Novosti

Društvo

Звeцкaњe буџeтoм

ХДЗ-oвa причa o знaчajнoм пoвeћaњу издвajaњa зa вojску oбичнa je прoпaгaнднa муљaжa: Хрвaтскa ћe дoгoдинe ту стaвку сaмo врaтити нa висину oнe из 2015. и тaкo oпeт издвajaти 1,23 пoстo БДП-a. Устo, изглeдa дa нe пoстojи никaквa фoрмaлнo прeузeтa oбaвeзa прeмa НATO-у дa сe издвajaњa зa вojску имajу пoвeћaти дo двa пoстo БДП-a

Qo5gguh1s9l1ja910qharfz5woc

Amerikancima je zasigurno laknulo jer 'uvijek stojimo uz njih, rame uz rame' – Kolinda Grabar Kitarović (foto Sanjin Strukić/PIXSELL)

Ipak u Hrvatskoj postoji sektor koji se razvija i prosperira, osim turizma, a jednako je tako i dobrostiv te nesebičan susjed ostalim proračunskim stavkama – vojska i sigurnost. Dobro, sve to zanemarimo li povremene krahove u određenim segmentima kao što je dična avijacija ili u bizarnim fazama kao što je bila prošla vlada HDZ-a i Mosta. Aktualni njihovi nasljednici, međutim, već su najavili, između ostalog, izdašniju skrb nad hrvatskim obrambenim kapacitetima, i to prvenstveno s obzirom na članstvo u NATO-u. Učinila je to zapravo najprije predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na Međunarodnom sigurnosnom forumu u Kanadi, a zatim i premijer Andrej Plenković na manjoj konferenciji sličnog tipa u Zagrebu.

Odmah treba napomenuti i da je Hrvatska već do ove godine izdvajala za obranu relativno visok udio BDP-a od 1,23 posto. Štoviše, pola zemalja članica NATO-a, što valjda jest nekakvo mjerilo, izdvaja manje, možda zato što su siromašnije pa sebi ne mogu priuštiti bolje od nas: Njemačka, Nizozemska, Danska, Italija, Kanada, Slovenija, Španjolska, Belgija itd.

Protivio bih se većem skoku u izdvajanjima za vojsku. Oni koji bi se zalagali za tako nešto ne znaju o čemu govore, što znači da na tome samo žele postići neke dnevnopolitičke poene – smatra Ante Kotromanović

Ali nećemo se ovdje rugati ubogima koji pritom odreda izdvajaju veći postotak za obrazovanje i znanost od Hrvatske, spomenimo tek da su se hrvatski državnici u najavi povećanja pozivali i na jednu konkretnu obavezu prema NATO-u. To, naime, da se izdvajanja za vojsku imaju povećati do dva postotka BDP-a, a na istom tragu su i kritike novog predsjednika SAD-a Donalda Trampa na račun svih u Sjevernoatlantskom savezu koji škrtare. Centar za mirovne studije (CMS) iz Zagreba objavio je pak krajem prošlog mjeseca da ne postoji baš nikakva formalno preuzeta obaveza tog tipa. Drugim riječima, kad je Grabar Kitarović u kanadskom Halifaksu na tim osnovama govorila kritički o vlastitoj državi, ustvari je pljunula na činjenice. Nije joj to prvi put u istom kontekstu, kao što ćemo vidjeti, no prije toga ćemo dati riječ Anti Kotromanoviću, ministru obrane u pretprošloj vladi, onoj SDP-a i HNS-a. Kotromanović se, doduše, najprije ogradio da je i sam vojnik, u prvom redu, pa zato i neće govoriti da je načelno protiv smanjenja izdvajanja za obrambene svrhe. Uostalom, poznato je da je bivši ministar poklonik NATO-a, no zagovornici ulaska u taj pakt bili su i neki hrvatski uglednici koji su inače držali do sasvim drugih pozicija, na primjer Stjepan Mesić u vezi Pokreta nesvrstanih.

- Naravno, razumijem i prigovore koji se temelje na procjeni loše opće ekonomske situacije i niskih davanja za neka druga važna područja. Ipak, smatram da u najmanju ruku ne treba smanjivati proračun za vojsku, svakako ne dok se ne dosegne razina razvijenosti obrambenih snaga drugih EU-članica. Stabilnost ulaganja u kontinuitetu je ključna. Treba imati na umu da HV nema tako dugu povijest, da u vojsku ne ulažemo toliko godina koliko oni - kaže Kotromanović.

Na primjedbu da su nam izdvajanja za obrazovanje i kulturu živa sprdačina, a o dosezanju razvijenosti ostalih članica EU-a po tom pitanju u dogledno vrijeme nema ni govora, naš sugovornik ponavlja da se on i ne zalaže za povećanje.

- U našoj vladi smo najviše toga bili napravili kroz sustavno reinvestiranje koje smo tretirali kao nominalno povećanje. Želim reći, dobro smo poslovali, racionalno smo vodili javne nabave, uspijevali na tome godišnje uštedjeti po stotinjak milijuna kuna. U svakom slučaju, protivio bih se većem skoku u izdvajanjima za vojsku. Oni koji bi se zalagali za tako nešto ne znaju o čemu govore, što znači da na tome samo žele postići neke dnevnopolitičke poene. Oni ne znaju da bi povećanje od recimo milijardu kuna u ovom trenutku značilo bačen novac. Hrvatska vojska ne bi tako brzo mogla kvalitetno potrošiti tu dodatnu sumu, pa zato i kažem da joj treba samo kontinuitet, proračunska stabilnost - zaključuje Ante Kotromanović.

Netom poslije našeg razgovora s njim objavljeno je da će Hrvatska dogodine ponovno izdvajati 1,23 posto BDP-a za rečenu svrhu, odnosno da će vratiti stavku na visinu one iz 2015. godine. Čitava gromoglasna priča o značajnom povećanju tako se pokazuje propagandnom muljažom iz nekih prikrivenih razloga, s tim da je iz HDZ-a nastavljaju širiti. Jer uz predstavljanje budžetskih smjernica za 2017. Plenković je istaknuo da se povećanje izdvajanja za MORH poduzima nakon ‘šest godina kontinuiranog smanjenja’. A istina je da je smanjenje izvedeno tek ove godine pod HDZ-om, i to na oko 1,1 posto, dok je SDP povećavao to izdvajanje u kadrovskom prijelazu s ministra financija Slavka Linića na Borisa Lalovca.

Gordan Bosanac iz CMS-a smatra da je najvjerojatnije riječ o HDZ-ovu spinu iliti medijskoj podvali.

- To je valjda nekakav igrokaz za radikalnu desnicu ili moguća priprema za daljnje povećanje sa svrhom npr. kupovine američkih aviona 2018. godine. Najava povećanja je bila neumjereno bombastična s obzirom na konačnih starih 1,23 posto, poput ranijih priča o tome da ministar obrane traži puno više, a premijer mu, kao, ne popušta. Ali jasno, CMS se protivi i ovolikom povećanju – zalažemo se za smanjenje izdvajanja na ispod jedan posto - kaže.

Ova mirovno-aktivistička udruga stavlja naglasak na podatak da još nije donesena Strategija nacionalne sigurnosti, ali i da se taj dokument treba izraditi u suradnji MORH-a s drugim ministarstvima i raznim adresama civilnog društva. Inače, favoriziranje samog MORH-a pretpostavlja i vizuru aktualnog ministra Damira Krstičevića koji govori o ugroženosti apstraktne te ideologizirane vrijednosti domovine, umjesto sigurnosti svih državljana Hrvatske. Krstičević se također orijentira prema obrambenim – ili napadačkim – konceptima Sjedinjenih Država i Izraela, sasvim neprimjerenima za Hrvatsku.

Nismo još čuli nijedan sigurnosni argument zbog kojeg bi trebalo povećavati izdvajanje za vojsku, a trebalo bi zapravo da iskoristimo politički kapital zemlje koja je izašla iz rata i da se izuzmemo od konteksta koji zagovara vrh NATO-a – kaže Gordan Bosanac

- Nismo još čuli nijedan sigurnosni argument zbog kojeg bi trebalo povećavati izdvajanje za vojsku, a trebalo bi zapravo, nasuprot tome, da iskoristimo politički kapital zemlje koja je izašla iz rata i da se izuzmemo od konteksta koji zagovara vrh NATO-a. Pa da predložimo drugi smjer, s povećanjem ulaganja u znanost i slično. No mi se umjesto toga hvatamo u zamku gdje nam se nameće stalna tema nesigurnosti, što posebno dolazi do izražaja u vezi s izbjegličkom krizom i zatezanjem odnosa SAD – Rusija - nastavlja Bosanac.

Istina, militarizacija Hrvatske u kontekstu izbjegličke krize već je zabilježena zimus, kad su MORH i MUP izigrali zakonsku obavezu javne rasprave i jednostrano progurali izmjene Zakona o nadzoru državne granice i Zakona o obrani. Tim izmjenama omogućeno je brže dovođenje naoružane sile pred opasne strance koji, kao što dopiru svjedočenja iz Bugarske i Mađarske, od malih nogu žvaču sirovu žilet-žicu. I toliko je već nesigurno u Hrvatskoj, bez valjano financirane vojske, da sve više samih građana ove zemlje također užurbano odlazi na Zapad.

Ideološka petljavina, međutim, sluti na teže uočljivu prijetnju negoli su to sami realni egzistencijalni problemi. HDZ ima čitavu tradiciju takve djelatnosti; govorimo ipak o stranci koja je i nastala na takvim zasadama. S obzirom na svoje fundamente, ona spomenutu doktrinu – sluđivanja naroda utvarama koje danonoćno prijete – uvijek ima u pripremi. Čak i onda kad je predvođena jednim naočitim i pristojnim briselskim konfekcijskim diplomatom te jednom pristalom i susretljivom briselskom pomoćnom službenicom. Naime, u belgijskom glavnom gradu nalaze se sjedišta i EU-a i NATO-a, a iz kojih su njih dvoje sretno pristigli na svoja sadašnja radna mjesta.

Neke stvari u tom pogledu nisu se bitno promijenile otkako je stranku i – neformalno – vladu vodio usukani špicl Tomislav Karamarko. Programi njegove i Plenkovićeve administracije u ovom sektoru ne razlikuju se bitno, dakle stranačko je činovništvo očito dosta koristilo funkciju kopi-pejst. Obojica polaze od silne potrebe da se unaprijede i povežu (kontra)obavještajni, policijski i vojni kapaciteti, a jasno se spominje i nužnost jačanja razine obrambene sposobnosti oružanih snaga ulaganjem u opremanje i modernizaciju. Ne bi nas zato trebalo čuditi ukoliko za ovom kampanjom uslijedi marketinško promoviranje sigurnosnih agencija kojima, dakako, također nedostaje sredstava, kadra i javnog povjerenja.

Ali to je sve akcijski pristup za po doma, dok odnosi na međunarodnom nivou izgledaju sasvim drukčije. Dobar primjer za to, baš dok nam se Amerika kroz NATO prezentira kao samoprijegorni drug, jest lanjska inicijativa Kolinde Grabar Kitarović pod nazivom Uspravnica Jadran – Baltik. Sjećate se, ljeta 2015. godine predsjednica je kao svoju predstavila ideju o čvršćem sigurnosnom i ekonomskom povezivanju niza europskih zemalja s dotične geografske okomice. Zamisao uopće nije bila njezina, premda su je mediji tjednima prenosili kao ekskluzivan proizvod s Pantovčaka, a mnogi od njih s neskrivenim ponosom. Produkcija kolektivne memorije dosega zlatne ribice svakako je urodila plodom, jer je malo tko primijetio da su isti mediji godinu dana ranije otvoreno interpretirali jedan govor tadašnjeg predsjednika SAD-a Baraka Obame kao poziv da se naspram Rusije uspostavi zapadnjačka obrambena linija između Jadrana i Baltika koja bi navodno Hrvatskoj donijela i milijarde usputne zarade. Samom hvalisanju hrvatske predsjednice neposredno je prethodio njezin sastanak s Obamom i predsjednikom Atlantskog vijeća SAD-a Fredom Kempeom te potpredsjednikom istog tijela Dejmonom Vilsonom. Iza gorde poze hrvatske predsjednice tako je živo provirivao banalni sluganski refleks državice-banane koja jedva čeka na imperijalni mig globalnog bvane.

Danas u taj kontekst možemo lako metnuti najnovija očitovanja hrvatskih lidera od drukanja za povećanje izdvajanja za jačanje obrambenih i sigurnosnih kapaciteta do svečanog izjavljivanja vjernosti SAD-u i NATO-u. Plenković je na tom valu prije nekoliko tjedana zaoštrio odnose s Rusijom, a Grabar Kitarović je prisnažila kritizirajući, u intervjuu za američki tjednik ‘Difens njuz’, ‘atmosferu koju stvara Kremlj’ koji ‘gomila svoje trupe uz granice s EU-om’. Premda se, eto, nije izjasnila o povijesnom razvoju NATO-a uz tu istu granicu, protivno obećanjima koje su Rusiji dali Amerikanci još u vrijeme raspada Istočnog bloka.

‘U slučaju da SAD ikad zatreba našu pomoć’, poentirala je hrvatska predsjednica, pa je i Amerikancima zasigurno laknulo, ‘neka znaju da uvijek stojimo uz njih rame uz rame.’ Ali nije se pozvala na jedno ranije srljanje Hrvata prema Rusiji, a koje je tad – prije sedam i pol desetljeća – također bilo provedeno u sastavu jedne od globalnih asocijacija s izvjesnim zapadnjačkim silama na čelu. Iz pozicije njezine i politike koju slijedi sigurno je i bolje da to nije učinila – možda bismo se tako lakše dozvali u pamet s obzirom na konačni rezultat toga slavnog legionarskog nastupa.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više