Novosti

Politika

Žuta minuta

U razgovoru s kineskim premijerom Li Keqiangom Nikolić se pozvao na Tarabića i njegovo proročanstvo: 'Doći će ljudi sa Istoka, žuti ljudi i oni će piti vodu sa reke Morave…'

Klva8raqrcvkt4ec98z15d38s15

Od Jangcea do Morave – kineski premijer Li Keqiang i Tomislav Nikolić

I bi skup 16 premijera centralne i istočne Evrope i Kine u Beogradu; takvo što nije u Srbiji viđeno još od vremena one velike SFRJ i Josipa Broza Tita, utrkivali su se režimski mediji u hvalospjevu premudroj politici premijera Aleksandra Vučića. Nije to prvi put: u posljednjih mjesec dana i sam se Vučić hvalio da je Srbija danas uvažavana i poštovana više nego Titova Jugoslavija, a nakon što je bio u službenom posjetu Italiji, ispričao je da je aktualna srpska Vlada imala više diplomatskih posjeta, pritom i značajnijih nego što je Titova Jugoslavija imala ‘u svojih najboljih pet godina’. Kojih pet, nije objasnio, a nitko ga nije ni pitao.

No jedno je kada političari, pa bio to i premijer neke države, opčinjenost svojom veličinom izražavaju ‘kod kuće’ i ‘među svojima’ (Vučić je ovo posljednje lupio na kongresu Socijalističke partije Srbije), a sasvim je drugo kada to čine u diplomatskim prilikama, kao što je to – na opće zgražanje onih koji još o nečemu misle – napravio predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. On se s kineskim premijerom Li Keqiangom sastao prije svečanog otvaranja mosta ‘Mihailo Pupin’ u Beogradu, za koji je Kina Srbiji dala kredit i koji su sagradili kineski graditelji. Sasvim u skladu sa svojim obrazovanjem i diplomama brzometno stečenima, pokušao je impresionirati visokog gosta pričom o Tarabiću i Kremanskim proročanstvima: davno je u Srbiji, rekao je, živio čovjek koji je bio nepismen i nije ni čuo za Kinu, ali je prorekao: ‘Doći će ljudi sa Istoka, žuti ljudi i oni će piti vodu sa reke Morave, sa srpske reke… Otišli smo dalje nego što je naš prorok prorekao…’

Politički analitičar Ðorđe Vukadinović ocjenjuje da je Nikolićeva izjava nediplomatska, ali ne vjeruje da se kineski premijer uvrijedio, dok Dušan Janjić ističe da je Nikolić vjerojatno htio biti duhovit, nesvjesno stajući na stranu rasizma, ali da to ne umanjuje težinu skandala

Ne zna se da li se kineski premijer zaprepastio, ali neki su mediji kasnije prenijeli, pozivajući se na svoje anonimne izvore, da je na to uzvratio da Kina smatra da je suradnja s Evropom, uključujući i onu sa zemljama centralne i istočne Evrope, u korist evropskih integracija.

- Mislimo da svaka zemlja, bila ona na istoku ili zapadu, daje svoj doprinos civilizaciji svijeta. Mi ćemo zajedno piti vodu s Morave i Dunava, kao što ste spomenuli. I evropske zemlje, uključujući i Srbiju, su dobrodošle da dođu u Kinu da zajedno pijemo vodu iz rijeke Jangce - rekao je Li Keqiang.

Pitanje je da li je u riječima predsjednika Nikolića prepoznao rasizam ili se ranije informirao o njegovom liku i djelu, pa se nije iznenadio; nije Nikoliću prvi put da se bruka u javnim nastupima i diplomatskim susretima, sjetimo se samo susreta s Vladimirom Putinom u listopadu ove godine, uručivanja najvišeg odličja, obraćanja s ‘brate’ i ne baš najsretnijeg izraza lica Putinovog.

U svakom slučaju, reakcije javnosti su odmah uslijedile. Tako je historičarka Branka Prpa ocijenila da se sve, ‘od zavlačenja građanima ruke u džep, što se proglašava najuspešnijim reformatorskim zahvatom modernog doba, pa do proročanstva Tarabića’, može podvesti pod zajednički nazivnik ‘zbogom, pameti’, dok je politički analitičar Dušan Janjić izjavio da je Nikolić vjerojatno htio biti duhovit, nesvjesno stajući na stranu rasizma, ali da to ne umanjuje težinu skandala, te da bi njegovi savjetnici i suradnici trebali gledati ‘malo dalje od tarabe’.

Politički analitičar i urednik ‘Nove srpske političke misli’ Ðorđe Vukadinović ocjenjuje da je Nikolićeva izjava nesvakidašnja i nediplomatska, ali ne vjeruje da se kineski premijer uvrijedio, tim prije što se spominjalo proročanstvo po kojem će Kinezi (žuti) vladati svijetom, a slično misli i Dušan Spasojević, bivši ambasador Srbije u Turskoj, koji kaže da je Nikolić poznat kao čovjek ‘neopterećen viškom forme i protokola’ te konstatira: ‘Ne mislim da je kineski premijer ovu izjavu doživeo na pogrešan način. Da jeste, bojim se da bi presušile sve tri Morave!’

Nakon Nikolićevog najnovijeg diplomatskog gafa ponovno se postavilo pitanje zašto ovakvu vlast neupitno podržava Evropska unija; odgovor je, naravno, zato što su poslušni i zato što se pitanje Kosova barem malo pomaknulo s mrtve točke. Ništa drugo ih ne zanima. O tome redatelj Kokan Mladenović u nedavnom intervjuu ‘Vremenu’ kaže da, za razliku od čelnika i činovnika EU-a, on nema obavezu da zaboravi tko su bili ljudi koji su danas na čelu države – zakleti četnički vojvoda i Šešeljev omladinac.

‘To su ljudi formirani u glibu devedesetih, u mirisu baruta i krvi i pitanje je trenutka kada će prestati da javno izigravaju vegetarijance i poželeti da se vrate svojoj pravoj prirodi’, kaže Mladenović i dodaje da mu nije stalo do toga koga EU podržava i iz kojih razloga to radi. ‘Ja samo znam da mi zdrav razum, kultura sećanja i ono preostale građanske hrabrosti ne dozvoljavaju da, bez stida, izgovaram imena ljudi koji vode državu u kojoj živim’.

Sam Nikolić očito se nije maknuo od svoje Bajčetine kod Kragujevca gdje, kako sam kaže, najviše voli obitavati: on se tamo odmara od silnih državničkih obaveza, njegova Dragica od (netransparentnog) rada sa svojim dobrotvornim fondom i od modnih kombinacija vrijednih tisuće eura, ona sadi cvijeće i oslikava ikone, a on peče rakiju koju javnost naziva ‘tomovačom’. Rakija je centar njegovog svijeta, vidi se to i iz odgovora novinarima NIN-a na pitanje tko je od poznatih svjetskih političara ljubitelj njegove rakije: ‘Nema političara koga sam sreo a da mu nisam poklonio rakiju. I nema kome sam poklonio a da nije njome zadovoljan. Rusi, koji celog života piju votku, kada prvi put osete voćne rakije, više ne priznaju votku za piće.’

Iz istog nedavnog intervjua može se naslutiti da mu ne bi bila strana poduzetnička karijera nakon što mu prođe predsjednički mandat (možda još jedan), ona proizvođača ‘tomovače’, pa su mu brojna putovanja po svijetu i diplomatski susreti priprema buduće brojne klijentele. Jer ako se i Rusi zbog njegove rakije odriču svoje tradicionalne votke, samo mu je nebo granica! Još ako s Kinezima dogovori flaširanje Morave ili Jangcea…

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više