Osnivanjem stranke HRID Drago Prgomet uspostavio je punu kontrolu nad trima zastupničkim mandatima koje je istoimena udruga, kao dio Mosta, osvojila u I. izbornoj jedinici. Ujedno je prvi među mostovcima decidirano izjavio da je mrtva ideja o troglavoj (Most, HDZ, SDP) velikoj koaliciji, a pokopao je i ideju o vladi stručnjaka, što se iz Mosta i krugova oko njega danima nametalo kao, navodno, najbolje rješenje za budućnost Hrvatske. Otkrivajući svoje političke karte Prgomet je rekao i da je njegovo izbacivanje iz Nacionalnog vijeća Mosta a zbog solističkog pregovaranja sa Zoranom Milanovićem bilo tek farsični i nedemokratski povod, a da stvarni razlozi leže u krupnim političkim i koncepcijskim razlikama koje su se postizborno iskristalizirale unutar te platforme.

Forsiranjem velike koalicije i vlade stručnjaka Božo Petrov i njegovi istomišljenici u Mostu i pripadajućem mu Nacionalnom vijeću upustili su se u neoplatonističko političko mesijanstvo, kojim bi pod egidom popravljanja i reformiranja zapravo dokinuli liberalno-demokratski, višestranački parlamentarizam. Tripartitna koalicija kojom bi upravljale stranačke elite i vlada mudraca preuzela bi upravljanje zemljom mimo volje i interesa birača, iskazanih tako da su po trećinu i više saborskih mandata dobile dvije suprotstavljene koalicije, a sedminu, kontrolni paket, platforma sastavljena od raznorodnih nezavisnih lista i pojedinaca. Uz to, osam mandata pripada predstavnicima nacionalnih manjina, a još šest su dobili zastupnici manjih parlamentarnih stranaka, pa i tih 14 zastupnika ima pravo i itekako može utjecati na parlamentarno odlučivanje, pogotovu pri dvojbenim i raskolničkim situacijama. Formiranjem velike koalicije tih 14 zastupnika bilo bi sasvim marginalizirano i politički eutanazirano. Sličnu bi sudbinu doživjeli i gotovo svi HDZ-ovi i SDP-ovi koalicijski partneri, koji bi postali suvišni i nepotrebni, a s vremenom bi se i Most našao u istoj koži.

Kontrolni paket saborskih mandata dao je, naime, priliku Mostu da ojača poziciju Sabora u trodiobi vlasti i efikasnije nego ikad usmjeri i kontrolira izvršnu vlast: koaliranje sa SDP-om ili HDZ-om uspostavilo bi parlamentarnu većinu koja bi u svakom trenutku ovisila o njegovim zastupnicima i njihovoj podršci radu i potezima vlade. U velikoj koaliciji Most bi bitno oslabio moć kontrolnog paketa saborskih zastupnika dobiven voljom birača, jer bi ih zastupnici dviju velikih stranaka mogli preglasavati kad god se ne bi slagali s njihovim inicijativama i potezima, istovremeno ostajući u koaliciji kako bi provodili svoje stranačke interese i potkopavali i rušili Mostove pozicije.

Božo Petrov i sljedbenici mu u Mostu umislili su, uz podršku suflera sa strane, da ucjenjivačkim forsiranjem velike koalicije i vlade stručnjaka mogu kontrolni paket pretvoriti u većinski paket saborskih mandata. Prgomet i njegovi istomišljenici zdravorazumski pak zaključuju da HDZ i SDP ne mogu, sve i da hoće, Mostu prepustiti svoje relativno većinske pakete mandata i pretvoriti se u njegove potporne stupove, jer to njihovim biračima nije bilo ni u primisli. Osnivanjem stranke HRID i ostajanjem u Mostu Prgomet je svim mostovcima nametnuo razrješenje lažne dileme hoće li konzumirati kontrolni paket saborskih mandata koji su im dali birači ili će i dalje gubiti vrijeme na trućanje o velikoj koaliciji i vladi stručnjaka i sad kad je jasno da od toga neće ništa biti i da ustrajavanje na tome vodi u nove izbore, koji bi malo kome koristili. Uostalom, i Most se, nakon svega, na njima zasigurno ne bi pojavio u istom sastavu, čime bi i njegovi izborni rezultati bili drugačiji, vjerojatno lošiji nego ovi koji su i njih iznenadili, ali i nadmašili njihove kapacitete i potencijale, zbog čega su počeli mučiti i sebe i sve hrvatske građane koji svjedoče njihovu trčanju za vlastitim repom.

I premda ga Petrov i njegova struja u Mostu sve otvorenije napadaju i proglašavaju izdajnikom i rušiteljem, Drago Prgomet i njegova stranka HRID učinili su im uslugu, tjerajući ih da izaberu s kim će koalirati ili da, bježanjem od kontrolne parlamentarne uloge, isprovociraju nove izbore. Ako ih Prgometovi potezi na to ne natjeraju, za nekoliko dana ili tjedana na isto će ih prisiliti HDZ i SDP odbijanjem velike koalicije i vlade stručnjaka, ali tada će Most već biti razbijena vojska koja se s političke bojišnice povlači u nekoliko kolona, samostalno tražeći spas od debakla.

Tomislav Karamarko i HDZ već su jasno rekli da neće ulaziti u veliku koaliciju s Mostom i SDP-om, a zauzvrat Mostu nude sastavljanje zajedničke vlade stručnjaka. A vlada stručnjaka u kojoj ne bi sjedili i odlučivali barem neki od ključnih lidera HDZ-a i Mosta prodavanje je magle biračima, jer bi njezina rješenja politički bila zgažena i bačena u koš za smeće čim bi se sukobila sa stranačkim politikama i interesima. Brojni stručnjaci i ‘stručnjaci’ i dosad su vladama pisali i predlagali mnoge reformske i ine politike, ali realizirane su samo one koje su imale stranačku ili neku drugu moćnu, domaću ili stranu, političku podršku. I Mostu su se pridružili stručnjaci koji godinama neuspješno zagovaraju pojedina rješenja kako bi dobili dovoljno političke moći da poguraju njihovu realizaciju, a sad se od njih traži da osvojenu političku moć prepuste navodno nestranačkim stručnjacima, koji će i u njihovo ime upravljati zemljom. Tako bi primjerice mostovca Ivana Lovrinovića u vladi stručnjaka zamijenio navodno nestranački Željko Lovrinčević, iako prvi uz stručnost ima i izborni legalitet i legitimitet, a drugi bi svoju stručnost podebljao političkom moći mimo izbora. Lovrinović je svoju stručnost prije izbora upregao u Mostova kola i na izborima dobio političku moć da svoja znanja i projekte primijeni u Saboru i vladi, a Lovrinčević bi mu to preoteo političkom trgovinom Petrova i Karamarka. Kao što bi neki drugi stručnjak – uz blagoslov Petrova, Karamarka ili Milanovića – preoteo političku moć koju su Prgometu povjerili birači u I. izbornoj jedinici…

Sreća je za Most, njegove birače, ali i sve druge građane da se Prgomet tome suprotstavio i odlučio boriti za pravo izabranih zastupnika da sami odlučuju o tome s kim će i kako koristiti povjerenje i političku moć koju su im dali birači, a ne ih, u ime političkog mesijanstva, prepuštati stručnjacima i ‘stručnjacima’ koji padaju s neba kad god to požele biračima nedokučivi politički bogovi, vječno skriveni u nestvarnom i neostvarivom svijetu ideja.