>

novosti logo

Vučićeva retorika korone

Način na koji vlast u Srbiji upravlja krizom mogao bi se, pored donošenja nužnih i dobrodošlih mjera, okarakterizirati i kao kombinacija histerije te zbunjivanja građana uvođenjem izvanrednog stanja i vojske na ulicama

Način na koji vlast u Srbiji - u kojoj je do petka ujutro registrirano 118 zaraženih - upravlja krizom izazvanom epidemijom koronavirusa mogao bi se, pored donošenja nužnih i dobrodošlih mjera, dijelom okarakterizirati i kao kombinacija histerije te zbunjivanja građana.

Takva praksa vjerojatno je i u funkciji potiskivanja neozbiljnosti i neodgovornosti kojom su predsjednik države Aleksandar Vučić i suradnici isprva prišli problemu koji prerasta u jednu od većih europskih kriza poslije Drugog svjetskog rata. Vučić je u nedjelju, 15. ožujka proglasio izvanredno stanje – i to bez inače nužne odluke Narodne skupštine - da bi 17. ožujka bio uveden i policijski sat, odnosno zabrana kretanja od 8 sati navečer do 5 ujutro. Starijima od 65 godina - odnosno 70 u manjim naseljima - uvedena je gotovo apsolutna zabrana izlaska: tek jednom tjedno, nedjeljom od 4 do 7 ujutro smiju do trgovine.

Unatoč tim rigozornim aktima, upozorava Radomir Lazović, aktivist građanske inicijative - odnosno lokalnog političkog pokreta Ne davimo Beograd - mnogo toga oko uvedenih mjera je sporno i nejasno.

- Zabrana izlaska za starije osobe je sporna ukoliko se nije uspostavio logistički sistem koji bi omogućio sprovođenje ove mere na način da se poštuje pravo na dostojanstven život, kao i da se čuva mentalno stanje građana. Ako nije obezbeđeno donošenje hrane, lekova, posete doktorima i tako dalje, ako nemaju pomoć familije ili komšija, onda će naši stariji sugrađani izlaziti da bi obezbedili osnovne životne potrepštine. Osećaće se kao da su u ilegali, strašeći se da ne budu kažnjeni, kaže Lazović za Novosti. Dodaje da bi mjera najviše mogla pogoditi starije građane s niskim primanjima koji su i tako na rubu socijalne isključenosti.

Istovremeno je i dalje dozvoljen rad ugostiteljskih objekata.

Vučić je sinoć objavio ukidanje javnog međugradskog prometa te najavio mogućnost uvođenja još drastičnijeg policijskog sata, dok su ugostiteljski objekti za sada otvoreni

- Moguće da je zabrana kretanja starijih opravdana. Međutim, dok se stvorila histerija oko penzionera - gotovo da traje lov na one koji su napolju - mnogo se ljudi okuplja u kafićima, restoranima i tržnim centrima. Takođe, katastrofalna je činjenica da nema maski, zaštita za ruke i dezinfekcijskih sredstava. Iako Vučić svakodnevno priča da na crnoj berzi završava respiratore i da nam sledeće nedelje stiže deset miliona maski, u ovom trenutku toga nema. Pouzdano znamo da su radnicima pošte delili kuhinjske rukavice. Sve to znači da Srbija nije spremna za epidemiju, nastavlja naš sugovornik.

Priča o respiratorima tek je jedan u nizu farsičnih momenata. Podsjećamo, 26. veljače na konferenciji za medije u Predsjedništvu Srbije Vučić je prvo nastupio ozbiljno - govoreći da je Srbija poduzela sve potrebne ekonomske i medicinske pripreme te da ‘nikakvih problema nećemo imati’ – da bi potom prešao na šegu.

- Alkohol gde postavite, tu koronavirus ne raste. Ja sam sebi našao dodatni razlog da popijem po jednu čašicu dnevno, iako to nema veze s tim alkoholom, ali sam to sebi izmislio, da znate, rekao je, ne propustivši dodati floskulu da je opasnost od gripe bitno veća no od koronavirusa.

Na istoj konferenciji govorio je i pulmolog Branimir Nestorović, poručivši ženama da ih štiti estrogen te da ‘slobodno odu u šoping u Italiju, čujem da će sad veliki popusti.’ U tom trenutku u Italiji je bilo 470 zaraženih i dvanaest preminulih. Dva tjedna kasnije – kada se na Apeninima bilježilo 827 mrtvih - srbijanski je vlastodržac bio ponešto alarmantniji.

- Kao boga vas molim, ako ste bili u Milanu ili negde na severu Italije, recite nam to. Recite nam da bismo vas sačuvali, poručio je 11. ožujka. Tri dana kasnije - broj umrlih u Italiji prešao je hiljadu i četiri stotine - Vučić najavljuje da građane Srbije čeka ‘užas’ na koji ‘nikada nećemo biti pripremljeni’. Što se respiratora tiče, njihov broj proglašen je državnom tajnom, da bi na opetovane upite Vučić rekao da ih ima 1.008 te da je osobno odgovoran za tajenje tog podatka.

‘Ako nije obezbeđeno donošenje hrane, lekova, posete doktorima i ako nemaju pomoć familije ili komšija, stariji sugrađani bez obzira na zabranu izlaziće da bi obezbedili osnovne potrepštine’

- Zato što sam želeo da nabavimo još mnogo više, zato što je nemačka vlada, kao i mnoge druge vlade, donela odluku da više ne izvoze respiratore. Zato što to čuvaju za svoje tržište. A ja sam želeo da predstavim inače da imamo mnogo manje, kako bismo mogli da uzmemo još respiratora na raznim stranama, poručio je predsjednik države, otvoreno i diletantski priznavši da je namjeravao lagati stranim dužnosnicima te kriveći novinare što su mu tu mogućnost oduzeli. A kada je pribavljeno još pedeset respiratora, naglasio je – u tipičnom produciranju sebe u žrtvu – da nije bilo oglašavanja nabave: ‘Snalazim se. Pa me gonite jednog dana što sam narodu nabavljao respiratore.’

Prilikom proglašenja izvanrednog stanja Vučić je - osim što je pobrojao ratove u kojima su Srbi ‘ginuli, ginuli i ginuli’ - rekao i da je ‘naša zemlja prošla kroz tešku situaciju i na Kosovu i Metohiji, da vas ne podsećam na Srebrenicu i nadalje.’ Nije jasno na što je točno mislio: ako je to masakr više od osam tisuća Bošnjaka, spominjanje Srebrenice u kontekstu ‘teških situacija za Srbiju’ krajnje je odiozno, naročito iz usta političara pročetničke prošlosti koji do danas nije u stanju događaje u Srebrenici nazvati pravim imenom, odnosno genocidom. No postoji i druga mogućnost: da Vučić aludira na incident iz 2015. kada je prilikom obilježavanja pokolja srbijanska delegacija u Potočarima zasuta kamenjem. Ovdje je zanimljivo da je njegov dobošar, ministar vojni Aleksandar Vulin 11. ožujka - četiri dana prije uvođenja izvanrednog stanja - prisustvovao obilježavanju Dana općine Srebrenice

- Ne mogu, a da ne podsetim da je ovde pokušano ubistvo predsednika Vučića. Prošlo je previše vremena, a nemamo ni jedan jedini glas ni o nalogodavcima ni o izvršiocima, ne znamo još uvek ko je pokušao da ubije Aleksandra Vučića. Niko za to nije odgovoran, a pokušaj ubistva se desio pred kamerama čitavog sveta, poručio je Vulin, a prenijelo Ministarstvo obrane Republike Srbije. Ta izjava podupire interpretaciju da Vučić pod ‘teškom situacijom za Srbiju’ oko Srebrenice misli na napad na samog sebe: svakako, oba moguća tumačenja spominjanja Srebrenice govore o neobičnosti njegovih nazora.

Inače, isto ministarstvo objavilo je da niz penzioniranih oficira i njihovih udruga podupire napore vlasti. Među njima su generali Vladimir Lazarević - osuđen u Haagu zbog ratnih zločina - te Božidar Delić i Ljubiša Diković, protiv kojih je iz istih razloga Fond za humanitarno pravo podnio kaznene prijave.

Vlast vanrednu situaciju koristi i za vježbanje autoritarnosti te vlastitu samopromociju. Mnoge europske zemlje u savladavanje krize oko koronavirusa uključile su i vojsku, u Italiji uz to i naoružanu do zuba. No Rim je ipak u bitno drugačijoj situaciji; osim toga, Vučić je za vojnike na beogradskim i drugim ulicama rekao kako će oružje ‘da upotrebe ukoliko nam bilo ko napadne poštu, bolnicu, granicu‘, premda nikakvih napada nije bilo te takve izjave doprinose nesigurnosti i strahu.

- Prvo su se smejali virusu, da bi potom bili u ratu, svega imamo pa nemamo, Evropa nam ne daje ništa za razliku od Kine, a potom nam je ipak prijatelj - ta šizofrenija zbunjuje građane. Dok smo zabrinuto pratili vesti iz Kine i Italije, vlast se građanima rugala u lice. Vojska je iskorišćena u svrhu samopromocije vlasti. To bi trebalo da pokaže kako je vlast ozbiljna, no bilo bi bolje da je ozbiljnost pokazana kroz mere zaštite. Takođe, opštine i javne institucije pozvale su starije građane kojima je potrebna pomoć da se jave, no na vrata su im došli aktivisti u jaknama Srpske napredne stranke. To je zlouporaba sistema, kaže aktivist.

Izrazio je zabrinutost da bi ova situacija mogla da opravda daljnje gušenje građanskih sloboda. Marketinški stručnjak Nebojša Krstić - inače slizan s vlašću - zazivao je ukidanje društvenih mreža tijekom krize. Vlada se o tome nije izjašnjavala, ‘ali činjenica je da ih bole kritike građana na mrežama’, zaključuje Lazović. U akcije pomoći se uključilo i dvoje Vučićeve djece, o čemu tabloidi nisu propustili izvijestiti, naglašavajući kako ona - kao ni njihov otac - ne nose zaštitne maske.

Vučić je na sinoćnjoj konferenciji za medije objavio ukidanje javnog međugradskog prometa te najavio mogućnost uvođenja još drastičnijeg policijskog sata, dok ugostiteljski objekti za sada ostaju otvoreni. Predsjednik Srbije u pravu je kada govori da je disciplina od presudnog značaja kako bi se spriječio eksponencijalan rast zaraženih. Uspješnijem savladavanju krize doprinijela bi i retorički promišljenija te odgovornija vlast, međutim – poznavajući srbijanskog šefa države - možemo očekivati nove šarolike eskapade.

1/1