>

novosti logo

Rabljena sedmica: H-R-V-A-T-S-K-A! H-R-V-A-T-S-K-A!

Hrvati su još jednom napravili skoro nemoguće, stvorili su državu koja ne može sa sigurnošću prepoznati najobičniju bakteriju u mesu. Pred običnom, jebenom salmonelom najdublji inspekcijski umovi Jedine i Vječne stoje kao pred Riemannovom hipotezom

Vojska

Osjećate nesigurnost? Anksiozni ste? Izgubljeni? Paničarite kada nema razloga? Znoje vam se dlanovi? Nervozno upadate drugima u riječ i nemate strpljenja baš ni za što? Vaši problemi mogli bi biti riješeni već od ove godine: Vlada pod mudrim i razboritim vodstvom Andreja Plenkovića odlučila je povećati proračun za obranu za 348 milijuna kuna, pa će sada iznositi nešto više od četiri milijarde i 300 milijuna kuna.

Uz ovu informaciju, koja bi trebala otkloniti sve bojazni i građanstvu vratiti osjećaj sigurnosti, objavljivani su detalji o žalosnom stanju u vojsci. Na primjer, Večernji list prenio je da se tokom posjeta vojarni Croatia, upriličenog za medije, premijera i članove saborskog Odbora za obranu, Miro Bulj, Mostov galamdžija, snebivao i ponavljao ‘na što je naša vojska spala, a ovo je vojarna u Zagrebu, kakve su onda one na periferiji’. Bulj, inače, dolazi s periferije, ako je doista zainteresiran za životne uvjete hrvatskih vojnika odavno se mogao raspitati, ali na njegovo čuđenje ionako smo potrošili previše prostora.

Nikad dosta prostora za pitanje: zašto Hrvatska povećava budžet za vojsku? Ako joj prijeti neposredna vojna opasnost, onda bi Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković, Damir Krstičević i ostali trebali s tim upoznati građanstvo, pozvati ga da očisti skloništa, stvori zalihe neophodnih namirnica te nauči osnovne medicinske postupke bitne za zbrinjavanje ranjenika. No iz dostupnih informacija, ratne opasnosti nema na vidiku, a Hrvatska je, koliko se sjećamo, ušla u NATO, vojni savez koji štiti svoje napadnute članice. Što će joj veći vojni budžet?

Možda… možda se odgovor krije u nastavku vijesti o rastu budžetskih troškova u kojem stoji da će država više novca ubuduće izdvajati za demografsku obnovu. Što zvuči kao skica za poželjni portret Hrvatske kao zemlje brojne djece spremne da u svakom trenutku napuste svježe ofarbane kasarne i poginu u nekom NATO-ovom ratu.

Rusi

U inozemstvu Hrvatska vještim diplomatskim manevrima bilježi uspjehe. Prošlog tjedna apelirali smo (LINK) na premijera Andreja Plenkovića da se drži domovine, jer mu je skoro svaki inozemni izlet dosad bio koliko beskoristan, toliko i štetan. U međuvremenu, njegovo je nuđenje hrvatskih iskustava s reintegracijom ukrajinskim domaćinima toliko ozlovoljilo Ruse da su otkazali hrvatsko-ruski gospodarski forum, a navodno je upitno hoće li se održati i sljedeće godine. Anvar Azimov, ruski veleposlanik, prenio je poruku svoje Vlade da je krajnje nezadovoljna Plenkovićevim posjetom Ukrajini te je dodao i jaku zabrinutost ‘za hrvatsko-ruske odnose’.

Politika režima Vladimira Putina daleko je od ičeg što se smatra uzornim, ali ozbiljnije državno vodstvo u Hrvatskoj pokušalo bi barem dodatno ne zatezati odnose s Rusijom. Nikakve koristi od toga, osim što će državni vrh dobiti poneki bod kod euroatlantskih gospodara.

Bakterija

I na domaćem planu sve cvate, salmonela je rodila kao nikad. No čak ni potragu za njom, običnom bakterijom, Republika Hrvatska nije u stanju izvesti kako treba. Tako su u tvrtki Perutnina Ptuj-PIPO Čakovec, zapazili da salmonela infantis, pronađena u njihovim pilećim prsima, ‘prema europskom i hrvatskom zakonu nije definirana kao kriterij sigurnosti hrane’. Opaki sojevi salmonele su typhimurium i enteritidis. Koliko smo razumjeli, salmonela ovog proizvođača je prema važećim propisima bakterija, a ne zločinac, dobroćudna pojava, neka vrsta neobičnijeg kućnog ljubimca. Stoga ponosni proizvođači smatraju da njihovo meso ne zaslužuju uvrštenje na popis zaraženih artikala.

Hrvati su, uglavnom, još jednom napravili skoro nemoguće, stvorili su državu koja ne može sa sigurnošću prepoznati najobičniju bakteriju u mesu. Bakteriju, ej, ne sofisticiranu računalnu špijunažu ili prosječnom umu nedokučivu poreznu prevaru. Pred običnom, jebenom salmonelom, najdublji inspekcijski umovi Jedine i Vječne stoje kao pred Riemannovom hipotezom. Živjela Hrvatska!

Spasitelji

Sjajan Most! Proteklih dana propisno su se izblamirali nekoliko puta. Ivan Kovačić, potpredsjednik Vlade i ministar uprave, imenovao je Matiju Kikelja, mladog stranačkog kolegu bez iskustva, tajnikom kabineta u Ministarstvu; Nikola Grmoja i Božo Petrov pokušali su posaditi Marija Bukmira na mjesto zamjenika direktora Hrvatskih voda. Tim je povodom Mostov ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović izmijenio Statut Hrvatskih voda kako bi ga prilagodio kvalifikacijama stranačkog kandidata koji je s Petrovom povezan kumstvom.

Konačno, prvo je objavljeno da će Ivana Ninčević-Lesandrić biti Mostova kandidatkinja za zloglasnu (Baldasar, Kerum…) funkciju splitske gradonačelnice. Ninčević-Lesandrić dala se i intervjuirati te je rado pričala o viziji razvoja grada, a onda je uslijedio obrat: Most je neće kandidirati za gradonačelnicu, nego za županicu splitsko-dalmatinsku. Nesuđena gradonačelnička kandidatkinja, naime, ne ispunjava ni osnovni preduvjet – nema prebivalište u Splitu.

Mostovci, međutim, nisu htjeli priznati grešku, ipak su ‘izabrani’ i ‘spasitelji’, pa je kultni Grmoja objavio da je njezin intervju ‘spin’ kojim su je htjeli ‘dodatno ispromovirati’. No tko još vjeruje Grmoji? Ili, da s jezika politike pređemo na onaj jasniji letećem cirkusu Bože Petrova: da je Noa bio traljav u spašavanju ljudstva i životinjstva, kao što ste vi u misiji izbavljenja Hrvatske iz kala nemorala, klijentelizma, korupcije i srodnih paklenskih sila, nitko ne bi preživio potop.

Arbitri

Red je zabilježiti da na sastanku Davora Ive Stiera, hrvatskog ministra vanjskih poslova, sa slovenskim kolegom Karlom Erjavcem nije postignut sporazum oko načina rješavanja graničnog spora. Hrvatska se lani u ljeto jednoglasnom odlukom Sabora povukla iz arbitraže nakon što je u javnost dospjela ‘nedopuštena komunikacija’ tadašnjeg slovenskog arbitra Jerneja Sekolca sa Simonom Drenik, dužnosnicom slovenskog ministarstva vanjskih poslova. Muči nas hoće li se dvije države prije razgraničiti ili ujediniti. Za četrdeset-pedeset godina.

Poraz

Hrvatska teniska reprezentacija izgubila je od Argentine u finalu Davis kupa! Vodila je 2:1, sportski reporteri već su upali u plitku trobojnu komu praćenu povećanjem nacionalne temperature i halucinacijama o trijumfu na vidiku, kad ono… gosti su preokrenuli rezultat i s neočekivano brojnim navijačima napustili zagrebačku Arenu ostavljajući domaćinima traume zbog inferiornosti na terenu i tribinama.

Čitamo ovih dana o raspadu reprezentacije, nezadovoljstvu Borne Ćorića izbornikom Željkom Krajanom, ali kako u ovoj rubrici inače ne pratimo sport, nećemo vas, boga mi, ni ovaj put maltretirati.

1/1