Prema informacijama aktivističke platforme Hambi bleibt, tisuće ljudi okupilo se prošlog ponedjeljka u šumi Hambach u ekonomski najrazvijenijoj njemačkoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija, području koje je istovremeno i najveći evropski rudnik smeđeg ugljena lignita. Bio je prvi dan listopada, dan kada energetski gigant RWE obično započinje sezonu sječe stabala koja traje do kraja veljače, a aktivisti su tamo došli kako bi sječu spriječili. Svake godine kompanija očisti dvjestotinjak hektara šume kako bi proširila područje rudnika, pa je danas ostalo tek deset posto od 7000 hektara, na kolikoj se površini šuma prostirala prije nego što je 1978. godine započelo crpljenje lignita.

Dvanaest tisuća godina stara šuma evropskim je direktivama zaštićeni dom stotinama biljnih i životinjskih vrsta, no to nije spriječilo ni kompaniju ni njemačke vlasti da nastave s uništavanjem. Šumu već godinama okupiraju aktivisti koji postavljaju barikade i borave u kućicama na drveću, nastojeći time alarmirati javnost o toj enormnoj devastaciji prirode za račun druge najveće energetske kompanije u Njemačkoj, multinacionalke sa sjedištem u Essenu i operacijama diljem Evrope i Amerike.

Sredinom rujna, četiri dana nakon što je sjevernorajnska policija započela operaciju prisilnog istjerivanja aktivista iz šume, pokušavajući se probiti kroz policijski kordon poginuo je 27-godišnji slobodni novinar Steffen Meyn koji je tamo snimao dokumentarni film. Njegova smrt proglašena je nesretnim slučajem, što nitko nije dovodio u pitanje, a regionalni ministar unutarnjih poslova Herbert Reul nakon tog događaja suspendirao je policijske aktivnosti, ali samo nakratko, jer se prisilno izmještanje aktivista nastavilo već nakon dva dana kako bi se teren što prije pripremio za sezonsku sječu.

Površinski ugljenokop Hambach najveći je emiter ugljičnog dioksida u cijeloj Evropi, a budući da oko 40 posto svoje energije dobiva od ugljena, od čega polovicu od najprljavijeg lignita, Njemačka je i najveći zagađivač na kontinentu

Pogibija novinara bacila je tako nešto svjetla na inače medijski ne naročito popraćena zbivanja u šumi Hambach, razotkrivši usput i eklatantan primjer tijesne sprege kapitala i represivnih organa države, koji su za ovu priliku stavljeni na raspolaganje privatnoj kompaniji u njezinom nasrtaju na javno dobro, prirodu i građane.

Prema informacijama aktivista, u policijskoj operaciji čišćenja šume sudjeluje naime čak 4000 specijalaca u punoj opremi. Akcija će tamošnje porezne obveznike koštati nekoliko desetaka milijuna eura, a šuma je proglašena ‘zonom opasnosti’ i opasana kordonom koji uključuje čak i oklopna vozila. Policija ispituje i pretresa sve koji se ograđenom području približe, a zabilježene su i zapljene predmeta i privođenja i pritvaranja aktivista. Osim toga, sporna je i sama zakonitost RWE-ovog krčenja šume, pa se ona trenutno rješava na sudu, nakon pravne intervencije organizacija za zaštitu okoliša.

Na svojoj web-stranici aktivisti su izvijestili i da je 22. rujna u Dortmundu, uporištu krajnje desne stranke Die Rechte, održan marš pripadnika krajnje desnice, no budući da je istovremeno 3500 tamošnjih specijalaca ‘služilo interesima kapitala energetskog giganta RWE’, na desničarskom protestu pojavilo se tek troje policajaca, iako su se u njemačkim gradovima u takvim prilikama već događali incidenti sa smrtnim ishodima.

Rudnik Terra Nova u vlasništvu RWE-a prostire se na 85 kvadratnih kilometara i smatra se jednom od najvećih ‘ljudskom rukom učinjenih rupa u Evropi’. Smeđi ugljen lignit iz šume se vadi već 40 godina, a zbog proširenja rudnika, kako piše Deutsche Welle, kompanija je ne samo šumu sravnila sa zemljom već su u tom procesu iseljavana cijela naselja, a još dva trebala bi – radi ‘javnog interesa’ – biti ispražnjena od stanovnika do 2022. godine. Površinski ugljenokop Hambach najveći je emiter ugljičnog dioksida u cijeloj Evropi, a budući da oko 40 posto svoje energije dobiva od ugljena, od čega polovicu od najprljavijeg lignita, Njemačka je istovremeno i najveći zagađivač na evropskom kontinentu. Štoviše, iako su ugljen, a posebice lignit, ekološki najneprihvatljivije sirovine za proizvodnju električne energije, Njemačka je u posljednja tri desetljeća udvostručila broj termoelektrana na ugljen, pa sada sedam od deset najvećih evropskih zagađivača čine upravo tamošnja postrojenja za proizvodnju i upotrebu lignita.

U tekstu koji je Deutsche Welle objavio prošle godine, dužnosnik Federalne agencije za zaštitu okoliša UBA rekao je da ‘nijedna država na svijetu ne koristi toliko lignita kao Njemačka’ te da se cijena uništenja okoliša radi eksploatacije te sirovine godišnje penje i na 16 milijardi eura. Lignit je, rekao je ovaj dužnosnik, odgovoran za trećinu svih emisija ugljičnog dioksida u tradicionalno rudarskoj Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, a smatra ga se i glavnim uzrokom trovanja ribe živom.

Kompanija RWE, koja se inače voli predstavljati kao predvodnica u korištenju obnovljivih izvora energije, rekla je da će upotreba lignita biti u potpunosti obustavljena sredinom stoljeća, što u prijevodu znači da će ga se crpiti dok budu trajale procijenjene zalihe toga ugljena, dakle dokle god u šumi Hambach bude raslo i jedno jedino stablo. Nakon toga, rekli su u kompaniji, čudovišna, kilometrima duga i široka mjesečeva površina nekadašnje šume bit će pretvorena u ‘rekreacijski centar’. Dotad će ostatke šume krčiti gigantski Bagger 293, najveći kopneni stroj ikada napravljen, dužine dva nogometna igrališta i visine zgrade od 30 katova. Ta sprava, koja u jednom zamahu manipulira s 12 tona materijala, povezana je s pokretnim trakama kojima se ugljen direktno šalje u tri obližnje elektrane, iz kojih se strujom napaja oko milijun domaćinstava. Iako milijarde dolara vrijedna industrija, rudarstvo u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji zapošljava, za njemačke demografske standarde, prilično mizernih 9000 ljudi, što ni ne čudi kada se zna da je za upravljanje Baggerom 293 dovoljno tek 15 radnika u sve tri smjene.

Sve ovo ne bi bilo naročito čudno u Njemačkoj kao svjetskoj industrijskoj velesili da ta zemlja istovremeno sebe ne predstavlja i kao pionirku moderne industrije obnovljivih energija, izrazito angažiranu na području zaustavljanja globalnog zatopljenja i posljedičnih klimatskih promjena. Njemačka je to zaista i bila jer, kako u nedavnoj analizi navodi Bloomberg, upravo je vlada te zemlje početkom stoljeća osmislila sistem subvencija za vjetroelektrane i solarne farme, a današnja kancelarka Angela Merkel kao tadašnja ministrica zaštite okoliša tijekom 1990-ih je skicirala neke od prvih klimatskih sporazuma Ujedinjenih naroda. Merkel je 2007. javno prezentirala cilj Njemačke o 40-postotnom smanjenju emisija štetnih plinova do 2020. godine, pa taj cilj onda poduprla sa stotinjak drugih mjera, a Bloomerg navodi i da je Njemačka za to vrijeme u razvoj obnovljive energije uložila 500 milijardi eura. Nedavno se međutim pokazalo da Njemačka svoje ciljeve neće uspjeti ostvariti, što se u ekološkim krugovima smatra poražavajućom činjenicom koja neće imati implikacije samo na tu zemlju već i na globalne napore za smanjenje emisija štetnih plinova, s naročito demotivirajućim efektom na velike zagađivače, primjerice Kinu.

Njemački ekološki ciljevi do 2020. godine bili su smanjenje emisija štetnih plinova za 40 posto, smanjenje primarne konzumacije energije za 20 posto i povećanje udjela obnovljivih energija također za 20 posto. Prošle godine ostvareno je, međutim, 27,7; 3,9 i 13,1 posto, što jasno ukazuje na to da nema nikakve šanse da Njemačka vlastite ciljeve dosegne u idućih godinu do dvije dana. Kao jedan od glavnih razloga neuspjeha njemačka vlada navodi svoj program istovremenog postupnog ukidanja nuklearne energije, za što joj je, kako argumentira, nužna prijelazna faza čija se financijska isplativost može temeljiti isključivo na najdostupnijem i najjeftinijem ugljenu. Unatoč tome, izvršna tajnica UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama Patricia Espinosa izjavila je da razlozi zbog kojih Njemačka neće ostvariti svoje ekološke ciljeve ‘nisu ni tehnički ni ekonomski, već politički’.

Udarac globalnom pokretnu za borbu protiv klimatskih promjena njemačka je vlada zadala i u lipnju ove godine, nakon što se većina evropskih ministara energije složila da EU podigne obavezujući cilj o podizanju energetske učinkovitosti sa 30 na 32,5 posto, a onaj o udjelu obnovljivih energija sa 27 na 32 posto. Povjerenik za klimu i energiju Miguel Arias Cañete izjavio je da se, zahvaljujući povećanju ciljeva, do 2030. godine emisije stakleničkih plinova mogu smanjiti za čak 45 posto, što je nužno da se barem donekle ublaže posljedice globalnog zatopljenja koje su tijekom ljeta harale Evropom u obliku suša, poplava i ekstremno visokih temperatura. Iako je većina EU članica podržala ovu odluku, njemački ministar ekonomije i energije Peter Altmaier nije se s time složio, rekavši da su ciljevi neostvarivi. Kancelarka Merkel izjavila je pak da zbog te odluke ‘nije sretna’ te da bi se EU članice ‘trebale držati mjera koje su si već zadale jer nema smisla konstantno postavljati nove ciljeve’. Zbog ove izjave u organizaciji Greenpeace Angelu Merkel su proglasili ‘najvećom opstrukcijom ambicioznijoj klimatskoj politici Evropske unije’.

O novim klimatskim ciljevima raspravljat će se na nekoliko nadolazećih sastanaka, uključujući i UN-ovu konferenciju o klimatskim promjenama COP24, koja će se u prosincu održati u Poljskoj, no u medije je sredinom rujna procurio interni dokument najvećeg evropskog udruženja poslodavaca Business Europe, iz kojega se vidi da se ta moćna lobistička organizacija namjerava suprotstaviti jačanju borbe protiv klimatskih promjena. Business Europe je u tom dokumentu iznio tri moguće strategije protivljenja, od toga da se ideji pristupa ‘pozitivno dok god se ona podrazumijeva kao politički stav bez implikacija na opseg EU legislative’, pa do ‘dovođenja u pitanje transparentnosti procesa, isticanja potrebe za procjenom učinaka predloženih mjera i naglašavanja rizika’.

U takvom kontekstu, izgledi za očuvanje preostalog dijela šume Hambach bili su nikakvi, naročito nakon što je izvršni direktor RWE-a Rolf Martin Schmitz na dan podizanja novih barikada rekao da ‘nema šanse da šuma ostane netaknuta’, a državni tajnik za energiju Thomas Bareiß izjavio da vlada u ovom procesu stoji iza RWE-a. Već sutradan, njemački mediji javili su da je policija iz šume protjerala sve aktiviste, da će RWE područje predviđeno za sječu opasati 1,5 metara dubokim rovom i da će svi koji ga pokušaju priječi biti podložni policijskom progonu.