Europski parlament postao je najveća i najopipljivija opozicija Vučićevoj naprednjačkoj vlasti i njezinoj koalicijskoj većini u Narodnoj skupštini Srbije. U srpskom parlamentu od prošlih izbora praktički nema opozicije. Zbog toga dio vanparlamentarne opozicije već neko vrijeme pomoć traži među eurozastupnicima iz srodnih političkih stranaka. Na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima od te pomoći nisu imali koristi jer su je sami poništili odlukom da izbore bojkotiraju.
Od izbora do danas bojkot-opozicija pokušava naći zajednički jezik s ostatkom opozicije kako bi definirali zajedničku platformu za pregovore s vladajućom koalicijom u kojima bi, uz posredovanje eurozastupnika, trebali dobiti bolje i demokratskije uvjete za sljedeću izbornu utrku. I dok se ti međuopozicijski pregovori vuku kao magla i već mjesecima ne daju ploda, lijevo liberalniji dio bojkot-opozicije uspio je dio svojih kritika i sukoba s vladajućim naprednjacima preseliti u Europski parlament.
Izvještaj o Srbiji koji je u studenome prošle godine Europskom parlamentu uputio na usvajanje njegov izvjestitelj za Srbiju Vladimir Bilčik, srpska bojkot-opozicija iskoristila je da uz pomoć grupe eurozastupnika u njega upiše zahtjeve koje na domaćem političkom terenu uglavnom neuspješno podnosi vladajućima. Na Bilčikov izvještaj podnijeto je oko 400 amandmana, a u utorak su članovi Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta glasali o 50 izvornih i 38 usuglašenih, kompromisnih amandmana.
I jedni i drugi amandmani usvojeni su, a u srpskim medijima zvonko su odjeknuli oni u kojima se od Srbije traži da "do kraja razreši afere Krušik, Jovanjica i Telekom Srbija, ali i da se 'dođe do pravde u slučaju rušenja Savamale u Beogradu'", osuđuju se i traže sankcije za javne napade i govor mržnje sa skupštinske govornice "uperene kako prema predsedavajućoj Odbora za stabilizaciju i pridruživanje EP Tanji Fajon ili drugim evroposlanicima, tako i prema političkim protivnicima, nezavisnim medijima i novinarima", što se smatra "kršenjem demokratskih praksi i osnovnih demokratskih vrednosti", a politički akteri se pozivaju "na nastavak međustranačkog dijaloga o izbornim uslovima".
Srpska N1 televizija izvještava i da se "u samom izveštaju pozdravljaju dalje evrointegracije Srbije i posvećenost Vlade tom procesu, ekonomski pokazatelji i planirane ustavne i pravosudne reforme, ali i unapređenje rada Skupštine Srbije kroz doneti pravilnik o ponašanju ili usvajanje medijske strategije". No dodaje i da je "ton osnovnog izveštaja amandmanima znatno pooštren".
Najavljujući glasanje u vanjskopolitičkom odboru EP-a, dnevnik Danas posebnu je pažnju posvetio amandmanu kojim se traži rasvjetljavanje afera Krušik, Jovanjica i Telekom. Dodatni razlog za isticanje tog amandmana Danasu je dao predsjednik Aleksandar Vučić koji je odgovarajući na novinarska pitanja izjavio da je "država razrešila 'aferu Jovanjica' tako što je pohapsila odgovorne" i poručio evropskim zvaničnicima da ne mogu "lažima da ostvaruju politički profit makar bili iz Evropskog parlamenta". Premda je suđenje optuženima u aferi Jovanjica počelo lani u listopadu, ona je zajedno s aferama Krušik i Telekom završila u amandmanu koji je predložilo 11 eurozastupnika (7 liberala i 4 socijaldemokrata), pa Danas već u naslovu teksta ističe da "velike afere srpskih vlasti dolaze u fokus evropske javnosti".
Komentirajući usvojene amandmane, oporbenjak i profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka Slobodan Samardžić izjavio je da očekuje da će amandmani u ožujku biti usvojeni i na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, kad će se glasati o Bilčikovom izvještaju. Samardžiću se naime čini da je "Evropska narodna partija (EEP), čija je SNS članica, odustala od toga da pokriva nepodopštine SNS-a". "Oni su imali običaj da pokrivaju nepodopštine SNS-a, ali su po svoj prilici od toga odustali, pošto su ovo vrlo evidentne činjenice", tvrdi Samardžić, ali odmah dodaje da "vlast sa Briselom ima neku vrstu, objektivno gledano, to je jedna čarka, doduše dosta ozbiljna, ali ne treba imati sumnju da će čvrste veze Brisela i Beograda ostati dok se ne izruči priznanje nezavisnosti Kosova".
Samardžić zapravo tvrdi da će usvojeni amandmani Europskoj uniji i njezinim članicama poslužiti za dodatne pritiske na Vučićevu naprednjačku vlast da privede kraju pregovore s Prištinom i konačno prizna nezavisnost Kosova. Po njemu su dakle zahtjevi da se riješe navedene afere, stvore uvjeti za slobodne i fer izbore, za funkcioniranje višestranačkog demokratskog parlamentarizma, za slobodne i neovisne medije, tek alati da se srpske vlasti natjeraju da priznaju kosovsku državu.
No kako je poticaj za usvajanje amandmana kojima je Bilčikov izvještaj o Srbiji "značajno pooštren" došao iz dijela srpske bojkot-opozicije, oni će u predizbornoj godini vjerojatno dati više vjetra u leđa Vučićevim naprednjacima nego opoziciji koja ih je preselila u Europski parlament. Jer kad i pojedini opozicijski lideri tvrde da će amandmani Uniji poslužiti za dodatno pritiskanje Srbije da prizna Kosovo, otvara se prostor za dodatne političke podjele u Srbiji oko pitanja tko potkopava njezine pozicije u pristupnim pregovorima s EU-om, a još više u pregovorima s Prištinom o normalizaciji međusobnih odnosa.
Za razliku od Hrvatske, u kojoj su na početku pristupnih pregovora s EU-om sve parlamentarne stranke formirale Savez za Europu i izabrale parlamentarni odbor za praćenje pregovora na čijem su čelu bili oporbenjaci (Račan, Milanović, Pusić), u Srbiji su i pristupni pregovori s Unijom od početka pretvoreni u novo poprište sukoba vladajućih i opozicije. I dok su se u Hrvatskoj afere i problemi koji su usporavali i priječili brže pristupanje zemlje u članstvo EU-a ponajprije pokušavali raspetljati na domaćem terenu, u parlamentu i Savezu za Europu, uz kontinuirano asistiranje iz Buxellesa, u Srbiji ih je dio opozicije počeo seliti u Europski parlament, s nadom da će se u zemlju vratiti kao bujica koja će odnijeti s vlasti Vučićeve naprednjake.
Dakle, u Hrvatskoj je opozicija aktivno doprinosila pristupnim pregovorima o članstvu zemlje u EU-u i unutarnjim demokratskim promjenama koje su joj na koncu pomogle da na izborima pobijedi Sanaderov HDZ i u završnici pregovora formalno uvede Hrvatsku u EU. Za razliku od toga, dio srpske opozicije izgleda da je odlučio prepustiti europarlamentarcima da taj posao obave umjesto nje. Zbog toga je već sada slovenska europarlamentarka Tanja Fajon u srpskoj javnosti dobila status najopasnijeg oporbenjaka Vučićevoj vlasti, a kamo to vodi najbolje svjedoči euroamandman u kojem se od Srbije traži da sankcionira "javne napade i govor mržnje sa skupštinske govornice uperene prema predsedavajućoj Odbora za stabilizaciju i pridruživanje EP Tanji Fajon ili drugim evroposlanicima..." Istovremeno, najnovije ankete pokazuju da je Vučićev SNS dogurao do 60-postotne podrške birača, a stranke bojkot-opozicije dave se duboko ispod izbornog praga.
