Prošlo je šest mjeseci otkako su u ličkom selu Zalužnica, u općini Vrhovine, zapaljeni staja i unutrašnjost kuće u vlasništvu srpskih povratnika Dušana i Mare Novaković, koji su se iz izbjeglištva vratili među posljednjima, prošle godine. Požari su podmetnuti nekoliko mjeseci nakon što su Novakovići registrirali obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i u ARKOD, središnji državni registar poljoprivrednog zemljišta, upisali zemlju čiji su vlasnici.
Požar je podmetnut dok su Novakovići bili u posjetu djeci koja su ostala živjeti u Srbiji. Policija je uviđaj obavila zajedno s vještacima zagrebačkoga kriminalističkog centra. Pritom je utvrđeno da je nepoznati počinitelj namjerno zapaljivom tekućinom izazvao požar u kući i u staji te da je riječ o kaznenom djelu ‘dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom’.
Imanje Novakovića do kojeg se dolazi makadamskim putem na izoliranom je mjestu, udaljenom od prvih susjeda oko pola kilometra i skriveno drvećem i šipražjem, što dokazuje da je počinitelj dobro znao kamo ide. Ali, počinitelj toga kaznenoga dijela ostao je nepoznat, dok Novakovići sve više žive u strahu i neizvjesnosti. Poslije spaljene staje i požara u kući, uslijedili su novi neprijatni događaji: prekršajna prijava zbog neregistriranog traktora i zbog ‘neovlaštenog prevoženja putnika od Like do Beograda’.
- Netko je nasrnuo na našu imovinu i taj netko, nakon pola godine, nije pronađen. Nitko nam ništa ne govori, nitko ništa ne poduzima, nitko nas od nadležnih nije obišao i barem poručio da možemo mirno spavati u svojoj kući. U međuvremenu, ne samo da nije pronađen onaj tko je zapalio našu imovinu nego se još nas kažnjava. Postali smo meta policije. Umjesto da policija traga za počiniteljem, ona prati nas. Običan sam čovjek, ali netko od mene hoće napraviti kriminalca. Ne mogu ništa učiniti, ali ne mogu više ni šutjeti - govori Dušan Novaković.
- Nekoliko dana nakon što su nam štala, namještaj i zidovi u kući izgorjeli, nasipali smo put ostacima i otpacima od cigli. Neregistriranim sam traktorom otišao preko polja po zemlju, kako bih na kraju put i izravnao. Na povratku, na poljskom putu koji je od glavne ceste udaljen 300 metara, presrela me policija pod rotacijskim svjetlima i kaznila sa 7.000 kuna zbog vožnje neregistriranim traktorom. Kao da su me čekali cijelog dana. U izvještaju su napisali da su me zaustavili pri redovitoj kontroli. Kakva je to redovita kontrola na poljskom putu? Srećom, kasnije mi je kazna ublažena na nekih 5.000 kuna - priča Novaković. Tvrdi da traktor nije registrirao jer je prije toga morao prevesti kupoprodajni ugovor iz Srbije. Potom to opet nije mogao učiniti jer je traktor bez kabine, a odgovarajuću kabinu nigdje nije uspio nabaviti. Druga je prijava na zalužničku adresu Novakovića stigla početkom studenoga, a ona je pomalo bizarna.
- Iznenadio sam se kad mi je u dvorište ušetao carinski inspektor. Pitao sam se, kakve veze imam s carinom? Šokirao sam se kad mi je čovjek rekao da protiv nas imaju dvije prijave policijske stanice u Otočcu zbog neovlaštenog prijevoza za Srbiju. Istina, u današnjim uvjetima života, u sredinama u kojima žive samo usamljeni starci koji nemaju mogućnosti odlaziti svojoj djeci, mi smo čudni jer često putujemo u Srbiju. Ali, slobodni smo ljudi, idemo svojoj djeci kadgod možemo. Ponekad nekog povezemo svojim automobilom, ali naravno da to ne naplaćujemo. Jedan naš prijatelj, devedesetdvogodišnjak, ispričao nam je da ga je policija ljetos ispitivala četiri sata, od toga sat o nama. U tom je razgovoru, onako usput, policiji kazao da je iz Srbije došao sa mnom. Policija ne može dokazati da sam tražio novac, jer to jednostavno nije istina - ogorčeno priča Novaković.
- Nikome ne kukamo. Polako smo počeli ponovno graditi štalu. Kupili smo ciglu. Nekome smeta što smo se vratili, što smo počeli obrađivati svoju zemlju i što smo, očito, nekome pobrkali planove. Naš život je ovdje. Registrirali smo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Redovito plaćamo obaveze, svaki mjesec oko šesto kuna, ali ne znamo više što su mir i sigurnost. Samo da ne izgubimo život - ističe u strahu Dušanova supruga Mara Novaković. Upitali smo Policijsku upravu Ličko-senjsku dokle su stigli s istragom o paljevini imanja, ali nismo puno doznali.
‘Vodeći računa o zaštiti osobnih podataka oštećenih i počinitelja, ne možemo davati informacije o konkretnim osobama’, stoji u odgovoru policije, koja je vrlo neobičnim tonom poručila da ‘izbjegavajući senzacionalizam policijski službenici u konkretnom slučaju poduzimaju sve mjere iz svoje nadležnosti i da dosadašnjim provedenim kriminalističkim istraživanjem nisu utvrdili da je ovo kazneno djelo motivirano mržnjom temeljem nacionalnog podrijetla vlasnika’.
No nitko, pa ni mi, nije tvrdio da je riječ o zločinu utemeljenom na nacionalističkim razlozima. Što se tiče prijava policije protiv Dušana Novakovića, policijska uprava bila je još siromašnija na riječima, navodeći da ‘policijski službenici postupaju po svim prijavama koje su im podnesene ili do kojih su došli…’.
Za slučaj paleži u Zalužnici pitali smo i Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću. Ondje navode da ‘ako policijska postaja Otočac otkrije počinitelja dostavit će državnom odvjetništvu podatke o istom koje je dužno donijeti odluku o kaznenoj prijavi. Ukoliko se ne otkrije počinitelj, predmet se protekom 6 mjeseci stavlja u evidenciju sve do otkrivanja počinitelja, odnosno do nastupanja zastare kaznenog progona za kazneno djelo’.
Tako su nam objasnili dva jedina moguća ishoda istrage protiv nepoznatog počinitelja. Dosadašnje iskustvo nagovještava da je izvjesniji ovaj drugi - put u zastaru.
