>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Vjeran Piršić Plin da, nafta ne

Aktivist Eko Kvarnera: Način na koji se gura projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu je zapravo kaubojski te guši demokratske procedure

Kakav je stav udruge Eko Kvarner o dodjeli koncesija za istraživanje i eksploataciju plina i nafte u Jadranu?

Način na koji se gura projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu je zapravo kaubojski te guši demokratske procedure. Na temelju svih ekspertiza koje su dosad prikupljene može se neosporno utvrditi da bi eventualna eksploatacija ugljikovodika u Jadranu, na način koji je zamišljen projektom, dovela do katastrofalnih posljedica. Moramo priznati da je višedesetljetna eksploatacija plina iz postojećih bušotina na sjevernom Jadranu prošla bez značajnijih problema. Stoga, može se zaključiti da je eksploatacija plina u Jadranu relativno prihvatljiva (90 posto od postojećih talijanskih platformi u Jadranu je plinsko). No, eksploatacija nafte nam prijeti katastrofalnim posljedicama, čak i bez incidenta ili havarije, zbog neizbježnog štetnog utjecaja za ribarstvo (niz podvodnih eksplozija) i na turizam, zbog vizualnog onečišćenja i gubitka imidža turističke destinacije s atraktivnim nezagađenim okolišem. U Eko Kvarneru volontira tridesetak međunarodnih eksperata koji su i ovog puta u vezi projekta dali potrebnu ekspertizu, koju smo ovog tjedna dali na raspolaganje javnosti. Znači, naša procjena nije ocjena nekolicine aktivista, iako smatramo da naši aktivisti osjećaju dobro puls javnosti na Jadranu, već je ocjena tima eksperata koji su pažljivo proučili relevantnu studiju i dali o njoj svoje mišljenje.

Stratešku studiju utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu ocijenili ste kao ‘sramotni uradak’?

Ova studija metaforički rečeno kaže: ‘Ma bit će sve ok s bušenjem nafte u Jadranu, majke mi’. Malo ozbiljnije rečeno, studija ima četiri katastrofalne pogreške, prvu u domeni turizma, jer ne samo da nije s vjerodostojnom znanstvenom metodom ocijenila moguću štetu na hrvatski turizam s eventualno pojačanom eksploatacijom ugljikovodika na Jadranu, već nije čak niti točno prenijela podatke o turizmu u Hrvatskoj. Konkretno, u njoj stoji kako je udio turizma u hrvatskom bruto nacionalnom dohotku 8 posto, a po svim podacima Eurostata je 15 posto. Drugo, studija je kompletno podbacila u segmentu sasvim izvjesno štetnog utjecaja na ribarstvo. Konkretno, osim u segmentu utjecaja na sisavce (delfine, kitove…), studija uopće ne ocjenjuje mogući negativan utjecaj na morske organizme, posljedično i štetu na ribarstvo. Dapače, studija potpuno pogrešno tvrdi da će modeliranje širenja zvukova, do kojih će doći prilikom velikog broja podvodnih eksplozija koje se koriste prilikom istraživanja ugljikovodika, biti mjera sprječavanja negativnog utjecaja, što je notorna glupost. Nitko ne može procijeniti koliko bi velike bile štete od neizbježno velikog broja odvodnih eksplozija prilikom istraživanja. Treće, studija je potpun podbacila u dimenziji seizmike, odnosno nije navela da na području potencijalnog istraživanja imamo desetke tisuća manjih potresa nego što je to realna brojka, a uopće nije navela niti da eksploatacija ugljikovodika inducira seizmiku, odnosno potrese. Četvrto, u potpunosti je podcijenjen negativan utjecaj na morski svijet, a što je sjajno objasnio Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita u svojim primjedbama.

U čemu je problem s postupkom procjene utjecaja na okoliš?

U Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama, ako se radi nekakav zahvat u prostoru, pogotovo potencijalnog zagađivača, mora se napraviti upravni postupak procjene utjecaja na okoliš. Ključni dokument pri tome je studija utjecaja na okoliš, i ova se aktualna do 16. veljače nalazi u javnoj raspravi. S nekoliko eksperata sam bio na njenom javnom predstavljanju 27. siječnja u Zagrebu, a bit ćemo i na predstavljanjima idućeg tjedna koja će se održavati u Dubrovniku, Zadru i Šibeniku. I možemo reći da je Studija istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu sramotan dokument koji ne ocjenjuje opravdava zahvat. To je, nažalost, u Hrvatskoj postala praksa, jer izrađivača studije bira i plaća investitor, što je sistemska greška. U nekim drugim zemljama država odabire izrađivača studije, a investitor samo na kraju plaća račun. Pojednostavljeno, ni jedan izrađivač studije nikad neće napisati studiju koja negativno ocjenjuje predloženi zahvat, jer nakon toga mu niti jedan investitor nikada ne bi dodijelio novi posao.

Koliko Eko Kvarner brine o Jadranu?

Naša udruga nastala je ujesen 2002. godine kao odgovor na pokušaj realizacije sporazuma Družba Adria. Ono što smatram jako bitnim je to da smo odista uvijek, u svim našim kampanjama vezanim za spas Jadrana, tražili da se kvalificira i kvantificira potencijalna ugroza, da se objasni u čemu je problem s projektom i koliku on potencijalnu opasnost nosi. Znači, nikad nismo govorili da smo protiv nekog projekta, jer nam se jednostavno ne sviđa, nego uvijek radimo na tome da formiramo tim eksperta koji će nam dati odgovor na tri ključna pitanja: koje su moguće opasnosti od realizacije projekta, koliko su velike te opasnosti i što napraviti da se te opasnosti smanje, kako bi projekt eventualno bio prihvatljiv. Tu smo metodologiju upotrebljavali i kod velikih kampanja kao što je bila Družba Adria, i kao što su LNG i Plomin C. Uvijek smo tako radili i dosad smo uvijek dobili sve naše bitke. 

1/1