Vojakovački Osijek kod Križevaca, jedno od većih naselja u kojima žive pripadnici srpske zajednice u Prigorju, nalazi se na novoj migrantskoj ruti. U više privatnih objekata, kleti i vikendica toga krajiškog mjesta, kako je i potvrđeno u službenim priopćenjima Policijske uprave koprivničko-križevačke, bilo je provaljeno te su otuđivane hrana i odjeća.
Sve provale i krađe su povezane s migrantima, a neki od počinitelja su u blizini samog naselja i otkriveni. Jedan od migranata uhvaćen je tako u polju između Vojakovačkog Osijeka i Apatovca dok je većina, kako se pretpostavlja, nastavila putovanje u pravcu susjednog Zagorja i Slovenije te dalje prema Njemačkoj kao krajnjem odredištu.
S obzirom da je Zakonom o strancima sankcioniran ilegalan prelazak državne granice, svi migranti koji se eventualno pojave na kalničkom i križevačkom području moraju biti prijavljeni. Tako je kriminalizirana i pomoć ovim nesretnim ljudima, ali dio mještana Vojakovačkog Osijeka ipak ima drugačija gledišta.
Suprotno raširenom negativnom stavu u hrvatskoj javnosti kad su u pitanju migranti, pojedini Osječani smatraju da migrantima ipak treba pomoći. Svoje mišljenje opravdavaju činjenicom da je pomoć ljudima, a posebice migrantima koji su siromašni i gladni, izraz humanosti i civiliziranosti. Pritom naglašavaju da kod migranata koji su pretežito arapskog porijekla, kao i kod drugih ljudi, ima dobrih i loših te da pritom ne treba generalizirati.
- Migranti su bili u mojoj kleti, nisam ih prijavio i ne mislim to učiniti ako ponovo dođu. Nisu mi ništa ukrali, a niti posebno oštetili. Ušli su kroz poluotvoren prozor. Mislim da su bili samo jednu noć i to samo u jednoj prostoriji gdje su ležali. Ljudi su očito bili gladni jer su ostavili mnogo ljuski od oraha. Bilo je tu ostataka jabuka, praznih konzervi i jedna staklena tegla. Čak nisu ni ležali na krevetu već na tvrdom zemljanom podu na koji su položili ćebad i stolnjake. Jad i bijeda, ali ipak su bili pošteni. U kleti imam mnogo vrijednih stvari, tu je puno starih alata pa, naravno i vina u podrumu. Ništa od toga nisu uzeli, ništa nisu uništili, a mogli su. Žao mi je što ih nisam sreo jer bi ih nahranio i dao im hrane za put. Ne vjerujem da bi ih prijavili i moji susjedi. Znam da su ih neki vidjeli noću kako prolaze kroz selo i da se oko toga nitko nije previše uznemirio. Nama su ti ljudi, mislim na Arape, u prošlosti više puta pomagali. Sjećam se da smo u susjednoj Glogovnici za vrijeme Jugoslavije u ambulanti imali doktora iz Sirije. On je pomagao našim ljudima i kraju na razne načine. Pa onda, što je isto poznato, arapski studenti su prije više od 40 godina davali novčane donacije za pravoslavnu crkvu u Vojakovačkom Osijeku. Kad to čovjek zna i poštuje onda je logično da je spreman razumjeti i pomoći tim ljudima - rekao je jedan mještanin Vojakovačkog Osijeka koji je želio ostati anoniman.
