>

novosti logo

Zamor materijala

Traumatizirane žrtve koje ne mogu ostvariti obeštećenje već su primorane plaćati izgubljene sudske procese, iscrpljenost svjedoka, poricanje svojih i preuveličavanje tuđih zločina, nagomilani neprocesuirani ratni zločini s dokaznim materijalima što potiču iz devedesetih, zatvaranje očiju Haškog suda, loša suradnja regionalnih tužiteljstava i nedostupni okrivljenici, politizirano pravosuđe, dugotrajni postupci, suđenje u odsutnosti, smanjivanje kazni ispod zakonskog minimuma od pet godina, nezainteresiranost medija – sve su to karakteristike koje godinama prate suđenja za ratne zločine.

U takvoj atmosferi u zaborav pada i procesuiranje ratnih zločina koji su počinjeni nad građanima hrvatske, a kamoli ne onih počinjenih nad građanima srpske nacionalnosti. Documenta i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u 2016. godini pratili su 30 suđenja za ratne zločine, koja karakteriziraju rijetka zakazivanja glavnih rasprava i česta ponavljanja. Od podignutih dvanaest optužnica protiv 96 optuženika, samo su trojica prisutna i u istražnom zatvoru. Gotovo svi optuženici su bivši pripadnici srpskih jedinica s prebivalištem u Srbiji i kazneni postupci protiv njih vode se u odsutnosti. Od 490 zločina evidentiranih u bazi podataka ratnih zločina Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, za 168 njih (34 posto) počinitelji su ostali nepoznati.

Documenta i Centar za mir i nenasilje u svom izvještaju ističu da su tokom 2016. optužene 84 osobe, dok je za 21 osobu donesena presuda. U odnosu na taj broj optuženika, tri specijalizirana županijska državna odvjetništva u Rijeci, Splitu i Zagrebu podignula su 12 optužnica, dok osječko drugu godinu zaredom nije produciralo niti jednu optužnicu za ratni zločin. Bez optužnice, pa čak i bez poštene istrage, već dvije decenije ostale su brojne srpske žrtve iz Vukovara 1991., Požeške kotline, Mašićke Šagovine, Bljeska, pa čak i Oluje. Tu su i postupci koji nadilaze granice hrvatskog pravosuđa, primjerice slučaj ratnih zločina u Dvoru gdje su saslušani svjedoci čak u Danskoj, te žrtve bombardiranja Petrovačke ceste u BiH.

1/1