Novosti

Politika

Vječni Benjamin Netanjahu

I buduća izraelska vlada bit će teško sastavljiva i moguće kratkotrajna. Palestinci se nemaju čemu nadati: Netanjahu je iznimno tvrd, a mekša nije ni Plavo-bijela koalicija

Large netanjahu pool  reuters

Na vlasti nakon svih izbora – Benjamin Netanjahu (foto POOL/Reuters/PIXSELL)

Prošloga tjedna Izrael je definitivno odlučio potvrditi da postaje politička Italija. Nama bliska zemlja je, barem do ranih 1990-ih, bila na glasu kao država u kojoj vlade često padaju, birači izlaze na izvanredne izbore, a na koncu su na vlasti uvijek demokršćani. U Izraelu je nedavno pala vlada, Izraelci će na parlamentarne izbore po četvrti put u dvije godine, a do sada je uvijek, nakon tih izbora, premijer bio Benjamin Netanjahu. Razlog za pad vlade je neusvajanje proračuna zbog nesuglasica u vladajućoj koaliciji. Ta vladajuća koalicija, formirana u travnju ove godine, pokazuje koliko je izraelska politička scena postala čudesna. Temeljna stranka vladajuće koalicije bio je Netanjahuov desničarski Likud, a pod pritiskom korona-krize u tu je vladu ušla centrističko-liberalna koalicije Plavo-bijeli na čelu s bivšim načelnikom glavnog stožera Bennyjem Gantzom. Cilj Gantzovog političkog angažmana bio je rušenje Netanjahua, a ulaskom u koaliciju omogućio je upravo suprotno – ostanak najdugovječnijeg izraelskog premijera na vlasti.

Uoči novih izbora, zakazanih za 23. ožujka, situacija je komplicirana. Plavo-bijela koalicija se sudjelovanjem u vladi samouništila. Napravila je točno ono što njeni birači nisu htjeli – ušla je u vladu, a nakon toga se Gantz žalio na svoj loš položaj u Netanjahuovoj vladi. Konkretno, govorio je da je zaobiđen u strateški važnim pregovorima koji su završili uspostavom diplomatskih odnosa s Bahreinom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prve ankete nakon pada vlade ukazuju na to da je Plavo-bijela koalicija jedva postojeća. Prema sadašnjim pokazateljima, može biti zadovoljna osvoji li šest mandata od 120, koliko zastupnika ima u Knesetu. Netanjahu i njegov Likud načelno mogu biti zadovoljni, ali Izrael će i ubuduće biti Italija. Likud prema anketama može računati na najviše 29 mandata, što je pad u odnosu na prošle izbore za šest. Za formiranje vlade treba 61 mandat i pitanje je s kime će Netanjahu, bude li u prilici, formirati vladu. Njegov logičan prirodni partner je Nova nada, stranka nastala u prosincu ove godine, a formirao ju je Netanjahuov otpadnik Gideon Saar.

Pitanje je zašto bi renegat ušao u koaliciju s onime od kojega se odmetnuo. Mogući koalicijski partner Netanjahua je i Jamina, koalicija koju predvodi desničarski jastreb i do Gantzovog ulaska u vladu ministar obrane Naftali Bennett. Od opozicijskih grupacija anketno najbolje stoji koalicija Ješ Atid-Telem, ali te bivše članice Plavo-bijelih mogu računati na 20-ak mandata i ne baš dobar koalicijski potencijal. Stanje ljevice u Izraelu je usporedivo sa stanjem ljevice u Poljskoj – ona stvarno postoji i ako bude zastupljena u Knessetu, zaista će biti zadovoljna. Zaključno, buduća izraelska vlada bit će koalicijska, komplicirana, teško sastavljiva i upravljiva, moguće kratkotrajna, a na njenom čelu bi ponovno mogao biti Netanjahu.

Palestinsko pitanje bit će jedna od predizbornih tema, ali Palestinci se baš i nemaju čemu nadati. Netanjahu je po tom pitanju iznimno tvrd, ništa mekši nisu ni donedavno široki Plavo-bijeli. Ne treba se pretjerano uzdati ni u administraciju budućeg američkog predsjednika Josepha Bidena. Treba se prisjetiti Baracka Obame (a njemu je Biden bio potpredsjednik) koji je imao velikih mirovnih palestinsko-izraelskih ambicija, a koje su se sve razbile o tvrdu Netanjahuovu hrid. Ako neće Palestinci, Arapi će biti važni u kampanji pa i nakon nje. Ne samo zbog nedavno uspostavljenih diplomatskih odnosa Izraela s UAE-om i Bahreinom, nego i zbog uspostave odnosa s Marokom, o čemu se upravo pregovara. Uspostava odnosa Izraela s Emiratima i Bahreinom već se pomalo odražava i na unutarnju dinamiku Izraela. Šeik iz Emirata, Hamad bin Halifa al Nahjan, kupio je 50 posto udjela u nogometnom klubu Beitar Jerusalem. Nemali dio navijača tog kluba time je zgrožen. Ipak je riječ o klubu za koji nikada nije igrao nijedan Arapin, što je raritet u Izraelu, a njegovi navijači poznati su po šovinizmu i povicima "smrt Arapima". Drugi u tome vide naznaku novog (i) političkog doba. Treći upiru prstom u činjenicu da je Netanjahu navijač tog kluba, a predsjednik Izraela Reuven Rivlin prije političke karijere ostvario je lijepu upravljačku karijeru upravo u tom klubu.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više