Novosti

Kronika

Жртвe другoг рeдa

Припaдници српскe зajeдницe у Вукoвaру присeтили сe пoгинулих у рaту: Aлeja je jeдинo мeстo у Вукoвaру гдe припaдници српскe зajeдницe мoгу упaлити свeћe у спoмeн нa жртву свojих сунaрoдникa

Dqcnaheqoxmtz0awrm55zw51676

Tužni skup u Aleji u Vukovaru

Svake godine, druge subote u septembru, pripadnici srpske zajednice u Vukovaru prisećaju se svojih sunarodnika poginulih u ratu od 1991. do 1995. godine. Na Srpskom vojničkom groblju – Aleji, održan je parastos na kojem se okupilo 60-tak članova porodica poginulih, građana i predstavnika srpske zajednice. Parastos je služio paroh druge parohije vukovarske jerej Vukašin Cvetojević.

- Opet čujemo nekakvo pominjanje rata, pominjanje semena zla među nama. Ne smemo to dozvoliti i zato se na svakoj liturgiji molimo za mir. Niko normalan ne može da želi rat i da traži sukobe. Bilo koja žrtva, s bilo koje strane, ako je i jedna, mnogo je, rekao je Cvetojević nakon parastosa i pomena koji je organizovalo Veće srpske nacionalne manjine grada Vukovara.

- Moramo čuvati sećanje na naše žrtve i to prenositi na našu decu. Aleja je jedino mesto u Vukovaru gde pripadnici srpske zajednice mogu upaliti sveće i položiti vence u spomen na žrtvu svojih sunarodnika, rekao je predsednik VSNM-a Dejan Drakulić i dodao da su uzaludna bila višegodišnja nastojanja i apeli prema gradskim vlastima da se odredi posebno mesto na kojem će biti podignuto spomen-obeležje srpskim civilima. ‘Očigledno je da se žrtve ne tretiraju jednako’, kaže Drakulić. S tim se slaže i Terezija koja je 1991. godine izgubila sina. Imao je 23 godine.

- Svaka žrtva zaslužuje da bude priznata. Ja sam Hrvatica, ali sve žrtve priznajem. Svaku majku jednako boli za deteto’, kaže Terezija i dodaje kako ni posle 25 godina rane još nisu zacelile.

- Nikad zaboraviti ne mogu…Niti sam zaspala, niti sam se probudila, a da nisam pomislila na njega. Nikad, kaže ova Vukovarka koja često dolazi u Aleju, donosi cveće i uređuje grobove. Ljiljana iz Vukovara svake godine prisustvuje parastosu u Aleji iako tamo nema poginulih članova njene porodice.

- Oni su za mene i braća i prijatelji. Jako mi je teško. Moj muž je poginuo u Brčkom, u Republici Srpskoj, ali ja svake godine dolazim i ovde. I oni su žrtve, nije u redu da se spominju samo jedne žrtve, a ove da se zaboravljaju, kaže Ljiljana.

Nakon parastosa, vence na krst u centru Aleje položile su delegacije Generalnog konzulata Srbije u Vukovaru, Veća srpske nacionalne manjine u gradu Vukovaru, Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih i nestalih srpskih civila, Zajedničkog veća opština i drugih institucija i udruženja srpske zajednice u Vukovaru.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više