Ili je ustaša Thompson, ili je ustaška Republika Hrvatska. Treće ja ni uz najbolju volju našao nisam: pače, s konsenzusom političkog i društvenog establišmenta o prihvatljivom suvremenom kontekstu notornog ustaškog, dakle nacističkog pozdrava, kao jedino dokazivo tumačenje ostaje, jebiga, ono potonje
Piše Boris Dežulović
‘News Bar’ postaje najbolja ili jedna od najboljih emisija na svim našim televizijama, što u žanru satire nije jednostavan zadatak. Domagoj Zovak se potužio da mu se ljudi žale kako emisija nije smiješna, ali – poentirao je – kako to i može biti u ovoj vicoteki od države!
Piše Boris Rašeta
U sjajnoj knjizi ‘1941. – godina koja se vraća’ Goldstein je opisao partizane kao neku vrstu UNPROFOR-a koji je spriječio rat Hrvata i Srba i usmjerio ih u zajedničku borbu protiv okupatora i kolaboranata. Danas nema nikoga tko bi preuzeo tu ulogu i Hrvatska je zemlja bez amortizera koji bi uklonili međunacionalne, ali i druge konflikte
Piše Marinko Čulić
Četnički bijeli orlovi su se ugnijezdili i nose jaja na jugu Partizanova stadiona, onog stadiona koji je izgradila JNA. Nijedna od više uprava kluba u posljednjih dvadeset godina nije ni riječ kazala javno protiv te sramote
Piše Sinan Gudžević
Dvadeset pet hiljada Hrvata prošle je godine više umrlo nego što ih se rodilo, a najmanje dvjesto pedeset kilometara hrvatske pičke zjapi prazno! – zavapio je naš čuveni demograf, pa onda, baš poput frustriranog Muje, očajnički kriknuo: ‘Iskoristimo taj potencijal kojeg imamo i ono vrijeme koje imamo da nešto napravimo!’
Piše Boris Dežulović
Napustio nas je Smoki, Crni Rok iz ‘Divljih svinja’, filmski partizan koji je uništio više nacista nego Tito, legendarni Borivoje Šurdilović iz ‘Vrućeg vetra’. Ljubiša Samardžić bio je veličina jedne ozbiljne kinematografije. Niti će više biti takvih zvijezda, niti takvih galaksija
Piše Boris Rašeta
UEFA je kaznila Partizan zbog isticanja slike Đurišićeve i skandiranja Mladiću. Potpredsjednik kluba Vladimir Vuletić, inače docent za Rimsko pravo, izjavljivao je po novinama kako je ‘donekle’ uspio ublažiti one iz UEFA, jerbo je uspio objasniti kako je Đurišić bio pripadnik jednog od dva antifašistička pokreta u Srbiji. Aman!
Piše Sinan Gudžević
Hasanbegović nije pobijedio Tita nego Bandića. Obrisao je pod njime. ‘Umjesto po Bundeku i Jarunu, po blještavim fontanama, novim tramvajima, Snježnoj kraljici ili sljemenskoj žičari, Miki će ostati zapamćen samo kao najbolji Titov pionir, Titov omladinac i član Titove partije koji je – uklonio Tita’, komentirao je Šprajc
Piše Boris Rašeta
Zvuči nadrealno, ali dok su Hrvatsku preplavili ušata ‘U’ i kukasti križevi, problem je postalo nekoliko sovjetskih zastava, a najveće kritike došle su iz službene ljevice, koja očito slijedi Račanovo kukavičko obećanje da će SDP biti najveća brana povratku komunista na vlast
Piše Marinko Čulić
‘Sonet po kalduri’ Bojana Bujića mogao bi stajati sam za se, posvećen Tonkotu Maroeviću. Ali on nije samo sam za se: on je sastavljen u odgovor na Maroevićev sonet, koji je Bujić prepisao i postavio ispred svoga soneta. On je, dakle, sonetto di corrispondenza
Piše Sinan Gudžević
Lijepo je da se Dnevnik sjetio stote obljetnice rođenja Većeslava Holjevca, partizana koji je poslije rata napravio Novi Zagreb, pa otišao živjeti u Siget. Da je Miki Bandić napravio pola onoga što je učinio Veco – ma što pola, četvrtinu! – živio bi na Beverly Hillsu
Piše Boris Rašeta
Ono što je po uobičajenim kriterijima bezočna laž, Hrvatima je historija. Malo je naroda koji su upornošću i trudom uspjeli odnjegovati tako izraženi antagonizam između pamćenja i istine
Piše Viktor Ivančić
Histerija oko požara koje Srbi navodno podmeću po Hrvatskoj mogla bi biti početak nečeg još goreg. Neuspješnim državama, a Hrvatska je radikalno neuspješna, nasušno trebaju neprijatelji, a to je teren na kojem se odlično snalazi sve aktivnija radikalna desnica i njeni blizanci u Katoličkoj crkvi
Piše Marinko Čulić
Helmut Böttiger je, prije koji mjesec, primljen u njemačku Akademiju za fudbalsku kulturu, pa smo, e da to sve obilježimo i da evociramo pokoju uspomenu, neki dan, u kući na Ploči starigradskoj, uzeli u ruke sokoćalo Grundig. I brzo morali zaključiti da za njega nema posla
Piše Sinan Gudžević
U Americi se probudilo zlo, neonacisti u Charlottesvilleu ubili su čovjeka, a Trump je umjesto osude odgovornost prebacio na obje strane i to nakon dugog promišljanja. No Karolina Vidović Krišto ga je baš zato pohvalila
Piše Boris Rašeta
Svakoga jula sam u Grabu, i toga sam bio. Usred ljetne vrućine, u podne julsko, eto dva čovjeka zovu ispred vrata moje kuće. Zovnem ih da uđu, oni uđu, sjednu. Kažu, mi smo iz Telekoma, uvodimo telefone u kuće koje nemaju telefona
Piše Sinan Gudžević
Angela Merkel opet se kandidira za kancelarku, a Miro Aščić u odličnom je dvominutnom prilogu sadržajno prikazao njezinu epohu. Za razliku od naših ‘državnika’, ona gleda daleko u budućnost, a kad govori o njemačkoj industriji, glas joj postaje nalik čeliku
Piše Boris Rašeta
Dobro je što će uskoro izgleda biti donesena politička odluka o svetogrdnoj ploči ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu, ali je jako loše što je ustaštvo u međuvremenu postalo praktički legalan dio hrvatske politike, i to ne zato što bi bilo osobito snažno, nego zato što su otpori njemu sve slabiji
Piše Marinko ČulićPutem odvjetničkog društva Primorac i partneri Robert Pauletić reagira na članak Borisa Dežulovića objavljen pod naslovom ‘Slobodni fejsbuk’ u 918. broju Novosti od 21. srpnja 2017. godine
Piše Odvjetničko društvo Primorac i partneri
Prema govornicama sam slab. Šta slab, volim ih. Volim ih kao mjesta na kojima su građene uspomene, ona magična mjesta odakle su se mogle spojiti duše koje razdvaja i muči daljina. A volim ih i zato što su one pokazivale čovjeka ne kakav bi trebalo da bude već kakav je bio
Piše Sinan Gudžević
Gore na terasi grozd vretenastih, tamnoputih dječačkih tijela pravi bučni teatar, kako bi što više ženščadi dolje obratilo pažnju na njih. Među njima i mladi afganistanski azilant Saleh, djetinje blesav kao svi mi u ljeto sedamdeset devete, kao svi iz šarene momčadi Dječjeg doma Maestral, koju je golemi izbjeglički val naplavio na krov kupališne zgrade na Bačvicama
Piše Boris Dežulović
Da nema Klasik TV-a mladež bi ostala u uvjerenju da smo mi, rođeni oko 1968., odrasli u konclogoru. A kad čovjek danas gleda dokumentarac Nenada Puhovskog ‘Volonterske priče’ o Univerzijadi, može vidjeti nešto sasvim drugo: čednost, optimizam, entuzijazam bez kalkulacija
Piše Boris Rašeta
Nema dokaza, ali izgleda da je na Hrvatsku napravljen međunarodni pritisak da obljetnice Oluje prestanu biti otponac za nekontroliranu mržnju prema Srbima i Srbiji, štoviše, upućena je, o bolnog li poniženja, da slijedi baš primjer Srbije u smirivanju nacionalističkih strasti
Piše Marinko Čulić
Želim da u ovoj rubrici sačuvam uspomenu na razgovore sa Škiljanom povodom jedne Jesenjinove ljubavne pjesme. To neće biti najlakši posao, jer je pjesma nenavadno dugačka, ali je pjesma sva lijepa (Škiljan) i ne bi valjalo ne objaviti je
Piše Sinan Gudžević
Kako smo došli tako bešćutni i oneljuđeni da nam i najobičnija isprika ljudima čiji su cijeli životi bespovratno uništeni ispada nepotrebna i nepoželjna, kakvu smo to usranu Domovinu napravili kad joj samo jedna isprika unucima babe presječene kalašnjikovom potkopava temelje i dođe veleizdajom?
Piše Boris Dežulović
Prilog u ‘TV kalendaru’ o Danu ustanka u Srbu mogao bi se bez promjena objaviti u ‘Spremnosti’ 1941. Ako Pavelić, Luburić i Hitler negdje gore imaju televizor, autoru ne gine odličje. A i urednik će dobiti neki Željezni križ, jer je hrabro pustiti ovakvu svinjariju čak i na HRT-u
Piše Boris Rašeta
Ovogodišnja proslava Oluje manje je militantna od prijašnjih, ali to je samo površinski dojam koji vara, jer je sve upropašteno simboličkom likvidacijom Dana ustanka u Srbu, čime je napravljen novi korak u reustašizaciji zemlje
Piše Marinko Čulić
Dubravko i ja smo zaključili da su prevodioci siročad u svijetu, i zato im je zanat, i sinhronijski i dijahronijski, iza najstarijeg zanata u svijetu. Pa smo se opet smijali sebi, u tom kafiću Loptica, i rekli da mi prevođenje mrzimo, a volimo, kao Dubravkov Katul Lezbiju
Piše Sinan Gudžević
