Zadnjih dvadesetak godina, sukladno novom konzervativizmu kojim je zahvaćen prostor zapadne civilizacije, abortus je postao jedna od glavnih tema strastvenih ideoloških polemika. Odrazilo se to i na filmsku sferu – u tom razdoblju pojavila su se četiri izrazito istaknuta ostvarenja koja su na ovaj ili onaj način problematizirala pobačaj, većinom s pogledom na prošlost kad je bio zabranjen, no iz te prošlosti govorilo se, dakako, (i) o sadašnjosti. Ugledni Mike Leigh 2004. pobijedio je na festivalu u Veneciji s "Verom Drake", uratkom o dobrodušnoj naslovnoj protagonistici koja u Londonu 1950-ih izvodi ilegalne pobačaje kako bi pomogla djevojkama i ženama "u nevolji". Tri godine potom, na najvažnijem od velika tri festivala, onom u Cannesu, osvajanjem Zlatne palme proslavili su se Cristian Mungiu i tzv. rumunjski novi val s naslovom "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana", o turobnom slučaju abortusa, praćenog "dobrovoljnim silovanjem", pri kraju Ceauşescuove vladavine u socijalističkoj Rumunjskoj 1980-ih, da bi 2020. Eliza Hittman Srebrnim medvjedom u Berlinu za ostvarenje "Nikad rijetko ponekad uvijek", koje se bavi (legalnim) pobačajem u sadašnjosti, potvrdila svoj status jedne od najperspektivnijih autorica aktualne američke nezavisne produkcije. Naposljetku, prošle je godine međunarodno dotad slabo poznata francuska sineastica Audrey Diwan osvojila Zlatnog lava u Veneciji s istoimenom adaptacijom autofikcijskog romana Annie Ernaux "Događaj".
"Događaj" se, kao i filmovi Leigha i Mungiua, bavi temom abortusa u prošlosti, preciznije početkom 1960-ih u Francuskoj kad je bio zabranjen, i kao Mungiu i Hittman u središte stavlja mladu djevojku. U ovom slučaju riječ je o Annie, darovitoj studentici književnosti na fakultetu u provinciji, koja ni po koju cijenu ne želi roditi slučajno začeto dijete jer bi u tom slučaju morala prekinuti studij koji voli i koji vidi kao izlaznu kartu iz rutinskog života u malom mjestu kakav vode njezini majka i otac, vlasnici kafića. Redateljica Diwan, kojoj je to drugi dugometražni film, suvereno rabi veristički stil oslonjen na kameru iz ruke plitkog fokusa koja protagonisticu snima isključivo iz blizine, a pritom koristi i uski format slike, postižući tako efekt izrazite skučenosti, odnosno dojam da je junakinja, iz čije su perspektive sagledana sva zbivanja, ulovljena u stupicu iz koje se očajnički pokušava izvući. Sve poprima i pomalo trilerske natruhe parceliranjem cjeline na poglavlja s natpisima koji obavještavaju gledatelje u kojem se tjednu trudnoće Annie nalazi, sa stanovitom dramatičnošću dajući do znanja da je sve manje vremena da se pobačaj obavi u koliko-toliko sigurnim okolnostima za protagonisticu. Pritom se njezin lik prikazuje s naturalističkom distanciranošću lišenom ikakve sentimentalnosti, dok naturalistički detalji pokušaja ubijanja ploda pletaćom iglom, odnosno izvođenja abortusa i samog abortiranja reljefno ocrtavaju ekstremnu neugodu i bol tih zbivanja te stvaraju atmosferu izrazite mučnine. Dakako, film na taj način podsjeća u kakvom su se nezavidnom društvenom položaju nalazile žene zatrudnjele protiv svoje volje, i koliko su pogrešne aktualne inicijative u nizu evropskih zemalja, uključujući Hrvatsku, da se prekidi trudnoće zakonski zabrane. "Događaj" je izuzetno uvjerljivo, izvedbeno snažno ostvarenje kojem poseban obol daju odličan glumački nastup Anamarije Vartolomei u glavnoj ulozi te vrlo zanimljiva, minimalistička, a opet na svoj način bogata glazba braće Evgenija i Saše Galperinea. Godina je tek na početku, ali vjerojatno neće biti puno boljih filmova koje ćemo tijekom njezina trajanja moći vidjeti u našim kinima.
