Kaže američki predsjednik Barack Obama u Panami, nakon – tako su ga nazvali – povijesnog rukovanja s predsjednikom Kube Raulom Castrom, kako je ‘hladni rat iza nas’ i kako se Sjedinjene Države ‘ne bave poslom promjene vlada u drugim državama’. I kaže to u vrijeme kada je, što bi se reklo, i političkom slijepcu jasno da je svijet zagazio u novi hladni rat, a da u korijenu toga rata leži upravo želja Amerike da širom svijeta dovede na vlast režime što su joj po volji. Pritom Washington oslobađa onog poslovičnog duha iz boce, odnosno najcrnje teroriste (Irak, Libija, Sirija) – u prvoj fazi ‘izvoza demokracije’ svoje saveznike, a ubrzo potom brutalne neprijatelje ne samo Amerike, nego i civiliziranoga svijeta.
U takvoj atmosferi ‘nije, a zapravo jest’ pozornost privlači činjenica da se vodeći političari kako SAD-a tako i Velike Britanije uzastopno bave – jednim televizijskim programom. Toliko su njime zaokupljeni da bi čovjek mogao pomisliti kako neki bauk kruži slobodnim svijetom. Riječ je o programu Rusija danas (Russia Today, RT) koji se emitira na više jezika i koji je, nema dvojbe, usklađen s ruskom službenom politikom. No Amerikanci su ti koji su, to je od invazije Iraka više nego bjelodano, pretvorili globalno poznati i prisutni CNN u glasilo svoje politike (a usput i potpuno estradizirali informiranje uvođenjem kategorije info-zabave). Oni bi se najmanje trebali (smjeli) uzbuđivati zbog činjenice da netko drugi radi u osnovi to isto. A ipak, silno se uzbuđuju. Baš kao i Britanci, nakon što je RT nedavno pokrenuo poseban program za Veliku Britaniju.
E sada, što je to tako strašno u onome što emitira RT? Najkraće rečeno, strašno je – u očima političkog Zapada – što taj ruski televizijski program, rađen po uzoru na zapadne news programe, mada ozbiljniji, atraktivan i profesionalno napravljen, nudi ono što se gledateljima na Zapadu uporno uskraćuje. Da ne bismo bili patetični, suzdržat ćemo se od toga da kažemo kako RT nudi istinu, mada je to u mnogim slučajevima točno. Bit će dovoljno reći kako RT nudi drugu stranu medalje. Ono što se na Zapadu prešućuje, to se može vidjeti i čuti na Russia Todayu. I ne mislimo pritom na autorske talk show emisije u kojima novinari, očekivano, navlače na jednu stranu – mada uvijek s argumentima, nikada samo polazeći od stereotipa i predrasuda. Mislimo na emisije vijesti. U talk show programima pojavljuju se nerijetko i ljudi koji zastupaju stanovišta dijametralno oprečna ruskoj politici. S njima novinari polemiziraju, pa i svađaju se, ali im ne oduzimaju riječ. U emisijama vijesti priliku da kažu što misle o određenim temama, od Iraka i Afganistana, preko tzv. Arapskog proljeća (uključujući Siriju), do onoga što se zove Islamskom državom, dobivaju mnogi ljudi upravo sa Zapada, iz SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, i to ne neki anonimusi. Tu će svoj prostor dobiti umirovljeni visoki vojni časnici – generali, pukovnici, nekadašnji analitičari i operativci CIA-e, Nacionalne agencije za sigurnost (NSA), diplomati, eksperti za pitanja sigurnosti, policajci, geostratezi i, naravno, intelektualci. Sve redom ljudi koje neće pozvati pred kameru praktično niti jedna ‘slobodna’ televizija u nekoj od vodećih zemalja Zapada. Zašto? Naprosto zato što zastupaju stanovišta (i argumentiraju ih!) koja ne odgovaraju propagandnoj slici što je se putem tzv. mainstream medija, navodno slobodnih a zapravo usmjeravanih i kontroliranih, usađuje u svijest i podsvijest javnosti u zapadnim zemljama. Ta javnost – neinformirani i lažima i poluistinama zavedeni građani, na izborima opet treba dati podršku politici što ne preza ni od rata (ako je moguće, tako da ga vode drugi) u funkciji ostvarivanja vlastitih interesa. Javno, ti su interesi sloboda i demokracija, a stvarno, to su ekspanzija, stvaranje ekonomske a kroz to i svake druge ovisnosti, povećanje profita i kontrola nad ključnim energentima širom svijeta, uz pomoć nadziranih i (izvana) instaliranih vladajućih garnitura.
Dok se Zapad oduševljavao ‘demokratskim prosvjedima’ u Kijevu (i obilato ih financirao i poticao), RT je prikazivao snimke na kojima se moglo vidjeti divljanje ekstremnih desničara u Ukrajini (u međuvremenu je njihov predstavnik dogurao i do visoke pozicije u Glavnom stožeru ukrajinske armije), davao je riječ predstavnicima ukrajinskih ne samo Rusa nego i Židova koji su opisivali što im se događa i iznosili svoja strahovanja. Na RT-u su se mogle vidjeti snimke zapaljene zgrade u Odesi i čuti one koji su u nju bacali zapaljive bombe kako urlaju: ‘Neka gore Rusi!’ (zgradu su zapalili pristaše vlasti u Kijevu, mada je službena verzija da su se demonstranti koji su tamo smrtno stradali, njih nekoliko desetaka, sami zapalili?!). Dok je Zapad unisono osuđivao Rusiju zbog rušenja malezijskog putničkog aviona nad istočnom Ukrajinom, na RT-u je govorio njemački stručnjak koji je vrlo uvjerljivo pobijao tu tezu. Prethodno su i predstavnici ruske vojske pokazali radarske snimke prema kojima su u trenutku nesreće u blizini malezijskog aviona bile još dvije neidentificirane letjelice, najvjerojatnije ukrajinski borbeni avioni (o čemu se na Zapadu, naravno, nije čulo ni riječi). Na RT-u se moglo vidjeti i čuti načelnika Glavnog stožera ukrajinske armije kako kategorički kaže da u istočnoj Ukrajini nema regularnih ruskih trupa, čime je izravno proturječio svojem predsjedniku Petru Porošenku, ali i američkom glavnom zapovjedniku NATO-a, odnosno glavnom tajniku te organizacije, koji su opetovano ‘vidjeli’ tisuće ruskih vojnika i stotine tenkova u Ukrajini. Na RT-u je riječ dobio i nekadašnji operativac CIA-e koji je potanko opisivao kako su radili ‘timovi za destabiliziranje’ kada bi Washington procijenio da mu neka strana vlada ne odgovara – sve do fizičkog likvidiranja nepoćudnih političara (slučaj Čilea i Allendea školski je primjer takvog djelovanja). I moglo bi se takvih primjera nizati unedogled. ‘Nesreća’ je zapadnih propagandista da oni danas operiraju dijelom s neistinama (ruske trupe u Ukrajini), odnosno poluistinama i glasinama (rušenje malezijskog aviona, Putinova bolest itd.), polazeći od iskustava svojih prethodnika iz onoga prvoga hladnog rata (radio RIAS u Berlinu s evidentnom ulogom u mobiliziranju istočnih Nijemaca na pobunu 1953., ili Radio Free Europe s poticanjem Mađara na ustanak 1956., pri čemu su i Nijemci i Mađari u konačnici bili ostavljeni na cjedilu). Bauk zvan RT pronalazi, međutim, pukotine u mreži te propagande i naprosto servira potpune informacije o onome što se na Zapadu ili prešućuje ili frizira. Tako dugo dok se propagandni rat bude vodio na način da jedni lažu i prešućuju, a drugi korigiraju takvu sliku i nadopunjuju je činjenicama, snimkama i ekspertnim procjenama, bauk RT-a plašit će političare tzv. slobodnog svijeta i zaokupljati njihovu pozornost.
Da, i još se nešto može vidjeti na RT-u, jednom tjedno uz slogan ‘uspjeh u novinarstvu ne postiže se trkom za senzacijama, nego postavljanjem pravih pitanja i inzistiranjem da se na njih dobiju pravi odgovori’. Može se vidjeti instituciju američke – da, američke – televizije, voditelja talk showova Larryja Kinga (godinama je bio neka vrsta zaštitnog znaka CNN-a). I, divna li čuda, nitko nikada na Zapadu nije ni spomenuo da čuveni Larry King ima svoju emisiju na ‘zloglasnoj’ televiziji Russia Today. A kamoli da bi ga zbog toga napao. King širom Amerike i zapadnog svijeta uživa prevelik ugled a da bi ga se smjelo okrstiti oruđem ruske propagande (što on i nije). Pa je tako u bujici žučljivih napada na bauk zvan RT još jedna činjenica prešućena, što RT-u daje dodatni kredibilitet, ma koliko ga političari poput šefa američke diplomacije Johna Kerryja nazivali propagandnom trubom Kremlja. A Obamine riječi o hladnome ratu ‘koji je iza nas’ i da se Washington ‘ne bavi promjenama vlada’ ostat će tek riječi. Oni pak koji hoće saznati ponešto o stvarnosti, u sve većem broju pratit će Russia Today. Upravo zato bauk zvan RT kruži zapadnim svijetom i plaši planere novoga hladnog rata. I kružit će i dalje.
