Kroejšn medikal džurnal objavio je 2011. istraživanje prema kojemu je zdravstvo za birače jedna od dvije najvažnije teme na izborima od 2005. do 2009. godine. Na parlamentarnim izborima 2007. godine, od šest ponuđenih područja ispitanici su kao dva glavna prioriteta isticali zdravstvo (njih 58 posto) i ekonomiju (57 posto). Na predsjedničkim izborima 2005. i 2009. godine, problemi u zdravstvenoj zaštiti bili su na drugom mjestu po važnosti (46 i 28 posto), iako je provođenje zdravstvene politike u ingerenciji Vlade.
Detaljno analizirajući percepciju sektora u promatranom razdoblju, autori tvrde da su ispitanici najveći problem vidjeli u korupciji, nedovoljnom financiranju zdravstva i slaboj organizaciji. Napominju da problem nezadovoljstva sektorom traje od prvih reformi 90-ih, a da bi rezultati njihovog istraživanja trebali signalizirati strankama da fokus na probleme zdravstvene skrbi može donijeti izbornu dobit.
Do ovogodišnjih izbora, odnos obje stranke koje su upravljale zdravstvom (HDZ i SDP) učinio je da danas još više birača uočava raspad sistema i želi stranku koja nudi rješenja. Umjesto političkih stranaka, međutim, važnošću te teme u zadnjoj kampanji pozabavila se PR agencija Val Grupa za koju je istraživanje proveo Ipsos. Čak je 88 posto anketiranih izrazilo odlučnost da na ovim izborima odaberu opciju koja nudi poboljšanje kvalitete zdravstva, dok se 61 posto izjasnilo da programi za poboljšanje zdravstvene skrbi izrazito utječu na njihovu odluku o glasanju. Iz Val Grupe objavili su da su ispitanici zdravstvu dali prosječnu ocjenu 2,7, što je značajan pad u odnosu na 2020., kada je resor ocijenjen s 3,3.
Zdravstvo je stoga idealna tema na kojoj se po stoti put treba zapitati – kako to da HDZ stalno pobjeđuje, iako birači žele drugačije javne politike? Za početak, u ovim je izborima dinamiku i ključne teme kampanje nametnuo predsjednik države Zoran Milanović, odnosno političko, pravno i moralno odmjeravanje njegovih poteza u odnosu na Ustav i Ustavni sud (USUD) i obrnuto, odmjeravanje odluka USUD-a u odnosu na Milanovićeve poteze. Ta se situacija generalno okrivljuje za nevidljivost svih drugih tema, no nakon pregleda nekoliko tribina o zdravstvu, održanih na marginama medijskog interesa, jasno se vidi da je ona pomogla da stranke prikriju nedostatak ozbiljnih programa, analitičkih kapaciteta i neupućenost u osnovne probleme sektora.
Vili Beroš se nijednom nije udostojio polemizirati s opozicijom: predizborna odluka Vlade da država uloži 1,6 milijarde eura u povećanja plaća u javnom i privatnom sektoru unaprijed ga je učinila pobjednikom
U nekoliko slabo popraćenih rasprava sudjelovali su uglavnom izborni favoriti – HDZ, DP, Most, Možemo! i SDP – među kojima skoro da nije bilo disonantnih tonova. Naprimjer, stranka Možemo!, koja se na sceni predstavlja kao autentično lijeva alternativa SDP-u, bez ograde se na tribini u organizaciji Hrvatske liječničke komore složila sa zadržavanjem priziva savjesti u javnom zdravstvu i s pravom na dvojni rad liječnika, ne ulazeći u genezu problema i analizu štete koju su ta dva instituta nanijela javnom zdravstvu.
Jedinu širu debatu između desetero predstavnika stranaka u izbornoj utrci organizirao je HTV; trajala je dva i pol sata, od čega je zdravstvu posvećeno šest minuta. Od svih kandidatkinja i kandidata, jedino je Katarina Peović iz Radničke fronte (RF) ispravno adresirala problem dvojnog rada liječnika kao važnu polugu korupcije u zdravstvu i zalagala se za njegovu potpunu zabranu. Iako bi se to u praksi pokazalo nemogućim, vrijedno je samo protivljenje RF-a istom diskursu i retorici koja je omogućila alarmantnu drenažu liječnika u pacijenata u privatni sektor.
Nitko od sudionika nije pokazao da shvaća da je šteta praktički nepopravljiva.
Korupciju se elegantno zaobišlo kao ključnu temu u raspravi o zdravstvu.
U ukupno pet debata o zdravstvenoj zaštiti, zanimljivo je nastupio jedino esdepeovac mlađe generacije Mišo Krstičević, koji je na sučeljavanju u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca izjavio da se problemi zdravstva ne mogu riješiti bez ulaska u povijest problema. Na tu se važnu napomenu – koja je ujedno test poznavanja gradiva – nitko nije ni osvrnuo, pa ni onda kada se Krstičević dotaknuo aranžmana bivše države s MMF-om, što je početkom 90-ih otvorilo put politikama štednje i privatizaciji primarne zdravstvene zaštite.
Kako se u tome držao HDZ?
Ministar zdravstva Vili Beroš nije bio ni na jednoj debati, ali je Ministarstvo zdravstva medijima tjednima svaki dan upućivalo golem broj propagandnih poruka o vlastitim aktivnostima. Paralelno, Vlada i MZ odradili su ključnu stvar – kupovinu birača, tempiranjem najvećeg povećanja plaća za 244 tisuće birača u javnim i državnim službama. Radi se o ukupnoj vrijednosti od fascinantnih 1,6 milijarde eura, a prve su povišice isplaćene baš u travnju.
Za 75 tisuća zaposlenih u zdravstvu to je jaka motivacija da glasaju za kontinuitet, pogotovo za one s najjačim utjecajem u društvu – liječnike. Nitko nije napravio projekciju kako će se povećanje plaća odraziti na kolaps proračuna, no nema sumnje da je cijena izborne pobjede sama po sebi ogroman skandal.
Tajnost detalja čini ga još većim.
Nakon prve isplate uvećanih plaća, pokušali smo dobiti podatke od Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu koja okuplja ravnatelje svih bolnica, Hrvatskog sindikata liječnika i Samostalnog sindikata u zdravstvu i socijalnoj skrbi Hrvatske, no odgovor je isti – nitko ih nema.
Poznato je jedino to da je HDZ prvi put u povijesti otvorio velik broj radnih mjesta liječnika savjetnika, koji rade sve isto što i ostali liječnici, ali im je koeficijent čak 3,95. Opis njihovih obaveza bit će izrađen tek u rujnu ove godine.
Na rekordan dug od 14 milijardi kuna iz 2021. i brojne indikatore da povećana potrošnja ne doprinosi dostupnosti zdravstva, Beroš je, dakle, ojačao financijsku moć liječnika, tako da im plaće pariraju europskima, dok labave obaveze prema javnom sektoru i suzdržavanje od sukoba interesa ostaju kao stečena prava.
Ne samo to – višedesetljetna kampanja koja se vrti oko najmoćnijih u sektoru, pomogla je da i danas sve stranke papagajski ponavljaju kako zdravstvu može biti bolje jedino ako se poboljša status liječnika, uopće ne razmišljajući o stvarnom (bes)smislu te retorike. Beroš je k tome velike infrastrukturne projekte predstavio kao stranački trijumf, umjesto sramotu države koja ih ne bi provela bez EU fondova, uz ogromno kašnjenje.
S jedne strane dakle imamo amatersku nespremnost opozicije da HDZ-u konkurira osmišljenim dugoročnim politikama, a ne samo reakcijama na afere, a s druge strane gotovo nepogrešivu HDZ-ovu tehnologiju zadržavanja biračke sljedbe čistim potkupljivanjem.
Biračko tijelo otkriva – ankete su važne, a sitni interesi još važniji.
