se okružio nemaju ni znanja ni intelektualnog kapaciteta za tu vrstu kreacije. To je evidentno iz onih nekoliko stranica programa s kojim je Bernardić izišao na unutarstranačke izbore. Krajnji je domet tih ljudi kopiranje Plenkovićeve beskonfliktnosti i frazeologije te Bandićevih metoda kadrovskog filtriranja i stvaranja mreže odanih i zaduženih, uz dodatak u vidu sitnog šurovanja s medijima u izvedbi Rajka Ostojića i pokušaja marginalizacije nepoćudnih. To je proizvelo situaciju u kojoj se Ranko Ostojić i Fred Matić ponašaju kao disidenti, doduše s trajnim viškom dramatičnosti i velikih riječi u nastupu, Peđa Grbin i Bojan Glavašević vjerojatno već razmišljaju o idućim unutarstranačkim izborima na kojima neće propustiti predsjedničku kandidaturu, Boris Lalovac se samoisključio iz javnog života nakon što mu je otkriveno obiteljsko (verbalno) nasilje, Siniša Hajdaš Dončić razmišlja o povlačenju iz politike, Milanka Opačić je nestala, kao i Igor Dragovan… Gordan Maras je vidljiv, ali to je zbog njegove samoinicijativnosti za koju nije jasno je li dobra ili loša za stranku, a prisutni su i Arsen Bauk jer je šef Kluba zastupnika u parlamentu, kao i njegova zamjenica Sabina Glasovac.
- Bernardić polako shvaća da ovako neće ići, jer su rezultati u anketama za SDP sve lošiji i lošiji, sad je to oko 22 posto, dok HDZ i dalje raste, premda većina građana misli da zemlja ide u lošem smjeru - kaže naš sugovornik iz SDP-a.
- Zato se Bernardić u posljednje vrijeme sve više okreće ljudima koji su dosad doživljavani Milanovićevim krticama, poput Bojana Glavaševića, Branka Grčića, Orsata Miljenića, Peđe Grbina, Joška Klisovića… I okretat će im se sve više, jer shvaća da je to jedini način da konsolidira situaciju, smanji pritisak i podijeli odgovornost. No to će s druge strane dovesti i već dovodi do nezadovoljstva onih koji se smatraju kreatorima Bernardićeve pobjede, ponajprije Rajka Ostojića. I upravo bi Rajko Ostojić mogao ispasti tragična figura cijele ove priče - dodaje.
Tri mjeseca prije lokalnih izbora SDP nema jasno definirane i profilirane kandidate za neke od najvažnijih gradova i županija, niti ima približno definirana politička savezništva, kako u lokalnim sredinama i regijama, tako ni na generalnoj razini. Nejasan je status SDP-ove veze s Vrdoljakovim HNS-om, pogotovo u kontekstu izbora za zagrebačkog gradonačelnika: HNS očekuje podršku svojoj jakoj kandidatkinji Anki Mrak-Taritaš, ali SDP inzistira na svom kandidatu, iako još nema čovjeka za tu funkciju. Osim toga, nastave li se HDZ-ove trzavice i sukobi s Mostom, Plenković će učiniti sve da uvuče HNS u svoju koaliciju. Nejasni su, također, i SDP-ovi odnosi s Beljakovim HSS-om i Hreljinim HSU-om, a Bernardić se više trudi uspostaviti dijalog s Plenkovićem i Kolindom Grabar-Kitarović nego okupiti kakav-takav blok protiv vladajuće desnice.
- Ne vjerujem da će lokalni izbori biti neviđena katastrofa za SDP, kako se sad svima čini - veli naš sugovornik - jer će inercija još davati rezultate, pogotovo na riječkom području i na sjeverozapadu. Ali nakon toga definitivno dolaze pravi problemi i pravi izazovi za Bernardića, odnosno stiže odgovor na pitanje hoće li SDP biti stranka sa zabetoniranih 15 do 20 posto podrške ili će se vratiti na svojih tridesetak posto.
