Šeki je u Jugoslaviji bio ono što je u Brazilu bio Garrincha: narodna radost. Mali rastom, krivonog, čudesan s loptom, katkad začikava protivnika da mu je uzme. Deran jedan neodrasli, najslavniji mladić kome fudbal služi da bi se potvrđivao kao mangup
Piše Sinan Gudžević
Goran Marić nije naučio ništa iz iskustva Kolinde Grabar-Kitarović s Hrvojem Krešićem, ali sada zna lekciju. Kad se ideš natezati s Krešićem, zaboravi muljanje. Priznaj, jesi, griješio si, čovjek si, ‘oćeš da jedeš, ‘oćeš da se veseliš, a to, kako reče Ilija Čvorović, košta…
Piše Boris Rašeta
Skoro punih trideset godina HDZ je kanonizirao NDH kao ‘izraz političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom’ - a onda se obješene čeljusti zaprepastio kad je jedan mladi pavijan iz njihovih redova na Fejs stavio fotografiju ustaše s odsječenom srpskom glavom
Piše Boris Dežulović
Populizam u Hrvatskoj još nije narušio dvostranački sustav kao u mnogim starim demokracijama, a nije opasan zbog frontalnog napada na banke ili zahtjeva za istupanje iz EU-a i NATO-a, jer za to nema kapaciteta. Opasan je zbog antimodernosti, tj. zatiranja prosvjetiteljskih ideja koje su nam došle iz zapadnog svijeta, ali su i proizvod domaće pameti
Piše Marinko Čulić
Kratki film Đorđa Traživuka o Đorđu Dickovu iz sela Mola, koji je dvanaest godina posluživao na dvoru kraljice Elizabete, čisto je zadovoljstvo. ‘Gledao sam kako je oko 3.000 ljudi iz kraljičine službe dobilo otkaz ili su sami odustali jer je to dobro plaćena, ali teška i zahtjevna služba’, kaže Dickov
Piše Boris Rašeta
Republika Hrvatska, Disneyland za luzere i redikule sa zidića pred samoposlugom, jedina je zemlja na svijetu u kojoj takvi imaju u mobitelima pohranjene privatne telefonske brojeve predsjednice ili premijera i mogu – samo ako to dovoljno snažno žele – postati ministri obrane, vođe opozicije ili savjetnici državnog vrha
Piše Boris Dežulović
Na udaru obavještajnog nadzemlja i podzemlja prvi se put nisu našli novinari, opozicija i nevladine udruge nego nosioci državne vlasti. I oni su zbog toga digli toliku dreku, kao što su izmirivši se sve gurnuli pod tepih, da čovjek poželi da su skinuli rukavice i potukli se do razbijenih nosova
Piše Marinko Čulić
Da bi bio prirodno sumanut, pjesnik mora biti prirodno dobar. To ne znači nužno od rođenja dobar, može se to i izgraditi, životom, iskustvom, to, biti dobar, dobar dušom, dobrodušan, velikodušan bez obzira na sitnost duša drugih i na sitne duše
Piše Sinan Gudžević
Od Nove godine bit ćemo pošteđeni mišljenja, stavova i uvjerenja S. P. Novaka, a više neće biti ni emisije ‘Pola ure kulture’. Ovdje nema mjesta uobičajenoj komemorativnoj hipokriziji. Ne, nije nam žao. Pozdravljamo tu odluku jer ‘Pola ure’ predstavlja primjer kako ne treba raditi
Piše Boris Rašeta
Pa sam je nadbiskup rekao, dan ranije, u božićnoj poslanici. Evo, tu, samo trenutak… dakle: ‘Mene zaista žalosti kad čujem da je netko samo zbog svojih sklonosti doživio nasilje. To nije put, ali s druge strane, moramo voditi računa o dobrobiti djece’, bla-bla…
Piše Boris Dežulović
Stvarna težina ‘slučaja Radeljić’ leži u tome što se ne radi o slučaju, već o takvoj demonstraciji pravila gdje su se igrom slučaja i dželat i žrtva zatekli u odajama vlasti. Jalova rasprava o metodi smjene predsjedničina savjetnika tako je samo još jedna manifestacija hrvatske demokratske impotencije
Piše Viktor Ivančić
Ne, Milan Bandić neće postati ‘gradonačelnik Hrvatske’, ali već činjenica da mu je pružena prilika da postane premijer u sjeni koji vodi kadrovsku politiku Andreja Plenkovića govori o krahu politike, ovdje i šire u Evropi
Piše Marinko Čulić
Bodoni Poesie Blätter su listovi dobrog papira i velikog formata, na kojima su odštampani stihovi. Prvi takav list, uramljen i pod staklom, vidio sam na zidu malog stana u Bodmanovoj kući u Gottliebenu, čim sam se u stan uselio, avgusta 2001.
Piše Sinan Gudžević
Spomenik Tuđmanu je sve oko njega – Tvoja zemlja, prava pravcata jedna ozbiljna, veličanstvena europska država u mjerilu jedan naprama šest, zemlja kakvu je zamislio, stvorio i ostavio, da je čitamo i tumačimo kako god znamo. I kakva je samo ta Tvoja zemlja ispala!
Piše Boris Dežulović
‘Hrvatsku za 5’, koju radi vojska ljudi, koja ima živu publiku, koja dakle košta, HRT stavlja na program u ponoć. Ako emisija valja, dajte je u prime time, ako ne valja, dajte novac nekome tko zna raditi, najte od gosn Bilića, njegovih gostiju i publike norce delat, gospodo!
Piše Boris Rašeta
Zbog čega ministar policije Davor Božinović, iako zna kako svi znaju da laže, ipak nastavlja lagati? U taj ga pothvat gura nagon aparata. Nije, naime, primarna namjera ministrova da prikrije istinu, nego da učvrsti svijest o tome kako su životi onih o čijoj se sudbini sistematski laže potpuno bezvrijedni
Piše Viktor Ivančić
Najnoviji zaoštreni stavovi hrvatske državne politike prema BiH sliče na lupanje štapom po vodi, jer se time samo želi prikriti manjak ikakvih ideja u unutrašnjoj politici i pridobiti simpatije radikalne desnice u HDZ-u i šire. A realna snaga tih stavova je nula
Piše Marinko Čulić
Kad završi čitanje, Izet dođe do mene, klekne i kaže mi: ‘Drago dijete, šta ti je što toliko plačeš?’ To su prve riječi koje je Izet Sarajlić meni rekao. I onda mi je napisao evo ovu posvetu, na prvoj knjizi Sabranih djela koju sam iz Sarajeva donijela ovamo: ‘Za moju Sarajku u Konstancu Lejlu, ali da puno ne plače…’
Piše Sinan Gudžević
Red mesa, red masti, odnosno po jedan loš komunist i po jedan dobar pop – ‘TV kalendar’ predvidiv je do bola. U izdanju od 8. prosinca saznali smo, na prvom mjestu, da je tog dana obnovljena Matica hrvatska, velik blok posvećen je Doorsima, Lennonu samo vijest među ostalima ‘ukratko’, a zavidan prostor dobio je nadbiskup Stadler…
Piše Boris Rašeta
U Srbiji ni abeceda ne ide kao u ostatku sveta, pa kako posle A i B nikad u celokupnoj istoriji srpske ćirilice nije došlo C, tako ni posle četvrtog i petog oktobra nikad nije došao šesti. Na prste jedne ruke mogu da se izbroje dani srpske oktobarske revolucije
Piše Boris Dežulović
Već duže vrijeme Bandićev je politički identitet u rukama saniteta, tako da se uhodala neka vrsta ambulantnog marketinga, s hitnom medicinskom službom koja ulaže svu svoju stručnost u podizanje raspoloženja birača
Piše Viktor Ivančić
Posjet Viktora Orbana Hrvatskoj potvrdio je sve loše što se o njemu zna, ali i osvijetlio neke dobre strane, kao što je odbijanje diktata oko skupog američkog plina. No umjesto da hrvatske vlasti uzmu od njega to najbolje, one uzimaju najgore – slabo kamufliranu omrazu prema migrantima
Piše Marinko Čulić
Preko gimnazijskog profesora geografije Cvetka Mitrovića u moj je život ušao grad po imenu Kiruna. Cvetkov naglasak je bio na u. I rijetko kad bi izgovarao samo Kiruna, uvijek je Kiruni dodavao još Jelivare. Ovaj drugi grad naglašavao je na a, i govorio da se na švedskom piše Gällivare, a izgovara Jeliváre
Piše Sinan Gudžević
‘Je li apsurdno da ako ste samac, nitko ne propituje jeste li gej ili niste?’ upitala je Sabina Tandara Knezović Nadu Murganić, na što je ova rekla: ‘Naravno da to ne propitujemo.’ Uslijedio je nokaut: ‘Dakle, gej samac može udomiti dijete?’ Tu je ministrica zanijemjela, zatiltala kao Fodor pred Karmelom, samo dulje
Piše Boris Rašeta
Više od osamdeset spomenika Prvome predsjedniku dosad je niknulo diljem Hrvatske i svaki od njih na jeziv način zagađuje okolinu, a jedini što je osvanuo u prikladnom izdanju biva vandaliziran u rekordnome roku. Kakva je, zaboga, ovo zemlja?!
Piše Viktor Ivančić
Zajednički bijeg Alje Rahmanove i njenog supruga Arnulfa von Hoyera u Švajcarsku svakako nije bio samo bijeg od možebitne boljševičke budućnosti (uostalom, Salzburg je potpao pod američku kontrolu), već i od nacističke prošlosti. A za ovu materijala ima dosta
Piše Sinan Gudžević
HRT-ova ‘A strana’ opet je bila odlična. Osim visoke glazbene razine – zbog koje je nadmoćna scenski raskošnijoj ‘Ludoj noći’ RTS-a – to je i politički korektna emisija, čiji su autori shvatili da je rat završio prije 23 godine, pa u njoj možemo čuti ne samo pjesme s A strane, nego sa svih strana
Piše Boris Rašeta
Pustite Imoćanke i Imoćane da slobodno bogavaju i bogetavaju, to je ionako između njih i Boga. Otkad je u tom gradu osnovan klub ljubitelja BMW-a, psovka je ionako ostala posljednji znak identiteta Imotskog, jedinog grada na svijetu u kojemu reperi mole Boga, a psuju ga tete u vrtiću
Piše Boris Dežulović
Radikalna desnica je naišla na neke izazove, ali ih zasad izdržava, što znači da do izražaja može doći sva njena politička i intelektualna bijeda. Ona je samu sebe pretvorila u granitni stup antimodernizma i zatucanog pasatizma koji se lijepi samo za ono loše u hrvatskoj povijesti
Piše Marinko Čulić
Onaj koji je kravlje rogove doveo dotle da se o njima glasa na referendumu seljak je, školovan poljoprivrednik. Živi u brdima kantona Bern, i drži rogate krave. Ime mu je Armin Capaul, i u biografiji ima da je čak bio učesnik studentskih demonstracija 1968.
Piše Sinan Gudžević