>

novosti logo

Kronika Kronika

Grmeč čuva četiri Dubovika

Srednji, Veliki, Mali i Donji Dubovik čine Općinu Krupa na Uni. Prilikom osvećenja obnovljene crkve Silaska Svetog duha na apostole, vladali su pozitivna užurbanost i gužva

Ne događa se često da na putevima kroz Srednji Dubovik, raštrkano brdsko selo u općini Krupa na Uni u sastavu Republike Srpske, vlada gužva. Razlog - osvećenje obnovljene crkve Silaska Svetog duha na apostole. Tako je bilo u subotu 3. juna, dan uoči Duhova, kako se u narodu kaže za taj crkveni praznik koji je slava ove crkve.

- Naše selo, kao i Veliki, Mali i Donji Dubovik u kome je sjedište naše općine, formirane nakon Dejtonskog sporazuma, staro je nekoliko stotina godina. Tu smo se naselili još u vrijeme Turaka - priča nam Dušan Bogdanović koji je kao mladić odselio u Zagreb, ali redovno dolazi u svoje selo, naročito otkad je u penziji.

Kako su u četiri Dubovika živjeli Srbi i Bošnjaci, ovaj je prostor u ratu bio poprište ratnih djelovanja. Linija fronta prolazila je blizu sada obnovljene crkve koja je tom prilikom oštećena. Kad je rat završio, smirile su se i strasti - priča Dušan. Kako je ovo područje ušlo u sastav RS, nije se vratio velik broj Bošnjaka. Unatoč tome, dobar ljudi je ostao međusobno povezan i rat im nije pokvario odnose.

- Mnogo ih živi u Gradiškoj, također u RS. Kad ih posjećujemo, kažu nam u šali: ne nosite nam nikakve darove, samo kamion zemlje da se možemo popeti na nju, jer nam ovdje u ravnici uz Savu nedostaju brda - priča Dušan. Njegov prezimenjak Milan koji s još dvadesetak domaćinstava živi na Bogdanović brdu, ističe: iako je selo brdsko, klima nije neugodna i hladna.

- Grmeč nas čuva od hladnih vjetrova, a od usjeva uspijevaju sve kulture. Ljudi obrađuju zemlju i bave se stočarstvom, pa samo na našem brdu ima šestoro Bogdanovića koji se time bave u većem obimu - kaže Milan. On i Bogdanović ističu da u kraju nema zagađivača i da je hrana zdrava.

Sjedište općine Krupa na Uni nalazi se u Donjem Duboviku, udaljenom nekoliko minita vožnje. Tamo su sve ustanove potrebne ljudima tog kraja, od benzinske stanice i pošte, do trgovine i škole. Osim tamošnje škole, nazvane po Branku Ćopiću koji je rođen u selu Hašani, također u sastavu općine, postoje i dvije područne škole čiji učenici u više razrede putuju u obližnji Novi Grad, gdje se školuju ostali učenici kad krenu u srednje škole. Nema industrije osim pogona za obradu konfekcije. Da ima i onih koji se poljoprivredom bave na veliko, svjedoči porodica Plovanjac koja slovi za najveće gazde u kraju.

- U kući živi nas četrnaestoro odraslih i djece; zajedno i radimo - kaže Željko Plovanjac koji s braćom Veljkom i Borislavom sadi kukuruz, ječam i zob, za stoku koju uzgajaju.

- Imamo 12 krava, tovimo 20 bikova, imamo 50 ovaca kao i svinje - priča Željko ističući da su otkupne cijene mlijeka sve manje i manje, kao uostalom u Hrvatskoj.

- Ranije je cijena po litri bilo pola konvertibilne marke (dvije kune), a sada se kreće oko 30 pfeninga (1,2 kune) - priča Željko, dodajući da mljekara iz Kozarske Dubice s kojom posluju redovno plaća kooperantima isporučeno mlijeko. Na pitanje o poticajima, odgovara da su dobili nešto ali da je to jako malo.

O crkvenom životu priča protojerej stavrofor Sava Janković koji je u ovom kraju paroh 18 godina i koji je organizirao obnovu crkve.

- Ovo je jedna od najstarijih crkava u podgrmečkom kraju. Sagrađena je 1878. godine nedaleko temelja starog hrama koji je bio nekih 200 metara dalje od sadašnjeg. Osveštana je početkom 20. vijeka od tadašnjeg mitropolita bihaćko-banjalučkog Evgenija i dijelila je sudbinu svog naroda - govori Sava. Nakon 1945. godine obavljeni su djelomične popravci početkom 50-ih i 80-ih, kako bi se zaštitila od daljnjeg propadanja.

- No dok je ranije zvono bilo na jednom od velikih hrastova blizu crkve, sad smo sazidali novi zvonik - priča otac Sava, naglašavajući da je njegova parohija prostorno velika, ali slabo naseljena. To je prostor prečnika 40 kilometara koji se nalazi u oba entiteta i u kome je 450 domaćinstava sedam crkava, od čega hramu u Duboviku pripada 65 do 70 domaćinstava.

- Ljudi su vrijedni domćini koji se uspješno bave poljoprivredom. Malo je mladih, ali problem je i belik broj neženja - priča o. Sava. Crkvu čija je obnova trajala devet godina osveštao je vladika bihaćko-petrovački Atanasije.

- Pored svih stradanja i razaranja koja su ovo područje pratila kroz istoriju, ima ljudi koji u sebi osjećaju silu ljubavi i obnavljanja što su pokazali obnovom hrama. Gospod nas je sabrao ovdje da posvjedoči da je s nama i da je ovo mjesto sveto. Ovdje su se okupljali naši preci i mi smo pozvani da se okupljamo - rekao je vladika koji je kumovima hrama, supružnicima Nadi i Milunu Nikolić, kao i svim učesnicima u obnovu uručio priznanja.

Nakon obreda, Nada Nikolić koja je iz ovog sela kao mlada otišla u Srbiju, a onda u Beč, novinarima je izjavila da su ona i njen muž pomogli izgradnju brojnih hramova i manastira, prvo u Milunovom rodnom selu Brestovcu, selu između Niša i Leskovca,

- Kada nas je u Beču potražio Milan Đekić i rekao da je potrebna pomoć ovom hramu, pristali smo jer sam ovdje krštena - rekla je Nada Nikolić.

Okupljanje je nastavljeno prigodnim kulturno umjetničkim programom u kome su učestvovali folkloraši zagrebačkog pododbora Prosvjete i pjevačka grupa Krajišnika iz Mladenova kod Sremske Mitrovice, čiji su članovi porijeklom iz ovog kraja. Mještani su aplauzom iskazali zadovoljstvo nastupom, ističući da je ovo prvi put da su slični događaji i slave popraćeni nastupima čiji učesnici nisu iz ovog kraja. Druženje je nastavljeno u velikom šatoru uz pjesme i kola.

- Pripremili smo hiljadu porcija - rekao je domaćin, o. Sava, zadovoljan što su na osveštanje i zbor došli mnogi iz udaljenijih zemalja kojima se moglo pokazati tradicionalno gostoprimstvo ovog kraja.

1/4