Odsluži i odrobija Slobo Ljuca kaznu u Kotoru, i opet dođe u Titograd. Prvo što načini, ode u onu crkvu pod Goricom gdje mu je pop Valjevac dao ime Slobo. I tu zatraži od novoga popa da ga odslobi i da ga opet zašeki. I da ga razvede od žene koje više tu nema i za koju ne zna ni đe je
Piše Sinan Gudžević
Ozarena lica, voditeljica Dnevnika Marta Šimić Mrzlečki najavljuje Advent – sve je kao u ‘Orašaru’, ni spomena o aferi koja ga je u Zagrebu posve zasjenila. I baš kad čovjek pomisli da je to klimaks antinovinarstva ili antiklimaks novinarstva, dolazi ‘Tema dana’ u kojoj Branko Nađvinski gleda Martinu Bienenfeld kao Pinki Tita…
Piše Boris Rašeta
Znamo li da Hrvatskom svake godine bezglavo bauljaju desetine hiljada studenata sa svih strana svijeta, polugoli, pijani i drogirani remeteći javni red i mir, zašto su u hrvatskoj policiji procijenili da samo dvojicu od njih valja deportirati iz države?
Piše Boris Dežulović
U suštini, mi ne poričemo počinjena zlodjela, već poričemo njihovu neopravdanost. A ono što je opravdano ne možemo u javnome govoru nazivati zlodjelom, jer bismo se izložili riziku da postignemo suprotan efekt i ugrozimo raširenu moralnu tupost
Piše Viktor Ivančić
‘U jednom času, valjda je to trebalo da bude glavna tačka, ustao je otac djevojke, i rekao Šilju nešto kao, e zete naš budući, sad ćemo iznijeti na trpezu naše tradicionalno jelo za ovakve prilike: to je pečeni mačak, kojega smo počeli toviti za tebe i našu šćer čim smo utanačili ovu svečanost…’
Piše Sinan Gudžević
Mislav Bago svojedobno je Sanaderu mrtav-hladan rekao ‘nećete vi mene učiti kućnom odgoju, gospodine Sanader’, a sada je bez okolišanja, kao đaka u učionici, ispitivao Škoru poznaje li materiju, iz čega se vidjelo da je Škorino poznavanje politike dostatno za kavanske rasprave, ali da nije baš Kissinger
Piše Boris Rašeta
Nevjerojatni slučaj Filipović – Perška samo je logična krajnja konzekvenca historijske revizije, točka u kojoj taj veličanstveni luping završava tamo gdje je započeo: nešto poput metka koji ispaljen u čelo imaginarnog neprijatelja završava u potiljku revolveraša
Piše Boris Dežulović
Ušli smo u samo srce besmislenosti. Hrvatske političke elite tretiraju svoj narod kao najveću žrtvu rata devedesetih, dakle kao neku vrstu balkanskih židova, ali im ne smeta da ih se smatra i nacistima, koji su istrebljivali taj isti židovski i ostale narode u Jasenovcu
Piše Marinko Čulić
Bećo je od otvaranja šampanjaca često imao žuljeve na obadva dlana. A otvarao je sve najbolje šampanjce ovoga svijeta. Gledao sam mnogo puta kako to čini. Skine onu ‘pozlatu’ sa čepa, ‘polako a munjevito’ (njegov izraz), spusti desnu šaku na čep, stisne je oko njega, i opet ‘polako a munjevito’ okrene ga, te se čuje jedno kratko plump
Piše Sinan Gudžević
Mirko Božić napisao je vlaški ležeran, vraški životan, duhovit scenarij za seriju o legendarnom sinjskom partizanu koji je stvorio moderni Sinj – Vice Buljan je napravio Dalmatinku, a onda, 1953., i olimpijski bazen. Nedavno, gradski oci tom bazenu nisu htjeli dati ime po Vici. On je bio čovik i po, a oni po čovika
Piše Boris Rašeta
Pravo pitanje nije tko i zašto Hrvatima njihove vlastite riječi izvlači iz konteksta i podmeće za njihove vlastite stavove i razmišljanja: pravo je pitanje kakav je uopće to kontekst u kojemu se prekopavanje Jasenovca, prije nego što će otamo biti istrgnuto, baškari kao u svome prirodnom staništu?
Piše Boris Dežulović
Učinilo joj se da bi obje ponuđene solucije – da glasa za rezoluciju kojom se osuđuje brutalni napad na slobodu, ili protiv nje – mogle voditi ka polaganju glave na panj. Između glave na panju i glave na panju, Dubravka Šuica je izabrala glavu u pijesku
Piše Viktor Ivančić
Prvi put gledamo nešto što se uvjetno može nazvati raščišćavanjem HDZ-a s vlastitom proustaškom desnicom. Ali zaista samo uvjetno, jer to traži i raščišćavanje s ustaštvom i ustaškom ideologijom u cjelini, a za to Plenkovićeva stranka očito nema petlje
Piše Marinko Čulić
Stuckateur Gudžević nema nikakvih nelagoda po pitanju imena kluba koji pomaže i za koji, može se reći, živi. On ne živi u Jebenhausenu, ali živi za SF Jebenhausen. Stanuje u Salachu, šest kilometara od Jebenhausena, radi svuda po međuriječju Neckar/Fils, a jedva čeka da nedjelja dođe, da stane uz bijelu liniju igrališta
Piše Sinan Gudžević
Mislav Kolakušić, čovjek cezaropapističkih ambicija, ostat će upamćen kao reformator hrvatske gramatike. Naime, uveo je novi član u stupnjevanju pridjeva: pozitiv, komparativ, superlativ, kolakušić. Na sva pitanja odgovarao je ‘apsolutno’, ‘dakako’, ‘naravno da bih dao da se ulice nazivaju po Anti Paveliću i Mili Budaku’…
Piše Boris Rašeta
Ako ne umeju da rade, pa da izgrade čestitu cestu od Niša do Dimitrovgrada, umeju Srbi da se biju, pa će ih u četiri rata – i to, usput rečeno, sva četiri izgubljena! – poginuti manje nego u saobraćajnim nesrećama na dvadeset kilometara jedne provincijske magistrale
Piše Boris Dežulović
Obična vojska koristi konvencionalno naoružanje, puške, metke, granate, a stranačka vojska sere gelere. Na primjer o tome da Dan antifašističke borbe kao državni praznik ima ikakvo realno značenje. I to čini složno, kao kompaktna masa, kao zbijena smjesa, kao fašizirano meso
Piše Viktor Ivančić
Veljo je radio u mjestima bliže i dalje od Jebenhausena, ali je cijeloga svoga radnog vijeka gastarbajterskog stanovao samo u Jebenhausenu. Jugovići, koji su ga zadirkivali zbog imena mjesta, smislili su da njegovu adresu još dokite: govorili su kako Veljo stanuje u Frauenstrasse Nummer seks
Piše Sinan Gudžević
Stjepan Spajić, legendarni Rođo, bio je – u najkraćemu – impresivni komad balvana, Ljubo Ćesić Rojs za siromašne, primitivni šoven i rasist suri prigradski, čija se narodska mudrost i duhovitost iscrpljivala na Srbima, Crncima, cvjetićima i pederima. Samo njegova kratka pamet i dugačak jezik, i baš ništa drugo, kvalificirali su ga u hrvatske mitove i legende
Piše Boris Dežulović
Milanoviću treba prevoditelj! Pokušavajući pojasniti izjavu oko navijanja za Hajduk, upleo se u novu nevolju. ‘Hajduk je isto tako i klub koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima, dakle, mogao si se nabosti na nju…’, rekao je predsjednički kandidat. Tko će normalan pored tolikih oriđinala izabrati kopiju?
Piše Boris Rašeta
‘Nemoj se brinuti, imamo odlične kirurške ekipe, a to je rutinska operacija. Malo će ti ispilati lubanju tu s desne strane, ne previše, oko pola pedlja, izvaditi ti Jugoslaviju iz mozga, zašiti i nakon dva-tri mjeseca rehabilitacije bit ćeš kao nova’
Piše Viktor Ivančić
Predsjednica voli masno lagati, ali u ovoj zemlji i malo tko drugi drži do svetog pravila da su činjenice obavezne, a komentari slobodni. Zato bi na ulazna vrata države trebalo staviti oznaku ‘inventura’ dok se činjenice ne dovedu na svoje mjesto
Piše Marinko Čulić
Dragom Ivanu Čoloviću već sam predložio da natpise s groba Boška Miljkovića uvrsti u sljedeće izdanje svoje čudesne ‘Divlje književnosti’, a rado bih potražio i nekoga da ih uvrsti i u antologiju ljudskog ruganja sa smrću i žalbi na život, a ne znam od koga da počnem
Piše Sinan Gudžević
Strašne slike iz izbjegličkog kampa u Bihaću u BBC-jevoj reportaži spadaju u potresnije prizore našega stoljeća. Dječja lica u krupnom planu, uglavnom mladi ljudi, dolaskom zime naći će se u paklu. ‘Da mi kažete da moram ovdje prespavati samo jednu noć, to bi bila moja najgora noćna mora’, kaže humanitarka Indira Kulenović
Piše Boris Rašeta
U Dominisovoj ulici u splitskom Getu, u srcu antičke Palače, osvanuo je mural s posvetom slavnoj šampionskoj generaciji Jugoplastike s kraja osamdesetih, no već sutradan ujutro nestao je sa zida. Što je bio razlog toj nezapamćeno brzoj i efikasnoj akciji? Je li to gradskoj upravi konačno dopizdio teror murala?
Piše Boris Dežulović
Ulaskom u šengenski režim evropskih granica Hrvatska je od Bruxellesa dobila status zaštitne karaule prema bližem i daljem susjedstvu. Time se obistinjuje Tuđmanova ideja o Hrvatskoj kao ‘predziđu kršćanstva’, koja je u tom istom Bruxellesu devedesetih smatrana sramotnom i nazadnom
Piše Marinko Čulić
Prvu vijest o postojanju spomenika čuo sam od svoga brata Hazba, godine 1960. On mi je rekao da je, nakon što je o tome krajputašu ispričao u našem selu, čuo da je starijima događaj bio poznat, da je bilo različitih verzija o pojedinostima, ali nije bilo sporno da je čobane pobila komitska družina Feriza Salkovića
Piše Sinan Gudžević
U Zovakovoj emisiji vidimo crnokošuljaše koji u Splitu pjevaju odu Juri Francetiću, što doista proizvodi šok: takvo što obično vežemo uz Višegrad, gdje se skupljaju crnokošuljaši koji se od ovih razlikuju utoliko što imaju brade. Život nam je postao kulisa ‘Bitke na Neretvi’, samo nigdje nema partizana, izgubili su u sudačkoj nadoknadi
Piše Boris Rašeta
Koliko god Knjiga postanka u udžbeniku povijesti za osnovne škole pokazuje strahotan upliv Katoličke crkve u sve pore društva, toliko je tek jedna od bezbroj ilustracija katastrofalnog urušavanja hrvatske znanosti
Piše Boris Dežulović
‘Sada sam predsjednik stranke koja se ne bavi ničim drugim osim planiranjem ubojstva predsjednika stranke. Upravljam partijom koja me ne podnosi. Kako god se dobacim do njihovih radikalnih zahtjeva, oni podignu letvicu. Imam utisak da mi stalno izmiče dupe koje bih morao i želio polizati’
Piše Viktor Ivančić