Pandemija koronavirusa prekrila je sivim jesenjim lišćem hrvatsko zdravstvo: dosegli smo preko dvije tisuće novozaraženih dnevno, a veliki je porast pozitivnih i među medicinskim radnicima, zbog čega bi teži bolesnici mogli ostati bez odgovarajuće liječničke skrbi. Primjerice, u bjelovarskoj Općoj bolnici početkom tjedna bilo je stotinu liječnika, medicinskih sestara i pomoćnog osoblja zaraženo koronavirusom, što čini čak 20 posto radno sposobnog kadra. Ministarstvo zdravstva očajnički je pozvalo umirovljene liječnike da se aktivno uključe u borbu protiv pandemije, a isti je poziv upućen i studentima završnih godina medicine, kako bi valjda kombinacijom talenta i mladosti pokorili virus. U najvećoj Covid-bolnici, onoj u zagrebačkoj Dubravi, bilježi se dramatičan priljev najtežih bolesnika i zbrajaju slobodni kreveti, dočim smo iz pisma jedne anonimne liječnice mogli saznati da su ondje uvjeti rada nemogući, da navodno nedostaje lijekova, redovnih obroka i higijenskih potrepština, pa i boca s kisikom za najteže oboljele. Čak i da je takav opis stanja pomalo pretjeran, posve je jasno da je jesenski val pandemije ogolio sve slabosti javnog zdravstva: na životu ga održava još jedino žilava posvećenost medicinskog osoblja koje svakodnevno upozorava na alarmantno stanje, na rubu pucanja sustava. Razvidno je to također iz akcije dopremanja vojničkih kreveta u zagrebačku Arenu kao potencijalnu lokaciju za smještaj lakih i srednje teških bolesnika, ali i iz nedavnog slučaja iz zabočke Opće bolnice, otkuda su zbog nedostatka sanitetskog prijevoza zaražene pacijente s blagim simptomima kućama odvozili članovi njihovih obitelji, o čemu ministar zdravstva Vili Beroš nije bio obaviješten – naknadno je kazao da takvo što ne bi dozvolio.
Još smo ljetos trebali razviti strategiju za jesen i pripremiti kompletne zdravstvene kapacitete za sve moguće varijante pandemije, strategiju za prodor virusa u staračke domove i dodatno educirati medicinsko osoblje – ističe Ivana Šmit
Povjerenje struke i građana u ministra zdravstva, pa i u sam Nacionalni stožer, sigurno ovisi o (ne)popularnosti, učinkovitosti i dosljednosti mjera koje propisuju u cilju sprečavanja širenja zaraze. Logičnoj je stoga postaviti pitanje što je konkretno od proljeća do jeseni, između prvog i očekivanog drugog vala pandemije, u svrhu bolje organizacije zdravstvenog sustava poduzeo upravo ministar Beroš. Prije svega zato što u svojim javnim nastupima, posebno kad kola krenu nizbrdo, voli podsjetiti na to da su ga od početka mandata dopale dvije velike zadaće: adekvatno odgovoriti na ugrozu od Covida-19 i organizirati zdravstveni sustav. Opijen lovorikama i početnim uspjesima u zauzdavanju virusa, kad je u javnosti percipiran gotovo kao supermen, a medij su mu tepali da bi mogao postati rijetko uspješan liječnik u politici, Vili je Beroš zajedno s famoznim Stožerom krenuo prozivati mlade u Dalmaciji koji, eto, održavaju korona-partije iza zatamnjenih stakala kafića u gluho doba noći, da bi potom objavio kako postoje indirektni pokazatelji da je virus mutirao i time ponešto oslabio, a ljetos je prozvao i predstavnike liječnika obiteljske medicine da se nisu dobro pripremili za korona-krizu, premda taj sektor ionako muči niz problema, a u najnovijim je uvjetima itekako preopterećen. No ministar smatra da bi zbog manjka epidemiologa upravo obiteljski liječnici trebali kontaktirati pacijente i tražiti njihove kontakte, a ovog je tjedna kazao i da dobiva dojave da liječnici obiteljske medicine ne obavještavaju svoje pacijente da su u riziku od bolesti.
Iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) za Novosti podsjećaju na razloge zbog kojih su se usprotivili ideji da obiteljski liječnici budu ti koji će "loviti kontakte" i upisivati Covid-19 pozitivne pacijente. "Dolaskom pandemije nije prestala obaveza obiteljskih liječnika za odlaskom u kućne posjete teško pokretnim, teško bolesnim ili starijim pacijentima, za pregledima akutnih i kroničnih bolesnika te onih febrilnih, preventivnim pregledima i raznim cijepljenjima, previjanjima, ali i sudjelovanjima u nacionalnim pregledima za rano otkrivanje raka crijeva, pluća i slično", napominju iz KoHOM-a. Istodobno, kako kažu, obiteljski liječnici dežuraju u ambulantama posebnih dežurstava i u tzv. Covid-ambulantama, uzimaju brisove na Covid-19 suspektnim pacijentima, a od početka pomažu i epidemiolozima pri traženju kontakata dokazano pozitivnih pacijenata.
I dok su se ljetos svi bavili samo otvaranjem granica za turiste i spašavanjem sezone, nitko se nije pobrinuo, pa tako ni ministar Beroš, da nađe model za isplatu duga veledrogerijama, koji je u jeku drugog vala pandemije dosegnuo pet milijardi kuna, a veledrogerije su privremeno obustavile isporuku lijekova za 33 bolnice. Iako se lako zabrinuti nad podacima koji pokazuju u kolikoj je mjeri javno zdravstvo ovisno o ponašanju privatnog sektora, dosad se ni resorno ministarstvo ni Vlada nisu domislili kako tome doskočiti.
Ivana Šmit (Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL)
Kad ne postoje drugi resursi, onda se i povlačenje liječnika iz mirovine natrag u sustav čini rješenjem koje će, kako nam kaže Ivana Šmit, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), privremeno zakrpati rupe na brodu koji propušta vodu na sve strane i čeka da potone. Iz te liječničke udruge odaslali su apel liječnicima, inače saborskim zastupnicima, da se također stave na raspolaganje zdravstvu, dok su u pismu upućenom javnosti izrazili stav da Nacionalni stožer i Ministarstvo zdravstva nakon više od pola godine i dalje nemaju jasnu i pravovremenu strategiju za ugrozu od koronavirusa. Na pitanje participiraju li članovi HUBOL-a na bilo koji način u radu ministarstva i njegovim tijelima, liječnica Šmit odgovara niječno. Nažalost, dodaje, nitko ih odande nije ni zvao. Predsjednica udruge smatra to mogućim propustom ministra zdravstva jer se time gubi mogućnost da od njih čuju neke konstruktivne prijedloge. Našu sugovornicu lovimo između dvije medicinske intervencije, no ipak nam daje aktualnu dijagnozu sustava.
Pogledajte vijesti, problemi se javljaju u svim fazama zbrinjavanja pacijenata: od uzimanja uzoraka do kliničke skrbi za najteže pacijente na Covid-odjelima. Uz to, međusobna optuživanja su postala dominantan način komuniciranja – kaže Aleksandar Džakula
- Trebalo je još ljetos, u trenutku kad smo se, uvjetno rečeno, zakratko vratili u normalan životni mod, razviti strategiju za nastupajuću jesen, za koju smo s pravom očekivali da će epidemiološki ponoviti stanje od proljetos. Pritom smo trebali pripremiti kompletne zdravstvene kapacitete za sve moguće varijante pandemije, pripremiti prijevoz i osiguranje prijevoza bolesnika iz bolnica kućama, strategiju za prodor virusa u staračke domove, dodatno educirati medicinsko osoblje za rad u jedinicama intenzivnog liječenja, a ne edukaciju provoditi sada, navrat-nanos - ističe Ivana Šmit, koja je inače specijalist internist – kardiolog u sisačkoj Općoj bolnici.
Ako već Ministarstvo zdravstva to nije moglo napraviti samo, onda je takve mjere, dodaje naša sugovornica, trebalo usuglasiti u koordinaciji s čitavom Vladom. Pa ipak, smatra da je inicijativa za nabrojene mjere trebala doći iz Ministarstva zdravstva i saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku te naposljetku iz Nacionalnog stožera. Zdravstvena administracija mora, kaže nam, biti odrješitija, jasnija i izravnija i ne uvijati stvari u celofan, jer sada već imamo eksponencijalni porast broja zaraženih. Čuvari javnog zdravlja posebno se moraju usredotočiti na rješavanje pitanja kamo smjestiti Covid pozitivne pacijente, kakav je postupak s onima koji su Covid nejasnog statusa, na koji način zbrinuti zaražene korisnike domova za starije koji nisu teže bolesni a ne mogu boraviti u tim ustanovama, gdje izolirati ljude koji nemaju kod kuće uvjete za samoizolaciju...
Sve su to problemi koje bi ministar zdravstva trebao artikulirati i rješavati, tim više jer je ukupan dug zdravstvenog sustava krajem rujna iznosio 13,83 milijarde kuna. A oni se neće riješiti dramatičnom naredbom o mobilizaciji cijelog javnozdravstvenog sustava, koju je Beroš netom prije dovršetka ovog teksta objavio na svojoj Facebook-stranici.
- Ne trebam ni napominjati da je u cijeloj priči bitno na najvišoj razini zaštititi medicinsko osoblje. Treba maknuti sve što je ovog trenutka nepotrebno i napraviti preraspodjelu bolničkog osoblja. Kirurg koji u ovom trenutku ne obavlja svoj posao sigurno može pomoći barem pratiti epidemiološke podatke, jer se epidemiološka služba raspala i mi kontakte nedovoljno dobro ili uopće više ne pratimo. To su točke pucanja - naglašava Ivana Šmit.
Zbog preopterećenja u radu krajem prošlog mjeseca štrajkalo je medicinsko osoblje u jednoj bolnici u Madridu. Naravno, takav scenarij ovdje nitko ne zagovara – izglednije je da će se medicinsko osoblje ubiti od posla i porazbolijevati nego što će štrajkati.
- Pogotovo nema govora o štrajku u ovoj situaciji, u kojoj se sve raspada i gdje i naši bližnji mogu završiti u bolnici i na respiratoru - kaže Šmit.
Tanja Lupieri
Medicinske sestre, kojih u zdravstvu nedostaje blizu pet hiljada, vjerojatno su najizloženije zbog organizacijskih propusta sustava. U zamolbi koju su ministru Viliju Berošu 19. listopada uputile strukovne organizacije koje okupljaju medicinske sestre i tehničare upućuju na nužnu potrebu da ministarstvo donese odluku o primjerenijoj novčanoj stimulaciji osoblja koje radi na rubu izdržljivosti na Covid-odjelima i u respiracijskim centrima. Tanja Lupieri, predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara i zaposlenica zagrebačke bolnice Sveti duh, kazala nam je da iako nije kompetentna preispitivati odluke ministra, nisu zadovoljni načinom i brzinom kojom se rješavaju njihovi problemi.
- Medicinske sestre od nas očekuju da apeliramo prema ministarstvu da učini neke bitne korake koji bi pokazali da se sustav brine o njima. Ovako se osjećamo kao na vjetrometini zbog sporosti rješavanja naših inače dugotrajnih problema, a koji su u postojećoj situaciji eskalirali. Radi se o nedostatku medicinskih sestara i onima koje odlaze u EU, ali ništa nismo poduzeli da ih zadržimo, stimuliramo i njihov rad vrednujemo, priznamo napose razinu obrazovanja medicinskih sestara, što bi Vlada trebala učiniti putem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Jer preko dvije tisuće medicinskih sestara i tehničara u javnom zdravstvu ima visoku stručnu spremu, koja im u sustavu zdravstva još nije priznata, ali priznata je u Ministarstvu znanosti i obrazovanja koje je dalo dopusnice za otvaranje naših studija. Posebno je to važno znamo li da sustav zdravstva sačinjava 53 posto medicinskih sestara koje čine njegovu kralježnicu - kaže Lupieri.
Nedovoljan broj medicinskih sestara vidljiv je i u bolnici u kojoj radi. Mladi i neiskusni kadar koji im pristiže direktno iz škola na odjele potrebno je dodatno educirati, ali zbog hitrosti i uvjeta rada u rastućoj pandemiji to je gotovo nemoguće. Događa se stoga niz situacija i nepravilnosti koje ugrožavaju zdravlje i medicinskih sredstava i pacijenata.
- Vama je potpuno jasno da bez resornog ministarstva ne možemo ništa, već samo čekati njihove odluke. Medicinske su sestre zato sve glasnije, teže im je raditi jer je puno naših kolegica i kolega, liječnika i pratećeg osoblja u samoizolaciji. Nema pomaka nabolje pa apeliramo da se nešto mora promijeniti - upozorava naša sugovornica.
Aleksandar Džakula (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Prof. dr. Aleksandar Džakula s Katedre za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Medicinskog fakulteta u Zagrebu, odnosno njegove Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, skreće nam pažnju na to da iako je naš fokus na ministra Beroša kao prvu osobu u zdravstvenom sustavu uobičajen i na prvi pogled logičan, stvari treba sagledati još cjelovitije. Problem zdravstvenog sustava je, kaže on, njegova višegodišnja zapuštenost koja se sada prezentira kao reaktivno upravljanje, u što spadaju i spomenuti dugovi veledrogerijama. Prema Džakuli, problem nije ministar, pri čemu je stekao dojam da inzistiramo na njegovoj odgovornosti, već nepostojanje upravljačkog mehanizma kojem bi ministar trebao biti na čelu. Ipak, pitanje je koliko je ministar Beroš pokušao zapušteno zdravstvo pokrenuti s mrtve točke. Bilo kako bilo, zdravstveni sustav je u doba pandemije, prema Džakuli, suočen s dva istovremena izazova. Jedan je direktni učinak Covida-19 koji rezultira potrebom za angažmanom zdravstva, a drugi zbrinjavanje svih ostalih zdravstvenih stanja u okolnostima kad je zdravstveni sustav prilagođen pandemijskim uvjetima.
- To na neki način znači da se paralelno trebaju odvijati dvije zdravstvene politike i dva menadžmenta. Ono što je zajedničko u obje prijetnje je nužnost da postoji dobro ustrojen sustav upravljanja na svim razinama. A to nije slučaj. Pogledajte samo vijesti koje stižu, problemi se javljaju u svim fazama zbrinjavanja pacijenata: od uzimanja uzoraka do kliničke skrbi za najteže pacijente na Covid-odjelima. Uz to, međusobna optuživanja su postala dominantan način komuniciranja. U postojećoj situaciji čak i resursi koje imamo ne mogu biti adekvatno angažirani i iskorišteni - zaključuje Aleksandar Džakula.
Zapravo, međusobna optuživanja mogu ići na ruku samo politici koja i dalje ne nudi ozbiljne reforme, pri čemu je aktualna kriza ubrizgala još jednu dozu anestezije u već postojeće zdravstvene pukotine.
