Krajem prošle godine Mirovna grupa Oaza iz Belog Manastira potpisala je s Ministarstvom socijalne politike i mladih ugovor o financiranju projekta ‘Prevencija socijalne isključenosti starijih osoba Grada Belog Manastira’, vrijedan 135.000 kuna. Partneri na projektu su osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava i Grad Beli Manastir, a namijenjen je osobama starijima od 60 godina. Kroz edukacije, savjetovanja, informiranje i pružanje inovativnih socijalnih usluge, smanjit će se socijalna isključenost starijih osoba u Belom Manastiru i u suradničkih mjestima Dardi i Osijeku.
U sklopu spomenutog projekta organiziraju se i druženja starijih osoba i to uglavnom onih koje žive same u svojim kućama ili stanovima. Kako to izgleda? Pred Novu godinu održano je, na primjer, jedno takvo druženje u domu jedne korisnice ‘Oazine’ socijalne usluge pomoć u kući. To druženje inicirala je ‘Oazina’ gerontodomaćica Dubravka Simendić u dogovoru s bakom Macom iz belomanastirske Sunčane ulice. Utanačeno je da će se druženje održati poslije Nikoljdana, koji je njezina slava, pa je ona tim povodom pozvala dvije svoje nekadašnje susjede iz sela Branjine, kao i sadašnjeg bliskog komšiju.
Već nekoliko dana ranije svojoj je gerontodomaćici baka Maca pokazala ‘stoljnjak’ koji je pripremila za to ‘sijelo’. Sama ga je izatkala još u mladosti od bijelo-roza platna iz dvije ‘pole’, koje su spojene ručno heklanom čipkom, takozvanim ‘rešeljinom’.
Kad je toga dana gerontodomaćica stigla u bakinu kuću deset minuta prije zakazanog termina, svi su već sjedili za postavljenim stolom, a posluženi su čaj, kafa, slani keksi i kolači sa slave. I krenuo je razgovor sa sestrama Marijom i Mirjanom, koje su sada u penziji, a kao djevojčice u Branjini dolazile su kod tada djevojke Mace da ih pričuva i da zajedno s njom podijele ‘lebac’ s pekmezom.
Baka Maca sita se napričala o nekadašnjem načinu pranju veša pomoću prakljača na ‘Veki’ (mostu na Karašici kod Branjine). Kasnije je na red došlo korito i ‘ribež’, dok su vešmašine tada bile neka kasnija priča. Svi su se prisjetili i zanimljivih nadimaka nekadašnjih mještana pa zato i mi imamo priliku navesti neke od njih: ‘Buša’, ‘Dumaš’, ‘Guzoš’, ‘Korda’, ‘Majmun’, ‘Pandur’, ‘Sikan’, ‘Skakavac’, a bilo ih je još. Onda se komšija Božo sjetio nekog hitnog posla i napustio ugodno ‘sijelo’…Baki Maci to je druženje bilo melem na samoću jer se jednom požalila svojoj gerontodomaćici.
- E, da znaš, kak’ sam u prošli petak u podne usta zatvor’la kad si ti otišla, nisam ih ni otvor’la do ponedjeljka kad si ti opet stigla u deset sati! Baš nikog nije bilo da naiđe, da mal’ prodivanimo.
