Nakon jednogodišnje pandemijske letargije europski specijalci za Balkan, barem oni koji su se specijalizirali sa Srbiju i Kosovo, s prvim znacima proljeća počeli su se kao kukurijeci i visibabe pomaljati na srpskim i kosovskim političkim livadama. Europarlamentarci se već nekoliko tjedana međusobno naguravaju tko će među njima uspješnije i snažnije početi usmjeravati političke procese u Srbiji i njezine pristupne pregovore s Unijom, ali i njezine odnose s regionalnim susjedima i ostatkom svijeta, ponajprije s Kinom i Rusijom, pa i SAD-om. Istovremeno se Europska komisija sjetila da je došlo vrijeme da i prije formiranja nove vlasti na Kosovu revitalizira pregovore Beograda i Prištine, u kojima želi vratiti ulogu glavnog pokrovitelja i posrednika jer ju je lani prepustila Trumpovoj administraciji.
Europski specijalac za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak provest će čitav ovaj tjedan u Prištini i Beogradu s namjerom da i prije konstituiranja parlamenta i izbora nove vlade i novog predsjednika Kosova rasplamsa ugasle pregovore o normalizaciji odnosa dviju država. Pritom je, kao da je pao s Marsa, odmah poručio da vjeruje da bi se taj dijalog mogao okončati za par mjeseci. Lajčak je svoje vjerovanje objavio u utorak u Prištini i prije nego što je završio trodnevne razgovore s izbornim pobjednicima i budućim predstavnicima kosovske vlasti, ali i drugim akterima kosovske politike. Prvi Lajčakov sugovornik u Prištini, Albin Kurti, ponovio mu je svoj predizborni stav da mu kao budućem kosovskom premijeru pregovori s Beogradom neće biti u vrhu prioriteta, a v.d. predsjednica Kosova i prva Kurtijeva koalicijska uzdanica Vjosa Osmani uvjeravala ga je da bi se dijalog s Beogradom trebao resetirati kako bi se pomoglo Prištini da "poštuje svoje interese". Ona naime tvrdi da je "Kosovo napravilo previše kompromisa koji su doveli do njegove nefunkcionalnosti. Nije vreme da se od Kosova još nešto traži niti da da nešto dodatno, niti ideje koje su izuzetno opasne, poput promene granica. Kosovo nije korpa sa voćem i povrćem iz koje svako uzima šta hoće". Unatoč stavovima Kurtija i Osmani kojima se pregovori s Beogradom nastoje gurnuti na sporedniji kolosijek ili vratiti na početne pozicije, Lajčak je dakle poručio da ih je moguće završiti u par mjeseci, ali i dodao da "nije na EU-u da ubrzava taj proces i da je na Beogradu i Prištini da odluče kada će se nastaviti". Drugim riječima, krivnju za neuspjeh unaprijed je svalio na Beograd i Prištinu jer, eto, u Bruxellesu znaju da se pregovori mogu za par mjeseci završiti ako se obje strane dovoljno potrude da ih privedu kraju.
Istoga dana kad je Lajčak sletio u Prištinu, predsjednik vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta David McAllister, izvjestitelj EP-a za Srbiju Vladimir Bilčik, šefica EP-ove delegacije za odnose sa Srbijom Tanja Fajon i dvoje bivših eurozastupnika, Eduard Kukan i Knut Fleckenstein, održali su videokonferenciju s predsjednikom Narodne skupštine Srbije Ivicom Dačićem na kojoj su dogovarali hodogram za nastavak dijaloga vlasti i opozicije koji se još od prošle godine uz posredovanje europarlamentarca kilavo odvija. Što su McAllister i europarlamentarci s Dačićem konkretno dogovorili ostalo je nepoznato srpskim medijima i javnosti. Dačić je nakon videorazgovora s europarlamentarcima pozvao sve stranke "koje predstavljaju relevantan politički faktor u državi, i parlamentarne i vanparlamentarne, da predlože svoje predstavnike i platforme za međustranački dijalog". Prva runda međustranačkog dijaloga trebala bi se dogoditi već u drugoj polovini ovog mjeseca. Dačić je tek dodao da "pre nego što dođe do prve runde u drugoj fazi dijaloga, obaviće se još neke pripremne aktivnosti. Danas nije bilo reči o konkretnim pitanjima, samo inicijalni sastanak kojim se označava početak aktivnosti u drugoj fazi". Nije propustio podsjetiti da međustranački dijalog neće biti "fontana želja" i "džuboks".
S druge strane, McAllister, Fajon i Bilčik saopćili su da su s Dačićem imali "konstruktivan dijalog" i da su se "dogovorili o narednim koracima koji će podržati konsenzus i izgradnju povjerenja širom političkog spektra u Srbiji". Naglasili su i da "uloga Evropskog parlamenta nije da donese gotova rešenja, već da olakša dijalog u kome bi se političke stranke mogle dogovoriti o relevantnim pitanjima i temama od zajedničkog interesa". Najavili su i da će kao tim za posredovanje "sprovoditi niz konsultacija sa svim relevantnim zainteresovanim stranama u Srbiji". Naravno, poslali su i sljedeću poruku: "Mi čvrsto verujemo da je proces međustranačkog dijaloga koji je omogućio Evropski parlament u najboljem interesu Srbije i da je važan element u naporima zemlje da dalje jača demokratiju i poverenje građana u institucije i u izborni proces." Sudionici i teme međustranačkog dijaloga tek će se definirati, a medijski analitičari procjenjuju da će se to učiniti nakon što europarlamentarci obave razgovore s vanparalmentarnim opozicijskim strankama koje su bojkotirale prošle parlamentarne izbore, ali i onima koje na njima nisu prošle izborni prag. S tim da dio stranaka poraženih na izborima ne želi sudjelovati u dijalogu s vlastima uz posredovanje europarlamentaraca, već traže da taj razgovor obave bez stranih posrednika. Dačić je već najavio da će se s njima u parlamentu voditi odvojen dijalog.
Za razliku od Lajčaka, McAllister i ostatak europarlamentarnih posrednika među zavađenim srpskim političkim strankama nisu spominjali rokove u kojima bi se njihov dijalog mogao uspješno okončati. Jer očito su svjesni da osim brojnosti i razmrvljenosti sustava političkih stranaka u Srbiji, raskol među njima ne ide samo crtom između vladajućih i opozicijskih, nego su provalije velike i brojnije među i unutar opozicijskih stranaka. Osim što dio njih ne želi ni čuti da europarlamentarci posreduju u njihovim pregovorima s vladajućima, drugi i brojniji dio stranaka ne želi bez njih pregovarati s Vučićevim naprednjacima i njihovim koalicijskim partnerima. No i potonje se stranke dijele na one koje su bojkotirale izbore i na one koje su na njima sudjelovale i bile poražene, iako uglas tvrde da traže iste i slične promjene kojima bi se stvorili uvjeti za održavanje slobodnih i poštenih izbora te za funkcioniranje višestranačke parlamentarne demokracije u Srbiji. Kako se aktualne podjele kaleme na već ukorijenjene ideološke, političke i ine razlike, rezultat je da u medijima već kruže različite opozicijske platforme za pregovore s vladajućima, a licitira se i s različitim imenima pregovarača koji bi u ime opozicije u njima trebali sudjelovati. Lansiran je i prijedlog da se prije predsjedničkih, parlamentarnih i beogradskih izbora organiziraju opozicijski predizbori kako bi se na temelju njihovih rezultata utvrdile jedna ili više zajedničkih opozicijskih izbornih lista, odnosno jedan ili nekoliko zajedničkih opozicijskih kandidata za predsjednika države. No i taj je prijedlog urodio novom podjelom među opozicijskim strankama.
Zbog kaotičnog stanja u opoziciji, zbog njezine usitnjenosti i sklonosti da se dalje dijeli i proizvodi lidere čijim je apetitima teško udovoljiti, europosrednici će, barem u ovoj fazi restartanog međustranačkog dijaloga, imati puno više posla da povežu opozicijske stranke i okrupnjaju njihove zahtjeve, svedu ih na zajedničke nazivnike, prije nego što ih stave na stol pred pregovarače iz vladajuće koalicije. Na koncu bi im se moglo dogoditi da nemaju drugog izlaza nego da na pregovarački stol, unatoč najavama, stave svoje rješenje koje će ispisati na tragu kritika i prigovora koje su Europska unija i drugi međunarodni promatrači ispisivali na račun dosadašnjih izbora u Srbiji. Osim ako ih Vučićeva vladajuća mašinerije ne pretekne i ponudi izborne i medijske promjene koje se od Srbije traže u pristupnim pregovorima kao uvjeti bez kojih ne može napredovati prema članstvu u Europskoj uniji. Tim bi potezom ubili dvije muhe koje im zuje i zvocaju oko glave: i europske i domaće.
