Zamisli da na pauzi predstave moraš na WC, a najbliži nije u kazalištu nego u – Zari. Zamisli da nitko ne priča tvoj jezik. Zamisli da u kino možeš ići na jedan film mjesečno. Srećom, ne moraš zamišljati da postoje ljudi koji se bave pitanjima inkluzivnosti kulturnih institucija u Rijeci jer od 2022. godine upravo to radi Kultura svima, projekt Udruge Filmaktiv nastao u suradnji s Udrugom gluhih i nagluhih te Udrugom slijepih Primorsko-goranske županije. Osim projekta Kultura svima, Filmaktiv je od 2016. godine proveo cijeli niz inkluzivnih projekata, uključujući Film svima i Knjiga svima. Kako nam govori voditeljica projekta Maja Ogrizović, poriv za bavljenje inkluzivnim praksama kod nje se pojavio zbog osobnog iskustva kada je njezina sestra oboljela i prolazila kroz niz različitih simptoma.

- Bilo mi je u jednom trenutku suludo vidjeti da radim festivale, radim na snimanjima, stalno u nekoj proizvodnji, a zapravo u tim proizvodima ona ne može uživati. To je taj osobni kontakt, nije to imaginarni Drugi, već taj Drugi dijeli s tobom sobu. Tada je nastao Film svima, bila je to neka posveta paroli "Tehnika narodu" iz '60-ih kada je film dobio svoj zamah kroz kino klubove i dostupnost uređaja za snimanje i montaže. Film svima je tako trebao biti mala verzija toga, a sada nam je već deveta godišnjica – govori Ogrizović.

Zahvaljujući brojnim suradnicima imaju više od 50 prevedenih filmova koje je na javnim projekcijama pogledalo preko 2000 ljudi. Godine 2019. nastaje Film svima svugdje koji gostuje po riječkim osnovnim i srednjim školama te vrtićima gdje se učenici i učenice, kao i odgojno-obrazovno osoblje upoznaju s inkluzivnim kulturnim praksama. Kasnije se oformio i UGIN filmski vrt, prvo inkluzivno pop-up kino koje nekoliko puta godišnje gostuje po Hrvatskoj, a od prošle godine Maja Ogrizović na Katedri za translatologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci počinje predavati prevođenje u kulturi.

Kada je 2021. godina proglašena godinom čitanja, nastaje Knjiga svima. U suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka i tetama pričalicama iz Udruge Portić te Udrugom slijepih PGŽ te Udrugom gluhih i nagluhih PGŽ snimljene su četiri audioknjige za djecu, a koje osim slijepoj ili slabovidnoj djeci mogu biti od koristi i djeci nečitačima, kao i djeci migrantima koja uče jezik. Trenutno maštaju da im u budućnosti priče za djecu snime bake i djedovi iz domova. Gradska knjižnica Rijeka pokrenula je i inkluzivni fond Knjiga svima, a s ciljem međusobnog osnaživanja te snažnijeg inkluziviranja kulturnih praksi nastala je Kultura svima.

- Moja pokojna kolegica Sanja Kapidžić i ja smo sjele i napisale Erasmus+ program, što su uvijek super projekti te smo posvećeni provedbi, ali često sve i ostane samo na tom periodu provedbe. Bilo me je strah da će to biti tako, ali smo oformili Inkluzivno kulturno vijeće mladih Kultura svima gdje ih se prijavilo 25, a sada ih je 12 i dalje aktivnih iako je projekt završio u drugom mjesecu. Zahvaljujući njihovom entuzijazmu i angažiranosti napisali smo i novi projekt te nastavljamo s radom – kaže Ogrizović.

Maja Ogrizović (Foto: Ivan Vranjić)

Vijeće je istražilo devet različitih kulturnih institucija u Rijeci i koliko su inkluzivne, a istraživanje je rezultiralo kampanjom vrlo zapaženom na društvenim mrežama. Kampanja je nastala u suradnji s grafičkom dizajnericom i vizualnom komunikatoricom Doroteom Škrabo te društveno-angažiranim influencericama Pamelom Perkić i Majom Krištafor, a zajednički su uspjeli prikazati inkluziju koja nije obojana patetikom, nego je solidarna, osnažujuća, pa čak i smiješna. Jedan od zaključaka istraživanja tiče se i razloga zbog kojih kultura u Rijeci nije inkluzivna.

- Nije da kultura nije inkluzivna zato što to netko ne želi, već nije inkluzivna jer ne znamo kako. Ako znamo kako ili mislimo da znamo, postoji strah od pogreške jer su to osjetljive teme. Mislim da je zapreka i to što se inkluzija percipira samo kroz ideju osobe koja se kreće pomoću elektromotornih kolica, kroz ideju fizičkog invaliditeta i to najteže varijante. Tijekom analize smo došli i do tih banalnih stvari poput WC-a, a objašnjenja koja su imale institucije je da su WC-i za osobe s invaliditetom jako skupi. Skupo je tisuću stvari, samo se vidi što je prioritet, a što nije – objašnjava Ogrizović.

Kultura svima sada se usmjerava na edukacije za radnike i radnice u kulturi i umjetnosti, a mišljenja su da se nitko ne treba sramiti pitati kako u institucijama pristupati, primjerice, osobama s invaliditetom.

- Ponosni smo na reakcije institucija, na njihovu otvorenost i spremnost na učenje i zajedničku gradnju inkluzivnijeg društva. Vidi se da smo sada sazreli, da smo spremni napraviti taj korak. A možemo ga napraviti samo zajedno – govori Ogrizović.

Ističe i kako inkluzijom ne smatraju samo prostore prilagođene osobama s invaliditetom, već cijeli niz stvari poput klasne i ekonomske, rodne i spolne te senzoričke inkluzije. Kao primjer navodi Kino bez barijera u poljskom Poznanju gdje dva puta tjedno puštaju inkluzivne projekcije za gluhe i nagluhe, slijepe i slabovidne, a za koje je cijena karata četiri puta jeftinija od redovne cijene, čime su i ekonomski i klasno inkluzivne. Iako rad u civilnom sektoru često podrazumijeva bavljenje problemima koji su odgovornost samog sustava, Ogrizović kaže kako je sretna jer imaju priliku poduzeti nešto kada vide neki problem, mada nije uvijek lako.

- Institucije uvijek koče iste stvari, ima ljudi koji imaju sluha, ali možda nemaju moć u tom trenutku donijeti odluku. Ako imaju moć, onda su u strahu rade li nešto ispravno i imaju li podršku. Ljudi će čak misliti da to nije dio njihovog posla, nego da se bave kulturom i trebaju samo raditi programe, ali inkluzija je horizontalna tema. To nije neka stvar gdje ćeš zaposliti službenika za inkluziju jer se inkluzija tako neće desiti. Sistemska je stvar, nemam rješenje, ali pohvaljujem poteze poput Poziva za predlaganje programa koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj, a koji pokazuju da se stanje kulture mijenja – govori Ogrizović te dodaje kako je inkluzija lagana, mekana i moguća.

- Radimo hrpu inkluzije svaki dan bez da to znamo. Solidarnost i inkluzija su seksi i trebamo što više to raditi – zaključuje.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma