Novosti

Kronika

Злoчинe пoслиje Oлуje мoглo сe сприjeчити

Бивши пoвjeрeник Влaдe зa Kнин у ‘пoстoлуjним’ дaнимa: Tрeбaлo je бaлaнсирaти и вoзити свojeврсни слaлoм. Tрeбaлo je мнoгe људe дoслoвнo oдржaвaти нa живoту, пoсeбнo Србe oстaлe нaкoн Oлуje

Rissznocda8gegcjk62j7n1vta3

Pater Pašić

Petar Pašić jedan je od veterana srpske zajednice u Hrvatskoj. Već nekoliko godina je u zasluženoj penziji. Široj javnosti je poznatiji kao povjerenik Vlade RH s početka devedesetih (1992 - 1996.) za grad Knin. Potom je bio imenovan i povjerenikom Vlade RH za općine koje su nastale diobom bivše općine Knin - Biskupiju, Civljane, Ervenik i Kistanje, a jedno vrijeme i za općinu Kijevo. Bio je načelnik općine Ervenik i predsjednik VSNM-a Šibensko-kninske županije, dok je sada član tog Vijeća i član Skupštine SNV-a. Sve to i bogato iskustvo dovoljan su razlog da ga predstavimo našim čitaocima.

- Nakon 43 godine radnog staža valjda sam zaslužio mirovinu u kojoj sam od 2009.godine, kaže Pašić, koji penzionerske dane provodi i u Šibeniku i u Kninu.

U vrijeme rata Pašić je živio u Šibeniku gdje je bilo i povjereništvo Vlade RH za Knin. On je, kaže, predložen i izabran za povjerenika 1992. kada je trebalo naći ‘jednog pozitivnog Srbina’ koji živi na području pod kontrolom hrvatskih vlasti, koji nije ekstremista i koji bi mogao doprinijeti smirivanju stanja. Prihvatio je poziv i veliki izazov. Kaže da je zadovoljan radom i onim što je ostvario na mjestu povjerenika jer je mnogo morao raditi na zbrinjavanju prognanih Hrvata kao i Srba nekoliko godina kasnije, koji su ostali nakon Oluje na širem području Knina i tog dijela sjeverne Dalmacije.

Kada je nakon Oluje prešao u Knin, bila je drugačija situacija. Knin postaje ‘hrvatski kraljevski grad’, od prijašnjeg većinskog, sada je većina hrvatskog stanovništva. Sa hrvatskom Vladom Pašić je, kaže, dobro sarađivao i tadašnji premijeri Gregurić, Mateša i Valentić su bili uglavnom korektni. Dolazili su i neki ljudi iz Zagreba, iz raznih ministarstava. Nije doživljavao neke neugodnosti.

- Nije to bio lak period već vrlo težak. Trebalo je balansirati i voziti svojevrsni slalom. Trebalo je mnoge ljude doslovno održavati na životu, posebno Srbe ostale nakon Oluje, jer bilo je neprimjerenog ponašanja. Poslije Oluje, ono što se događalo ne ide na čast hrvatskoj državi i Vladi jer nisu spriječili rušenje i paljenje objekata, ubijanja staraca, krađe i zlostavljanja ljudi koji su ostali. Sa time nikako ne možemo biti zadovoljni. Bilo je ozlojeđenih ljudi, Hrvata, koji su nastradali od Srba i čija je imovina bila uništena, ili im je netko blizak ubijen, što bi se možda i moglo razumjeti, ali se pravda ne smije uzimati u ruke i svetiti se nedužnim civilima, no to je osvetnički mentalitet sa ovih naših prostora jugoistoka Evrope. Moglo se sve to spriječiti jer je bilo policije i vojne policije, ali je nekima bilo teško biti razborit i kazati ljudima da to ne čine, prisjeća se Pašić.

Nije imao problema ni sa povratnicima, i Hrvatima i Srbima, kao ni sa naseljenim Hrvatima iz BiH, a u njegovom mandatu dovedeni su i Hrvati iz Janjeva na Kosovu u Kistanje. Tako je Vlada odlučila, a Pašić kaže da nije mogao tim ljudima reći da ne dolaze i da se ne naseljavaju. Pretpostavlja da nitko dobrovoljno nije napustio mjesta svoga stanovanja, na primjer Sarajevo ili Banja Luku koji su veliki gradovi pa došao u Knin. Hrvati su prognani sa srpskih područja kada su tamo došli prognani Srbi nakon Oluje, odnosno radilo se o klasičnom primjeru akcije i reakcije.

- To su ljudske tragedije. Kada ih se sjetim dođe mi teško i najradije bih sve to da mogu zaboravio, ali mi se to često vrate u sjećanje. Ne bih se imao pohvaliti nekim naročito pozitivnim slučajem ili primjerom iz tog vremena. Prigovora je bilo sa svih strana, ali ni nekih velikih negativnosti ili negativnih primjera također nije bilo, ističe Pašić.

Dodaje da je ostvario dobru suradnju sa generalom Ivanom Čermakom te da je bio prihvaćen i imao dobar odnos i sa generalom Antom Gotovinom. Dosta je komunicirao sa njima, posebno sa Čermakom, pa je na Haaškom tribunalu čak bio i svjedok odbrane generala Čermaka. Kaže da mu je kao povjereniku Vlade za civilne poslove Čermak dosta pomogao.

Danas Srba u Šibensko-kninskoj županiji ima više od pet posto pa imaju pravo i na srpskog dožupana. Kada je grad Šibenik u pitanju, kaže Pašić, odnos prema Srbima u vrijeme rata i sada je korektan. Kada je zapošljavanje u pitanju, Srbima je pomalo neugodno pozivati se na odredbe Ustavnog zakona o pravima manjina i tražiti prednost pri zapošljavanju. Pašić ocjenjuje da se u posljednje vrijeme neopravdano pojačavaju tenzije prema pripadnicima srpske zajednice, ali da on te tenzije u Šibeniku iako se druži sa Hrvatima - ne osjeća.

Između Zrmanje i Krke, ali bez vodovoda

Dok je Pašić bio načelnik Ervenika (2005.-2009.) sjedište općine bilo je u Kninu. Pašić je u svom mandatu uspio stvoriti uslove da sjedište općine bude baš u Erveniku. Općina prema zadnjem popisu stanovništva oko 1.100. ljudi u pet naselja (Ervenik, Mokro Polje, Oton, Pađane, Radučić). Srbi čine oko 97,50 posto stanovništva a Hrvati preostala 2,50 posto. Iako se nalazi između dvije rijeke, Krke i Zrmanje, od kuda se vodom snabdijeva dobar dio tog dijela Dalmacije, vodoopskrba u Erveniku nije riješena, pa ga pitamo kakvo je stanje sada.

- I sada je isto. Za vrijeme moga mandata voda je dovedena do mjesta Radučić, ali nažalost dosta je problema oko toga. Općina bi se trebala snabdijevati vodom sa vodocrpilišta Miljacka na Krki, ali dosta je imovinsko-pravnih problema. Iako je vodovod prije pet godina izgrađen do naselja Radučić kapilarna mreža još nije napravljena pa vodu još uvijek nema niti jedno od pet naselja u općini. Možda se nešto napravi jer se u rješenje tog problema još za vrijeme moga mandata uključila i japanska ambasada, sada i američka ambasada, kaže Pašić.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više