>

novosti logo

Piše Igor Lasić

Vrenje na Filozofskom

Miljenka Šimpragu, vršitelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta, sustiglo je demonstrativno pismo s potpisom desetero pročelnica i pročelnika odsjeka FF-a, kao reakcija na njegove ranije difamantne iskaze

Od prigodnih najava za vruću akademsku jesen izdvajamo karte koje su proteklog tjedna pale na stol dekanata zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Tu smo instituciju, kao što se zasigurno sjećate, ostavili uoči godišnjih odmora u stanju vrenja nakon oktroiranja vršitelja dužnosti dekana Miljenka Šimprage, eksponenta sveučilišnog stožera na čelu s rektorom Damirom Borasom i prorektorom Antom Čovićem. Nekoliko tjedana potom, dok se po auli još prepričavaju dogodovštine s mora, dakle, Šimpragu je sustiglo demonstrativno pismo s potpisom desetero pročelnica i pročelnika odsjeka FF-a, kao reakcija na njegove ranije difamantne iskaze.

On je tada na portalu Srednja.hr izjavio da bi dotični kolege na kakvom privatnom sveučilištu fasovali kolektivni otkaz. Jer prvo je grupa vijećnika tog fakulteta u srpnju zatražila uvrštavanje nekih svojih prijedloga u dnevni red sjednice Vijeća, između ostalog vezanih uz obranu interesa FF-a u sporu s Čovićem. Zatim je v.d. dekana prekinuo vijećanje, e da bi mu gotovo devedesetero vijećnika uputilo zahtjev da se sjednica nastavi već prije ljetnog raspusta. Šimpraga je osujetio nastojanje da taj zahtjev dospije na fakultetsku e-adresu koju koriste svi članovi Vijeća, a ne odgovorivši onima koji su mu ga uputili. Osim ako odgovorom ne smatramo sljedeći istup na rečenom portalu, gdje će odbaciti tezu o cenzuri interne komunikacije.

A onda su se istome mediju konačno obratili i pročelnici FF-a, ustvrdivši da je o cenzorskom ponašanju itekako riječ, te ujedno opisavši prilike iz kojih se dade iščitati da Miljenko Šimpraga – ako je takvo nešto fakat moguće – nema blagog pojma o pravnim zasadama funkcioniranja institucije kojom odnedavno upravlja. Poput one da, recimo, dnevni red sjednice Vijeća predlaže dekan, a vijećnici ga dopunjuju i izglasavaju. Ali možda ipak nije to na stvari, nego Šimpraga naprosto pokušava ono zbog čega je najvjerojatnije poslan i na što je valjda aludirao: obraniti privatnička nagnuća svojih tutora po cijenu samog opstanka preuzete javne ustanove.

1/1