Novosti

Politika

Razdor

Tehnički ministri Tomislav Panenić i Oleg Butković unose razdor među radnike tako što im poručuju da nikom neće svanuti dok nekom ne smrkne

Nbkq0cey67jjgtaeuau1w0xw25v

(foto Patrik Macek/PIXSELL)

Predizborno repozicioniranje snaga u vladajućoj koaliciji HDZ-a i Mosta ogoljelo je proteklih dana još jedan tipičan ekonomsko-politički odnos. Tipičan za generalni sistem, ali i za perifernu ekonomiju kakva je hrvatska. Riječ je o spašavanju Petrokemije koje je inače najavljeno prije više tjedana. A tad je iz Vlade bilo kazano da će se kreditorska ucjena privatnih banaka prema kutinskoj tvornici premostiti zajmom HBOR-a. I, da ne bude dileme, to smo pozdravili kao ispravnu odluku. Jer financijaši kredite godinama uvjetuju većinskom privatizacijom te nacionalno-strateške industrije u 80-postotnom državnom vlasništvu.

Domaća politička elita općenito već dugo popušta takvim diktatima, no sindikati Petrokemije pokazuju se pretvrdom kosti, što je za ovdašnje prilike raritetno. A onda se, između najave državnog spašavanja tvornice i konkretne realizacije te nakane, pojavila ideja o stavljanju nekog drugog državnog poduzeća pod hipoteku, kako bi se namaknuo novac za Kutinu. Izbor je pao na crikveničko hotelsko-turističko poduzeće Jadran, čijih je 68 postotaka u vlasništvu države. Ono uključuje šest hotela i nekoliko kampova te paviljonskih naselja, a temeljni kapital mu iznosi oko pola milijarde kuna. Naravno, njegovi radnici također strahuju od prodaje, dok polako dižu poslovne rezultate na zavidnu razinu. I sad su se – a to je ono spomenuto tipično – ministri dviju navedenih stranaka počupali oko dvojbe kako riješiti problem, već prema tome koji inklinira kojoj regiji.

Iza sklonosti Tomislava Panenića kutinskoj i Olega Butkovića crikveničkoj firmi čuči stara kapitalistička praksa unošenja razdora među radništvo. Poručuju im: jedni ste drugima konkurenti, radnik je radniku vuk, i nikom neće svanuti dok nekom ne smrkne. Umjesto te logike, treba nam stav da javni sektor može i smije držati vlasništvo u raznim granama – kemijskoj industriji kao i turističkoj. Osim što je bolja šansa za takvu politizaciju propuštena kroz dugotrajno povijanje kičme pred bankarima i briselskim im trabantima. Natezanje je naposljetku prekinuo opozvani nestranački premijer Tihomir Orešković, koji je zadnjim trzajima moći obećao pribaviti državna jamstva za kredit kutinskoj tvrtki.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više