1. American Honey, Andrea Arnold: Britanka Arnold sjajno se snašla na tlu američkog nezavisnog filma i još jednom nakon ‘Akvarija’ pokazala se maestrom za adolescentsku tematiku. Povezujući film ceste, osobnog sazrijevanja i društvenu kritičnost, istovremeno nježnim i oštrim pogledom prateći skupinu mladih putujućih akvizitera u raljama suvremenog kapitalizma, polučila je naturalističko-poetski film znatne ljepote.
2. Mrska osmorka (The Hateful Eight), Quentin Tarantino: Miksajući vestern, krimić, horor i komediju, uokvirujući narativ idejom metafilma, provocirajući žanrovske štrebere i moralizatorske čistunce te sve začinivši i stravičnom i optimističnom suradnjom južnjačkog šerifa i crnačkog ‘aktivista’ kao velikom porukom upućenom današnjoj Americi, pritom još jednom demonstrirajući režijsku virtuoznost, Tarantino je potvrdio da je jedan od najvećih svjetskih sineasta.
3. S one strane, Zrinko Ogresta: Rijedak je slučaj da hrvatski naslov završi na ljestvici filmova godine, ali suradnja Zrinka Ogreste i Mate Matišića to je zaslužila. Suptilno ostvarenje o usamljenosti i čežnji za ljubavlju u kontekstu opterećenom bolnim tragovima rata, s jednim od najoriginalnijih i najsnažnijih obrata u aktualnoj svjetskoj kinematografiji, ‘S one strane’ film je na koji domaća kinematografija može biti ponosna.
4. Neke žene (Certain Women), Kelly Reichardt: Iako je pošla od već iscrpljenog koncepta triju međusobno diskretno povezanih priča, kultna američka nezavisna autorica Kelly Reichardt (‘Wendy i Lucy’) kreirala je lijep film o četiri žene u raznovrsnim interakcijama, pri čemu završna storija o platonskom zaljubljivanju mlade rančerice u mladu predavačicu ide u red najplemenitijih opisa ljubavi ikad viđenih.
5. Toni Erdmann, Maren Ade: Po mnogima film godine, ‘Toni Erdmann’ izuzetno je originalan spoj drame i (pomaknute) komedije, vrlo slojevita, istovremeno zabavna i tjeskobna, mnogoznačna priča o klaunskom ocu koji pokušava pomoći kćeri uronjenoj u presiju poslovnog svijeta aktualnog kapitalizma. Film ponovno, nakon njezina izuzetnog debija ‘Šuma za drveće’, sugerira da je Maren Ade najbolje što njemačka kinematografija svijetu nudi danas.
6. Nezakonito (Illegitimate), Adrian Sitaru: Još jedan vrijedan prilog rumunjskom ‘novom valu’ kroz dokumentarističko propitivanje intrigantnih odnosa u jednoj obitelji, uključujući ljubavni odnos brata i sestre blizanaca. Gotovo bunjuelovski touch u diskretno bizarnoj završnoj sceni dojmljivom filmu donosi dimenziju više.
7. Elle, Paul Verhoeven: Nizozemski provokator Verhoeven prvi put se našao u francuskom miljeu i odmah polučio izvanredno ostvarenje. ‘Elle’ je rijetko viđen spoj drame, trilera i crne komedije, film gdje se silovanje povezuje s mazohističkim užitkom, a naslovni lik koji briljantno utjelovljuje Isabelle Huppert jedan je od najzanimljivijih posljednjih godina.
8. Carol, Todd Haynes: Ljubavna priča imućne udane žene i mlade prodavačice u vremenima nesklonima homoerotizmu adaptacija je romana Patricije Highsmith koji je veliki stilist Haynes, surađujući sa sjajnim snimateljem Edwardom Lachmanom, pretvorio u zadivljujuće dizajnirani film.
9. Smrt Luja XIV. (La mort de Louis XIV), Albert Serra: Katalonac Serra u Francuskoj je snimio sugestivan prikaz umiranja slavnog francuskog kralja, istovremeno diskretan i ekspresivan, uspjevši u izrazito komornoj strukturi reljefno predočiti (društveni) duh vremena.
10. Noćne životinje (Nocturnal Animals), Tom Ford: Drugi film modnog prvaka Forda nije toliko dojmljiv kao njegov prvijenac ‘Samac’, ponajprije zbog nekih trivijalnih sastojaka, no opet njegov nemali dio impresivno sugerira tjeskobu glavnih likova, osobito u odličnoj završnoj sekvenci.
