U Hrvatskoj prosječno obiteljsko gospodarstvo raspolaže sa 2,6 hektara zemljišta na 15 čestica, čime ne može konkurirati na tržištu i prijavljivati se na EU-natječaje. Stoga poljoprivrednu politiku valja hitno mijenjati u smjeru okrupnjavanja posjeda, odnosno komasacije, posljednji put sprovedene po zakonu iz 1979. godine. Novi zakonski okvir upravo se priprema u Saboru, no ostaje otvoreno koliko će on pridonijeti efikasnoj i pravičnoj komasaciji, posebice u nekim dijelovima zemlje. Lakše ju je, naime, sprovesti ondje gdje su koliko-toliko uređene gruntovnice i katastarski operati, kao u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Virovitičko-podravskoj županiji. Drugdje, nažalost, ima brojnih zapreka, pitanja i nejasnoća: neusklađenost katastarskih podataka (stanja na terenu) i zemljišnih knjiga (gruntovnice, temelja vlasništva) posebno je izražena u povratničkim krajevima, na što je upozorio i saborski zastupnik SDSS-a Mile Horvat.

- To je uvelike rezultat naslijeđa, premda se ni ova država nije potrudila uskladiti stanje, pa je samo 5,5 posto površine Hrvatske gruntovno uređeno i katastarski evidentirano - rekao je, ilustriravši to primjerima iz Karlovačke županije, odnosno općina Ogulin, Drežnica i Dubrava, gdje zemljišne knjige uništene 1990-ih još nisu obnovljene. Spomenuo je i Vrliku, u kojoj zemljišnih knjiga nema od Drugoga svjetskog rata.

- Za 219 općina ne postoje formirane zemljišne knjige, a u 64 općine one su u postupku obnove ili formiranja. To su strašni podaci. A kako prići komasaciji ako ne postoji dokument, odnosno pravni temelj vlasništva? - pitao je Horvat kolege u Saboru.

Je li komasacija moguća bez sređene gruntovnice, pitaju se i u Gračacu, jednoj od prostorno najvećih hrvatskih općina, čijih se gotovo 1.200 četvornih kilometara rasprostire u 32 katastarske općine, a samo za tri postoje zemljišne knjige, vođene u Zemljišno-knjižnom odjelu suda u Gospiću i ispostavi Gračac. Neuredni podaci Državne geodetske uprave pogoršavaju situaciju, jer nema adekvatnog izvora za formiranje novih knjiga.

- Zemljišne knjige su zapaljene ili su nestale u ratu, nekome je možda odgovaralo da ih ne bude. Time je stanje u gruntovnici i katastru unazađeno šezdesetak godina, što otvara prostor različitim makinacijama - tvrdi zamjenik načelnice Gračaca Milan Tankosić.

Komasaciju će zasigurno otežati i uzurpacije zemljišta, ponekad i od same države, koja se počesto upisivala kao vlasnik na privatne posjede izbjeglih Srba. To je posljedica Zakona o vlasništvu iz 1997., kojim je omogućeno da se novi vlasnici upisuju u zemljišne knjige a stari brišu kao posjednici iz katastra samo na temelju sudskih rješenja. Srpsko stanovništvo, posebice povratnici, počesto je bilo nemoćno u toj pravnoj gunguli, a ponekad i legalnoj otimačini, unatoč tome što bi svatko morao dobiti rješenje o izvlaštenju, odnosno brisanju iz katastra; jedini trag o novoj sudbini svojih zemljišnih čestica mogli su pronaći na oglasnim pločama općinskih i gradskih uprava, no njih ne čitaju ni oni koji uz njih svakodnevno prolaze, a kamoli oni koji tek povremeno svrate u zavičaj. Taj je problem posljednjeg desetljeća posebno aktualan na prostoru Ravnih kotara, gdje je lokalna samouprava, uz blagoslov Državnog odvjetništva i Ministarstva poljoprivrede, sporne čestice uklopila u Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i dala na raspolaganje drugima.

- Hoće li se za komasacije ulaziti u pravnu istinitost vlasništva ili bi to vlasništvo trebalo biti potpuno čisto i prije nje? - pita Mile Horvat, ističući da bi sve te nepoznanice mogle ići na štetu srpskog stanovništva.

To, barem što se Ravnih kotara tiče, ne bi bila prva komasacija kojom su oštećeni; onom iz 1960-ih godina njihova je zemlja prelazila u posjed kombinata, a u zamjenu su dobivali lošije čestice na korištenje, i to bez vlasničkih listova.

- Moramo vjerovati institucijama sistema, da će država komasaciju sprovesti legalno i pravedno. Suština komasacije je da svi budu zadovoljni, da se zadovolji i opći interes i nekakav geografski standard, a da pritom domaćinstva okrupne i da onaj kome se oduzima zemlja bude pravično obeštećen - zaključuje Horvat.

Da komasacija sama po sebi nije loša, ali da se može i zloupotrijebiti, smatra i Milan Tankosić.

- Ljudi, posebno oni čija su vlasnička prava dosad više puta oštećena, u komasaciji vide brojne prijetnje, no ona predstavlja i posljednju liniju odbrane vlasništva, jer je nije moguće sprovesti bez stvarnih vlasnika i drugih zakonskih sudionika u tom postupku. Glavni akteri komasacije trebali bi biti oni koji će od nje ostvarivati interese, ali i stvarni vlasnici, odnosno korisnici čestica nad kojima se ona provodi. No bez valjanih informacija pravi vlasnici zemlje neće moći pravno zaštititi svoje vlasništvo. Dakle samo se treba potruditi i doći do njih… Jer oni koji ovdje više ne žive nisu odgovorni za to i za pusta sela. Najlakše je reći da Srba jednostavno nema, to je uradila i država kada ih je obavještavala jedino putem oglasnih ploča, da bi se potom uknjižila na njihovu zemlju. Bojim se da će država nastaviti s takvom praksom i sebe upisivati kao vlasnika gdje god može. S druge strane, preprodavači lako uspijevaju naći prave vlasnike, pa kupuju dio po dio, okrupnjuju posjede i potom ih preprodaju kao cjelinu, s kućama, izvorima, putevima - govori Tankosić.

Postavlja se i pitanje tko će provoditi komasaciju i tko će, nakraju, sve to platiti: hoće li se posegnuti za evropskim fondovima ili će se teret svaliti na ionako siromašne lokalne samouprave ili, još gore, same pojedince.

- Komasaciju ne može provoditi Agencija za poljoprivredno zemljište, koja za to nema ni kadrovskih ni tehničkih kapaciteta. Prije 40 godina sprovodila ju je lokalna, odnosno regionalna samouprava, ali sada to ne bi bilo dobro prepuštati jedinicama koje žive daleko ispod financijskih minimuma i koje se ni same ne mogu financirati, a takve su uglavnom općine u kojima su Srbi u većini. Mislim da će to biti usko grlo komasacije - kaže Horvat, koji smatra da bi to trebali odraditi fondovi, koji bi najprije trebali sami financirati cijelu operaciju, a tek je onda naplatiti od evropskih.

- Primijene li fondovi dosadašnji model, pitanje je hoće li komasacija biti efikasno sprovedena - dodaje Horvat.

Zasad je sigurno samo jedno: komasacija, kao potencijalno dobra prilika za domaću poljoprivredu, bit će dug, težak i skup pothvat.