Nekoliko dana uoči otvaranja izložbe "30 let od genocida v Srebrenici: spomini prič, ki danes živijo med nami (30 godina od genocida u Srebrenici: sjećanja svjedoka koji danas žive među nama)" iz Muslimanskog su kulturnog centra poručili da su izložbu iz Muzeja novejše in sodobne zgodovine Slovenije prisiljeni preseliti u vlastite prostorije. S muzejem se, naime, nisu mogli usuglasiti oko uvodnog objašnjenja odnosno oko onoga što je dovelo do genocida.
Iz muzeja su, pak, poručili da su "izložbu željeli fokusirati na tragične priče civilnog stanovništva, bez pojednostavljenih zaključaka, a pritom jasno razgraničiti individualnu odgovornost počinitelja od mogućih kolektivnih tumačenja".
Navodno je muzej zahtijevao izmjenu ili ispuštanje dijela teksta u kojem se genocid u Srebrenici prikazuje kao nastavak odnosno vrhunac zločinačke velikosrpske politike koja je započela 1992. ubijanjem nesrpskog stanovništva, a nastavljena otvaranjem koncentracionih logora i masovnim silovanjima.
Mogu tek nagađati zašto su ta "kolektivna tumačenja" nekome problematična, ali nedopustivo je i sramotno što taj spor nije riješen i što se izložba povodom tridesetogodišnjice genocida morala preseliti iz javnog u privatni prostor.
Moralo bi biti nezamislivo da se Muzej novejše in sodobne zgodovine spori s Muslimanskim kulturnim centrom oko onoga što je dovelo do genocida u Srebrenici, baš kao što je nezamislivo da se bilo koji europski muzej spori sa bilo kojim Jevrejskim kulturnim centrom oko onoga što je dovelo do Auschwitza. Zapravo, nezamislivo bi moralo biti da postoje nesuglasni pogledi na ubijanje 8372 ljudi.
No isto bi tako moralo biti nezamislivo da društvo jedan tako sramotan spor ne uznemiri i da se ono već slijedećega dana pretvara kao da se ništa nije dogodilo. Slovenski su mediji, doduše, vjerno prenijeli izjavu Muslimanskog kulturnog centra o preseljenju izložbe, a pristojno su pisali i o otvaranju izložbe koju je, da stvar bude još apsurdnija, otvorila predsjednica republike Nataša Pirc Musar (koju "kolektivna tumačenja" očito nisu zasmetala).
Ni jedan jedini slovenski medij nije, međutim, prenio "problematično" uvodno objašnjenje i nitko se nije zapitao zašto takav tekst nije mogao imati mjesta u Muzeju novejše in sodobne zgodovine Slovenije. Zapravo, slovenski su mediji svojom ignorancijom stali na stranu muzeja i javni prostor zatvorili za "neprihvatljiva kolektivna tumačenja" genocida u Srebrenici.
