Odlučujući o tužbi Južnoafričke Republike (JAR) protiv Izraela zbog genocida u Gazi, Međunarodnom sudu pravde u Hagu (MSP) pošlo je za rukom donijeti presudu koja je do jedne mjere zadovoljila sve i istovremeno nije zadovoljila nikog, a najmanje pravdu. Najvažnijem zahtjevu JAR-a, onome da Izrael odmah obustavi svoje vojne operacije u Gazi, nije udovoljeno, pa je Izrael i nakon donošenja presude nastavio ubijati i po 200 Palestinaca dnevno.

S druge strane, MSP je većinom glasova sudaca podržao šest preostalih zahtjeva tužitelja čiji je cilj spriječiti da se počini genocid nad Palestincima. Time je državu utemeljenu na narativu o vječnom progonu njezinog naroda doveo u vezu s mogućim počinjenjem genocida, a time i, smatraju neki, nagrizao 75-godišnju poziciju nekažnjivosti koju Izrael uživa u institucijama međunarodnog prava. Sud je time potvrdio da postupanje Izraela u Gazi potencijalno predstavlja genocid i na temelju toga JAR-u dozvolio da ide dalje s tužbom za kršenje Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, no taj će proces trajati godinama. Takvom je odlukom, drugim riječima, sud demonstrirao da je svjestan razmjera izraelskih zločina i da bi oni mogli dovesti do najtežeg uopće oblika kršenja međunarodnog prava, pa je odluka da istovremeno od Izraela ne zatraži hitno primirje tim više problematična.

Biden je dvaput iskoristio ovlasti i dopustio prodaju oružja Izraelu bez dopuštenja Kongresa. SAD je do kraja prosinca u Izrael otpravio 230 teretnih aviona i 20 brodova natovarenih oružjem. Velika Britanija poslala je 40-ak aviona nakrcanih vojnom pomoći

JAR je MSP-u 29. prosinca prošle godine dostavio zahtjev za donošenjem privremene mjere u kojemu se od suda tražilo da se očituje o obavezama koje ta država ima kao potpisnica Konvencije. U zahtjevu se od suda nije tražilo da presuđuje o tome je li Izrael počinio genocid nad Palestincima, nego da ustanovi što je Izrael, prema Konvenciji, dužan učiniti da se on ne dogodi. Izrael se očitovao u dva saslušanja koja su održana 11. i 12. siječnja, odbacujući sve navode i tvrdeći da on, sasvim suprotno optužbama, od početka rata 7. listopada poduzima mjere bez presedana za zaštitu civila, dok je za rizik kojemu su izloženi Palestinci u Gazi kriv Hamas, a ne Izrael.

Presuda je donesena dva tjedna kasnije, 26. siječnja, a sud je njome Izraelu naredio da "poduzme sve što je u njegovoj moći" kako bi se spriječili zločini koji mogu dovesti do genocida, prije svega "ubijanje, nanošenje ozbiljne tjelesne i mentalne štete, nametanje uvjeta života čiji je cilj djelomično ili potpuno fizičko uništenje skupine te nametanje mjera čiji je cilj sprječavanje rađanja pripadnika te grupe". Država Izrael odmah će, stoji u odluci suda, "osigurati da njezina vojska ne čini djela" iz opisane prve točke, poduzet će sve mjere da spriječi i sankcionira direktno i javno pozivanje na počinjenje genocida, da omogući funkcioniranje nužnih usluga i dotok humanitarne pomoći, da spriječi uništavanje dokaza o eventualnim kršenjima Konvencije te da se za mjesec dana očituje o tome što je poduzela kako bi se te mjere implementirale.

Osim što MSP nema mehanizama kojima bi države prisilio da poštuju njegove odluke, sve ove naredbe neprovedive su bez one temeljne koju je JAR u svojoj tužbi tražio, a to je da Izrael odmah obustavi vojna djelovanja u Gazi. Neke od njih pritom su i krajnje cinične, posebice ona kojom se od Izraela očekuje da ne zataškava dokaze o vlastitim zločinima. Ova se odluka unatoč tome ponegdje opisuje i kao povijesna, čak i u svjetlu činjenice da je Izrael i nakon njezinog donošenja nastavio razarati Gazu razmjerima koji obaraju povijesne rekorde.

Gaza, 29. siječnja 2024. godine. Procjenjuje se da je 70 posto zgrada uništeno u bombardiranju (Foto: IMAGO/Omar Ashtawy/paimages/IMAGOSTOCK&PEOPLE/PIXSELL)

U prva dva mjeseca svoje kampanje u Gazi Izrael je na to područje dugačko 40 i široko desetak kilometara, te naseljeno s 2,3 milijuna ljudi bacio 30 tisuća bombi. Otprilike toliko bombi bacile su Sjedinjene Države i Velika Britanija na Irak tijekom šestogodišnjeg rata. Izraelski zračni napadi na Gazu zbog svojeg se intenziteta opisuju kao nešto što nije viđeno od Vijetnamskog rata. Neke od tih bombi teže skoro tonu i imaju radijus djelovanja od 1.000 metara. U bombardiranju je uništeno preko 70 posto zgrada, čime je Gaza efektivno postala "nenaseljiva", kako su početkom rata i najavili izraelski dužnosnici. UN-ove agencije procijenile su da će do početka veljače kompletno stanovništvo Gaze biti u riziku od gladi, no sud u Hagu unatoč svemu tome smatrao je da bi naredba o hitnom primirju bila suviše drastična mjera jer se Izrael ima pravo "braniti" od nečega što se dogodilo prije tri mjeseca. "Kao i svaka druga zemlja, i Izrael ima neotuđivo pravo da se brani.

Ovaj podli pokušaj da se Izraelu to fundamentalno pravo uskrati predstavlja besramnu diskriminaciju izraelske države i stoga je s pravom odbačen. Optužbe za genocid ne samo da su lažne, one su nečuvene i trebali bi ih odbaciti svi pristojni ljudi", poručio je izraelski premijer Benjamin Netanjahu nakon izricanja odluke MSP-a. "Odluka antisemitskog suda u Hagu potvrdila je ono što smo već znali, da se ovaj sud ne bavi pravdom već progonom židovskog naroda", izjavio je pak ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir, rekavši i da "oni" koji su šutjeli u vrijeme Holokausta sada u svom licemjerju idu i korak dalje.

Presuda iz Haga dala je nešto vjetra u leđa inicijativi koju su u SAD-u pokrenule tri nevladine organizacije, zatraživši u studenom prošle godine kongresno saslušanje o suučesništvu SAD-a u genocidu nad Palestincima

Koliko god, međutim, bile krezube, ove odluke MSP-a imaju implikacije koje nadilaze Izrael, a to se prije svega odnosi na obavezu svih ostalih potpisnica Konvencije da spriječe počinjenje genocida u bilo kojoj drugoj državi. Među tim potpisnicama nalaze se države koje su tužbu JAR-a opisivale kao neosnovanu, neutemeljenu i kontraproduktivnu, u čemu ih je sada demantirao sud. U takvim tvrdnjama prednjačili su dužnosnici SAD-a, koji su, unatoč pljuski MSP-a, jednako kao i oni izraelski nastavili s politikom poricanja i relativiziranja. Iz američkog State Departmenta tako su poručili da je odluka "u skladu s našim stavom da Izrael ima pravo poduzimati akcije kako bi spriječio da se ponovi teroristički napad od 7. listopada". Poručili su i da i dalje smatraju kako su navodi o genocidu "neutemeljeni", što upućuje da će SAD blokirati pokušaj Vijeća sigurnosti UN-a da donese rezoluciju kojom se od Izraela traži da implementira mjere nametnute od strane MKS-a.

Ipak, presuda iz Haga dala je nešto vjetra u leđa sličnoj inicijativi koju su u SAD-u pokrenule tri nevladine organizacije, zatraživši u studenom prošle godine kongresno saslušanje o suučesništvu SAD-a u genocidu nad Palestincima. Organizacije su za to optužile predsjednika države Joea Bidena, ministra vanjskih poslova Anthonyja Blinkena i ministra obrane Lloyda Austina, tvrdeći da su, kao najviši američki dužnosnici, prekršili konvenciju o genocidu. "Države imaju mogućnost utjecati na bilo koju drugu državu koja bi mogla počiniti genocid, ako to već ne čini, te poduzeti sve mjere u njihovoj moći da to spriječe. Umjesto toga, SAD je pružio bezuvjetnu vojnu, financijsku i diplomatsku podršku izraelskoj genocidnoj kampanji", rekla je Katherine Gallagher, odvjetnica u organizaciji Centar za ustavna prava.

Američka administracija u prosincu je odgovorila na tu tužbu, pozivajući se na takozvanu doktrinu političkog pitanja prema kojoj se, s obzirom na načelo trodiobe vlasti, sudska vlast nema pravo miješati u odluke izvršne vlasti koje se tiču vanjske politike. Kongres bi odluku o tom zahtjevu trebao donijeti kroz nekoliko tjedana, za koje vrijeme će SAD bez sumnje, premda s možda malo više nelagode, nastaviti naoružavati Izrael i time doprinositi njegovoj "genocidnoj kampanji".

Katherine Gallagher (Foto: Screenshot/YouTube)

Izraelski dnevni list Jediot Aharonot objavio je krajem prosinca da je SAD do tog trenutka u Izrael bio otpravio 230 teretnih aviona i 20 brodova natovarenih oklopnim vozilima, artiljerijskim oružjem i borbenom opremom. Administracija Joea Bidena u prosincu je po drugi put od početka rata iskoristila zakonsku mogućnost da odobri izvanrednu prodaju oružja Izraelu mimo odobrenja Kongresa, iako su njezini dužnosnici istovremeno od Izraela deklarativno tražili da smanji intenzitet razaranja u Gazi. Izrael, inače, od svog osnutka ima privilegiran pristup američkoj vojnoj pomoći i najveći je pojedinačni primatelj te pomoći i dan-danas iako je Izrael ekonomski i vojno jedna od najrazvijenijih država svijeta.

Kako je nedavno objavio think tank Council on Foreign Relations, kumulativno je u tom periodu SAD Izraelu uputio ekonomske i vojne pomoći u iznosu od 300 milijardi dolara, pri čemu je u posljednjih dvadesetak godina u pitanju mahom vojna, a ne ekonomska pomoć. Čak 80 posto izraelskog uvoza oružja otpada na uvoz iz SAD-a, što je najveći udio među svim bliskoistočnim američkim saveznicama (u slučaju Egipta taj udio je 36 posto). Transferi oružja stranim državama moraju se obavljati u skladu s američkim zakonima, pa tako i onima koji kažu da Izrael to oružje smije koristiti samo u samoobrani i da se oružje ne smije prodavati entitetima za koje se sumnja da krše ljudska prava. Svaku takvu odluku teoretski može blokirati Kongres, što se međutim nikada nije dogodilo. S druge strane, uz regularnim putem odobrene prodaje oružja, Biden je dvaput iskoristio mogućnost zaobilaženja Kongresa odlukama o dodatnoj opskrbi oružjem Izraela i jednom u slučaju Ukrajine.

Izraelski Haaretz u studenom je pak objavio da je u Izrael stiglo i četrdesetak transportnih aviona Velike Britanije, koji su svi poletjeli iz britanske vojne baze na Cipru RAF Akrotiri, udaljene od Tel Aviva 40-ak minuta leta. Oslanjajući se na otkrića Haaretza, britanski istraživački portal Declassified UK saznao je da su vojna oprema i oružje po svemu sudeći na Cipar dopremljeni iz američkih vojnih baza u Turskoj, Španjolskoj i Njemačkoj, navodeći i da transportni avioni C-17 mogu prenositi tenkove Abrams i helikoptere Black Hawk.

Prema pisanju New York Timesa, u britansku bazu na Cipru pristigli su i američki, njemački i nizozemski vojnici obučeni za specijalne operacije, a nekoliko teretnih aviona u istu je bazu doletjelo i iz Kanade. Desetak dana prije presude MSP-a njemački Der Spiegel objavio je i da vlada Njemačke razmišlja o tome da Izraelu pošalje deset tisuća tenkovskih granata. Taj je zahtjev, navodi Der Spiegel, Berlin dobio u studenom, a iako su nadležne njemačke institucije pristale ispuniti ga, odluka se odužila iz logističkih razloga. Presudom najvažnijeg međunarodnog suda, ako ništa drugo, bilo koja potpisnica konvencije o genocidu ubuduće će sve države koje vojno pomažu Izraelu moći optužiti za suučesništvo u genocidu nad Palestincima.