>

novosti logo

Društvo Društvo

Cargo je državi teret

Posljednjih godina političari gube interes za tvrtke poput naše. Onda se pojavljuju zainteresirani iz privatnog sektora koji im sufliraju koga zaposliti u upravu. Političari su sve prepustili tim morskim psima, kaže Ivan Forgač

Povodom zahtjeva Sindikata željezničara Hrvatske i Sindikata hrvatskih željezničara za hitnom smjenom uprave Carga razgovarali smo s dvojicom sindikalista, Daliborom Petrovićem, dopredsjednikom Sindikata strojovođa Hrvatske koji u tome nije sudjelovao i Ivanom Forgačom, predsjednikom involviranog Sindikata hrvatskih željezničara.

- Ništa od toga - kaže nam odmah Petrović iz borbenog sindikata strojovođa; iako je bio sindikalni povjerenik, prije nekoliko mjeseci dobio je otkaz u -u i sada radi u privatnoj kompaniji Train Hungary.

- Otkada je jedan od sektora željeznice, onaj teretnog prijevoza, ‘liberaliziran’ – druga dva su Putnički prijevoz i Infrastruktura – pa postoji više prijevoznika osim -a, mi se jedini borimo unutar firmi privatnih operatera. A stanje u njima je strašno, voze se dotrajali vagoni, lokomotive svih standarda. No oni imaju više novca za podmićivanje, pa im linije vlakova lakše prolaze - govori Petrović.

Pitamo ga jesu li za to odgovorni i sindikati.

- Sindikati željezničara u -u su salonski, predugo su čekali i koristili kašnjenje restrukturiranja, koje je padom prometa postalo neminovno. Sada prevozimo 20 posto predratnog tereta - ističe.

Privatnici obično nađu političke pokrovitelje u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture i ovi ih štite kako bi mogli kršiti Zakon o radu, a da sudovi ne reagiraju. Umjesto 170 propisanih sati rada uvedu 320, što onda smanjuje cijenu usluge. To je ‘konkurentnost na liberaliziranom tržištu’. Petrović smatra da zato smjena uprave nije sindikalna briga. Sve to sliči na poznatu priču o uništavanju firme zbog buduće privatizacije.

- Privatizacija će se sigurno dogoditi u narednih pet godina. Ja sam protiv nje, ali kada se dogodi, treba nastaviti borbu. U Cargu je već 800 radnika izgubilo posao - kaže.

Svjestan je da su firme koje ovdje privatno posluju u svojim matičnim zemljama barem dijelom i državne. No smatra da će svijest o prednosti javnog dobra u Hrvatsku masovnije prodrijeti, pa onda i utjecati na ekonomsku politiku tek za 30-ak godina. Razlog zašto radnici nisu masovnije sindikalizirani u privatnika je jasan: oni zbog toga daju otkaze, a nitko ne odgovara zbog kršenja Zakona o radu. Primjećujemo da će ovakvim razvojem događaja oštećeni biti i primatelji usluga prijevoza tereta željeznicom.

- Sigurno, kvaliteta usluga prijevoza roba će padati, a kada unište Cargo, cijene usluga će skočiti - kaže Petrović.

- To što se Cargu smanjio obim posla nije povezano samo s pojavom konkurencije, jer ni deset posto prijevoza nije prešlo konkurenciji. Robe su pobjegle s naših pruga najviše zato što Cargo nije u stanju pružiti kvalitetnu uslugu. Problem je i s riječkom lukom koja ne radi dobro svoj posao. Pojava interne konkurencije, unutar Hrvatske, još nije krucijalna - ističe Ivan Forgač, čiji je sindikat jedan od inicijatora zahtjeva smjene uprave Carga. Podsjećamo ga da je jedan pokušaj privatizacije prijevoza tereta već postojao.

- Bio je to nesretan pokušaj. Ministar je te 2013. bio Siniša Hajdaš Dončić i to je bila njegova ideja. Odmah smo rekli da to neće uspjeti jer, pošto je internacionaliziran prijevoz roba, nitko nema interesa investirati milijarde u Cargo, opterećen obavezama, s relativno velikim brojem zaposlenih itd., a može osnovati tvrtku i iznova krenuti s prijevozom - kaže.

Zašto se onda događa takav pad poslovanja i tolika otpuštanja, pitamo ga.

- Otpuštanje je, nažalost, posljedica toga da prijevoz pada, ove godine će biti manji od devet milijuna tona, a 2011. je bilo 11 i pol. A susjedima prijevoz raste, Sloveniji za 50 posto, Federaciji BiH 55, Republici Srpskoj isto. Dakle u okruženju je tendencija rasta. Čitav je niz razloga, ali prije svega odnos države. Slovenska država dogovara s Austrijancima i Mađarima gradnju drugog kolosijeka pruge do Kopra, osiguravajući si tako nove poslove. Srbija je s Kinom, preko Grčke, ušla u izgradnju nekih pruga, a time će doći i robe. Naša država je propustila više šansi zbog nebrige i drugih prioriteta odgovornih. A bilo je mogućnosti i s Korejcima i s Kinezima da dođu strateški partneri. Sve je to odbijeno. Kako su Bugari i Rumunji ranije ušli u EU, mi kasnije, a Srbija nikako, tako je naš deseti koridor, od Savskog Marofa do Tovarnika, izgubio na značenju. EU je uložila u gradnju pruga na zapadnoj granici Bugarske i Rumunjske i na taj način zaobišla ovo područje. Puno profitabilnih poslova, prijevoz za koji je dovoljno zakačiti lokomotivu, bez pretovara i puno ljudskog rada, tako je izgubljeno. Cargo se nije prilagodio tim činjenicama, da drugdje nađe robe. Treći razlog je interna organizacija -a, u kojem je došlo do potpune unutarnje podjele. Ukazivali smo da to ne valja, ali proces nismo mogli spriječiti. Ugašen je Holding, počeo je ‘kanibalizam’, stvorena je situacija da jedno društvo radi protiv drugog. Ne vodi se zajednička politika željeznice, a ministarstvo koje bi je trebalo voditi nije ekipirano i nema kapacitete. Strateške odluke u korist sviju mogao bi donositi samo holding, grupa ili kako to već zvali. Četvrti razlog je interno ustrojstvo Carga, organizacija prijevoza loše funkcionira, rezultati rada uprave su jako loši. Pitanje je samo je li to rezultat njihove sposobnosti ili nesposobnosti - opisuje Forgač.

Sve se prelama na otpuštanjima radnika, kao jedinoj mudrosti uprave. Koliko su radnici kvantitativno sindikalno organizirani?

- U ‘restrukturiranju’ smo od 1990. Imate pad prihoda, kaskate sa smanjenjem troškova, javi se kreditna spirala propadanja. Nju bi netko trebao presjeći - govori Forgač.

To se zovu procikličke mjere, ‘prilagodba’ na propadanje. Inzistiramo da kaže koliko je u toj situaciji radnika -a sindikalno organizirano.

- Negdje 80 do 90 posto, zavisi od društva, ali ima više sindikata, što nije sretna okolnost. Rješenje je bilo u zaključivanju granskoga kolektivnog ugovora koji bi se morao primjenjivati na cijeli željezničarski sektor. Do toga nije došlo zbog sindikalne nesloge, sindikalni vođe u svakoj pojedinoj tvrtki su mislili da će bolje proći budu li sve rješavali u dogovoru sa svojim šefovima - ističe.

Znači, od zahtjeva za hitnu smjenu uprave Carga neće biti ništa?

- Vjerojatno. Vlada je donijela uredbe u vezi imenovanja novih uprava. Kada će to biti, koga će promijeniti, koga neće, kakvi će biti natječaji, ne znamo - odgovara.

Kažemo mu da nam je smiješno da se skupština društva Carga sastoji od jednog čovjeka – ministra!

- Prije nije bilo ni natječaja za imenovanja u uprave. Bunimo se na političko kadroviranje, no posljednjih godina političari gube interes za tvrtke poput naše. Onda se pojavljuju zainteresirani iz privatnog sektora, koji sufliraju političarima koga zaposliti u upravu. Naravno, u svom interesu, da dobiju priključak na proračun. To je uzelo maha, a teško je dokazati. Političari su sve prepustili tim morskim psima - opisuje stanje Forgač.

1/3