Novosti

Politika

Zazivanje bojkota

Zbog velikog broja birača koji su i dalje skloni Vučiću i SNS-u, lideri opozicijskih stranaka sve glasnije zagovaraju bojkot izbora ako se ne prihvate njihovi zahtjevi kojima bi se osiguralo da oni budu fer i slobodni

Fxr2kyh74iqmv77rll5gx0mp8vq

Beogradski prosvjedi već drugi mjesec 'tjeraju' smjenu vlasti (foto Srđan Ilić/PIXSELL)

Beogradski opozicijsko-građanski prosvjedi već drugi mjesec ‘tjeraju’ smjenu Vučićeve vlasti, a izgleda da će ‘istjerati’ prijevremene parlamentarne izbore. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka sve su bliže odluci da na zahtjeve opozicije i beogradskih prosvjednika odgovore raspisivanjem prijevremenih parlamentarnih izbora, a potiho se u javnosti spominje i istovremeno raspisivanje izvanrednih općinskih, gradskih i pokrajinskih izbora.

Opozicijske stranke okupljene u Savezu za Srbiju taman su pomislile da su našle dobitnu formulu pomoću koje bi gurajući ispred sebe prosvjede pobunjenih građana s jedne strane sustavno potkopavale noseće stupove Vučićeve vlasti, a s druge ojačale svoju koalicijsku koheziju i prepoznatljivost u biračkom tijelu, no htjele-ne htjele suočile su se mogućnošću da već za nekoliko mjeseci moraju izaći na izbore ili se odlučiti da ih bojkotiraju. Aktualnom sazivu srpskog parlamenta i vladi mandat istječe u proljeće sljedeće godine, pa već za oko tri mjeseca počinje teći izborna godina u kojoj prijevremeno raspisivanje izbora ne bi sadržavalo dramatiku izvanrednog stanja koje bi se njima presjeklo. Zapravo su masovni prosvjedi na kojima se traži smjena vlasti već na svojemu početku trebali u vrh svojih zahtjeva istaći raspisivanje izvanrednih ili prijevremenih izbora. Lideri Saveza za Srbiju i nestranački organizatori građanskih prosvjeda, međutim, raspisivanje izbora do sada nisu tražili, nego zasad načelno zagovaraju prethodno kreiranje ravnopravnih predizbornih uvjeta, od sređivanja biračkih popisa do jednakog pristupa javnim i državnim medijima.

No kako su političke stranke u svojoj suštini borbene organizacije kojima je glavni cilj osvajanje ili zadržavanje vlasti, Vučićevi naprednjaci i njihovi koalicijski partneri neće puno razbijati glavu s opozicijskim traženjem fer izbora jer su po važećim izbornim pravilima i uvjetima početkom ovog desetljeća preuzeli vlast od dijela stranaka i njihovih lidera koji sada iz opozicije traže njihovo mijenjanje. Moguće je, naravno, da pod pritiskom prosvjeda i pogotovo onih koji bi eventualno došli iz međunarodne zajednice, prihvate kompromisne korekcije nekih od izbornih pravila, pogotovo zato što po istraživanjima javnog mnijenja imaju uvjerljivo najveće šanse da pobjede na parlamentarnim izborima koji bi se održali u nekoliko sljedećih mjeseci.

Najnovije ankete agencije Faktor plus, naime, govore da bi Vučićev SNS u ovom trenutku dobio preko 54 posto glasova birača, Savez za Srbiju nešto manje od 15 posto, a jedino bi još Dačićev SPS s oko 10 posto glasova birača preskočio izborni prag, dok bi sve druge stranke ostale ispod izbornog cenzusa. Dodatni motiv SNS-u da raspiše prijevremene izbore jeste i Vučićeva najava da će se u toku sadašnjeg predsjedničkog mandata povući s čela stranke, pa bi sada, dok je još uvijek stranački šef, s njim na čelu stranačke izborne liste ostvarile uvjerljiviji izborni uspjeh, jer ankete pokazuju da je lider s uvjerljivo najvećim rejtingom popularnosti među biračima, većim i od SNS-ova stranačkog rejtinga. Pozitivan dojam o Vučiću i njegovoj politici, naime, ima 57 posto anketiranih, dok o lideru SzS-a Draganu Đilasu takav dojam ima tek sedam posto anketiranih, o Vuku Jeremiću šest posto, a slijede ih Šešelj s pet i Dačić s četiri posto pozitivnog dojma.

S druge strane, listu negativaca među političarima predvodi lider Dveri Boško Obradović s 15 posto glasova anketiranih, slijede ga Đilas i Jeremić s 13 posto glasova, pa Dačić s 10 posto i tek na petom mjestu Vučić s devet posto glasova. Zbog takvog većinskog raspoloženja birača koje bilježe agencije za istraživanje javnog mnijenja, lideri Saveza za Srbiju i drugih opozicijskih stranaka sve glasnije zagovaraju bojkot izbora ako se ne prihvate njihovi zahtjevi kojima bi se osiguralo da budu fer i slobodni. No problem je to što ankete govore da bi 48 posto građana sigurno glasalo na izborima ako sada budu raspisani, tek 28 posto se izjasnilo da neće na njih izaći, a 30 posto još uvijek ne zna hoće li glasati. Upitno je istovremeno i jesu li SzS i druge opozicijske stranke sposobne realizirati uspješnu kampanju bojkotiranja izbora jer im to nije uspjelo na nekoliko nedavno održanih lokalnih izbora na kojima nisu istakli svoje izborne liste, pozivajući birače da na te izbore ne izlaze. K tome, dio opozicijskih stranaka već sada najavljuje da neće bojkotirati izbore, pa bi u kombinaciji da na njih izađe više od polovine upisanih birača njihov bojkot uvjerljivo propao. Budućoj vlasti ne bi se mogao osporavati legalitet i legitimitet, a najveći dio opozicije ostao bi van parlamenta s malo šansi da bilo kako utječe na političke procese u Srbiji.

Osim što bi raspisivanjem prijevremenih izbora poprilično obesmislili daljnje održavanje beogradskih prosvjeda i pokušaje njihova širenja po drugim srpskim gradovima i općinama, Vučić i SNS računaju da bi novom uvjerljivom izbornom pobjedom ojačali i svoje pozicije u nastavku pregovora o normalizaciji odnosa s Prištinom. S obzirom na činjenicu da se opozicija u većini zalaže da odnosi s Kosovom ostanu u sadašnjem statusu zamrznutog konflikta, nova izborna pobjeda dala bi Vučićevoj vlasti još jedan mandat za traženje kompromisnog rješenja, čega se Vučić prihvatio potpisivanjem Briselskog sporazuma i time dobrano otvorio vrata Srbiji za pristupne pregovore s Europskom unijom. Odustajanjem od pregovora s Prištinom, Vučić bi ugrozio i kretanje Srbije prema članstvu u EU, a time zemlju uveo u novi krug izolacije i tavorenja na margini političkih i ekonomskih procesa koji dominiraju u bližem i daljem njezinu okruženju. Zapravo bi poništio gotovo sve što je postigao vodeći zemlju kao lider naprednjaka, a što je i njemu i njegovoj stranci donijelo sadašnju uvjerljivo većinsku podršku birača.

Prijevremeni izbori Vučiću bi dobro došli i da prije povlačenja s čela SNS-a još jednom pročešlja stranačke redove i u njezinu vodstvu i politici učvrsti svoje istomišljenike i sljedbenike njegove politike, ali i da provjetri odnose sa svojim koalicijskim partnerima koje je okupio dok su se njegovi naprednjaci uspinjali po ljestvama vlasti. Izbori u proljeće ove godine, u razdoblju kad će i skoro čitava Europa biti zaokupljenima izborima za europarlament, prilika su Vučiću da pobjedom na njima pacificira opozicijske prosvjede i njezin pokušaj da preko njih ugrozi vlast njegovih naprednjaka, zatim da dodatno ojača svoje stranačke pozicije, ali i da se još jednom potvrdi kao glavni i nezaobilazni pregovarač u traženju trajnijeg rješenja za problem Kosova kao potencijalnog detonatora regionalne stabilnosti. Unatoč svim rizicima koje izbori nužno sobom nose, Vučić i SNS imaju, dakle, sasvim dovoljno uvjerljivih razloga da ih raspišu mimo redovnog voznog reda, a i opozicija bi im se u načelu trebala radovati jer im se ukazuju kao prilika da prije nego što su se nadali ostvare ciljeve koje sada pokušavaju dohvatiti podržavanjem i sudjelovanjem u uličnim prosvjedima građana.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više