Četvrtu zimu zaredom, u skučenom podstanarskom kutku od 10 metara kvadratnih, broji stopostotni invalid Nikola Dobrota (77), srpski povratnik iz Knina. Nepokretnog, usamljenog, bez djece, život i sudbina ga nisu mazili, a bolje nije prošao niti u birokratskim pravima, papirologiji i činovničkom dopisivanju.
Povratnički život započeo je 2007. godine kada se sa sestrom Marijom vratio iz Bajine Bašte u svoje rodno Biovičino selo, u staru kuću svojih predaka, naravno, bez struje i vode. Starost, neljudski uslovi i hladne zime natjerali su ih da prijeđu u kuću rođakinje gdje su bar imali osnovno za život - struju i vodu. Međutim, Nikoli je ubrzo umrla rođakinja i on je morao napustiti kuću u kojoj su sestra i on kratko stanovali. Zbog godina i lošeg zdravstvenog stanja, Nikola je morao iz pustog dalmatinskog sela doći u grad, u Knin gdje je živio do avgusta 1995. Nikola je 34 godine radio u poduzeću Mladost koje mu je kao invalidu dodijelilo stan u zgradi blizu radnog mjesta. Ali, novi život u gradu, među ljudima, pretvorio se u njegovu novu golgotu.
Umjesto u dodijeljeni stan Nikola je morao u podstanarski kutak u kome i sada živi. Obećani stan te 2010. godine bio je u procesu obnove koja još uvijek nije ni počela
UNHCR ga 2010. uključuje u program stambenog zbrinjavanja kao bivšeg nositelja stanarskog prava. Od Regionalnog ureda u Kninu Nikola zajedno sa sestrom dobiva suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi. Samo ‘papirnato’ dodijeljen im je stan od 47, 70 kvadrata, u državnom vlasništvu, u Kninu, na adresi Kralja Zvonimira 34. Međutim umjesto u dodijeljeni stan Nikola je morao u podstanarski kutak u kome i sada živi. Obećani stan uz potpis i pečat Ministarstva regionalnog razvoja i tadašnje kninske ravnateljice Regionalnog ureda Anne Marije Radić, te 2010. godine bio je u procesu obnove koji još uvijek, ne da nije završio, nego nije ni počeo. Oko zgrade u kojoj se nalazi obećani stan, godinama stoje skele i ništa se ne dešava. Nikoli je u međuvremenu umrla sestra. I ostao bi posve sam, da brigu o njemu nije prihvatila povratnička obitelj Mihaele Sinobad čiji članovi ga redovno, nekoliko puta dnevno obilaze, kuhaju, presvlače, daju mu lijekove i kao Nikolini opunomoćenici vode borbu za njegova prava. Koliko god velika bila humanost Mihaele i njene obitelji, toliko je velika bezdušnost i nebriga državne birokracije.
Krajem jula ove godine Nikola je podnio zamolbu za izmjenu suglasnosti i zatražio da mu dodijele neki drugi, odgovarajući stan u Kninu, u vlasništvu RH. Slao je i požurnice misleći da će nakon četiri godine ignoriranja njegov stambeni problem biti konačno riješen, ali su mu hladno poručili da i dalje bude strpljiv pa da će radovi biti završeni. Točno kada, nije bilo navedeno. Podnio je Nikola i još jednu zamolbu da mu se dodijeli zamjenski stan u koji bi mogao odmah useliti, ali nikad nije dobio odgovor.
Kod nadležnih, u Državnom uredu za obnovu i stambenom zbrinjavanju (DUOSZ), opravdavaju se da realizacija Nikolinog privremenog rješenja nije bila moguća jer još uvijek nisu dovršeni građevinski radovi na obnovi navedenog stambenog objekta. Razlog su poteškoće koje su nastale nakon odlaska u stečaj nekoliko tvrtki koje su temeljem javne nabave bile odabrane kao izvođači radova. U međuvremenu, u DUOSZ-u ustanovljeno je da Nikola ima rješenje za stan koji se nalazi u potkrovlju zgrade koja nema lift, te navedena stambena jedinica svakako ne zadovoljava njegove specifične potrebe.
- U okolnostima nedostatka slobodnih stambenih jedinica u Kninu pogodnih za stanovanje osoba s invaliditetom, DUOSZ je bio suočen i s problemom nemogućnosti izmjene rješenja, izdane suglasnosti za stambeno zbrinjavanje, po kome bi se korisniku omogućila dodjela nove - adekvatne stambene jedinice, iz razloga što postojeći Zakon o područjima posebne državne skrbi nije predvidio mogućnost izmjene izdane suglasnosti, stoji u objašnjenju DUOSZ-a.
Također navode da su suočeni s ovakvim poteškoćama u realizaciji stambenog zbrinjavanja za osobe s specifičnim potrebama, poslali u saborsku proceduru prijedlog izmjena Zakona o područjima posebne državne skrbi, što je Hrvatski sabor prihvatio početkom decembra ove godine, a novi zakon stupa na snagu dana 20. decembra 2014. godine. ‘Nakon stupanja na snagu novog Zakona, DUOSZ bit će u mogućnosti temeljem promjene rješenja od strane Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji za korisnika Nikolu Dobrotu, pokušati osigurati adekvatnu stambenu jedinicu, koja će omogućiti gospodinu Dobroti kvalitetne uvjete stanovanja, shodno njegovim potrebama’, obećali su u DUOSZ.
- Kako uopće mogu, bilo kome, a kamoli stopostotnom invalidu, donositi rješenje za prostor koji nije obnovljen niti završen? To je grubo igranje ljudskim životima. Zar stopostotni invalid treba ispaštati što dokumentacija za zgradu tog njegovog nesuđenog stana nije u redu, što je nekoliko izvođača na njoj bankrotiralo? Kažu da je teško naći stan u prizemlju, naravno jednosobni, i kao što mu samcu pripada od 35 kvadrata! Pitam ih da li je to teže nego kada invalid živi tolike godine u deset kvadrata? Zar u cijelom gradu Kninu nema nigdje slobodnog stana u prizemlju, a znamo koliko se prije deset i više godina ovdje doselilo ljudi upravo zbog praznih stanova, te koliko ih je zadnjih godina zbog krize i nedostatka posla napustilo Knin i ostavilo prazne stanove, kaže Mihaela Sinobad.
Iako korisnici privremenog stambenog zbrinjavanja u privatnom smještaju za vrijeme čekanja na stambeni prostor imaju pravo na nadoknadu troškova podstanarstva do useljenja u dodijeljeni stan, Nikoli su tu bitnu činjenicu državni činovnici eto, zaboravili reći.
