Koje životinje su iza rešetaka, a ko je iza debelog stakla, pita me profesor Jerotić. Iza rešetaka su ptice, iza stakla na terarijumima su zmije, gušteri i daždevnjaci, a iza stakala na akvarijumima obitavaju ribe, profesore. Ma je li moguće da ima besnih zmija i riba? Ima, profesore, ima…
Piše Sinan Gudžević
Milomir Marić razglaba teme koje bi bile silno suvremene na prijelazu iz XX. u XIX. stoljeće: ‘zašto svet mrzi Srbe’, zašto Hrvatska otima tuđi etnomaterijal, koliko je Srba bilo u austrougarskoj vojsci… Njegova ‘Ćirilica’ je jedna vrsta turbofolka u eteru i to je razlikuje od ‘Latinice’, koja je bila angažirana, antinacionalistička i istraživačka
Piše Boris Rašeta
Usputna izjava jednog od predsjedničkih kandidata na provincijskom natjecanju goveda iz domaćeg uzgoja ne bi sama po sebi bila vrijedna pomnije analize da i sama nije upravo savršena analiza stanja u domaćem uzgoju, precizno tuđmanovsko ‘izvješće o stanju nacije’
Piše Boris Dežulović
Sama ambicija da u nekoga nešto ‘usadiš’ zvuči jezivo, pogotovo ako se izdaješ za demokrata, a kada se tom ‘usađivanju’ doda opsjednutost ‘mladim generacijama’, opravdano je govoriti o vladajućoj nastranosti mračnih razmjera, o nečemu poput kroatofilske pedofilije, naime – o nemilosrdnom silovanju djece domovinom
Piše Viktor Ivančić
‘Dragi likovi’ su važna knjiga moga djetinjstva. Dobio sam je od svoga rođaka Safeta Gudževića. A Safet ju je dobio od Tita! To jest, stigla mu je poštom iz Maršalata, a moji i Safetovi rođaci, iako vole da stvari zovu kakve stvari jesu, ponekad stvari zovu onako kako misle da bi stvari morale biti
Piše Sinan Gudžević
Kad je Tomo Medved počeo redati podatke o kreditima koje branitelji jesu/nisu vratili, sagnuo je glavu i dobrih par minuta gledao dolje. Tolika hrpa informacija bila mu je nesavladiva pa si je lijepo napisao šalabahter – neizostavan alat za snalaženje u životu hadezeovca – što znači da je i pitanja dobio unaprijed
Piše Boris Rašeta
Kristian Vukasović je za strah od hrvatske države imao sve razloge ovoga svijeta. Nije bio ni najveći hrvatski tajkun ni najzloglasniji kvartovski siledžija, nije bio ni ministar ni gradonačelnik, nije bio ni mafijaš ni ratni zločinac… Bio je samo mladić s dijagnozom nepoželjna socijalna ponašanja i disharmoničnog intelektualnog razvoja
Piše Boris Dežulović
‘Nije to benđo iz kaubojskih filmova, to je benđo Rifata Čerkeza! Znaš Rifata, svaki dan prolazi ovuda, onaj malo kalajisan u lice, on je Čerkez, a veliki je pevač i svirač, đe on svira, svadbuje se i po heftu dana. On ti živi uz samu džamiju, ona kapija do džamijske njegova je’
Piše Sinan Gudžević
‘A žrtve? Kako znamo da su ubijene iz mržnje? Možda su i ubijeni bili vojnici? Možda su imali uniforme srpske paravojske, na glavi crne šubare s kokardama, a jedan od njih oko ruke i crnu vrpcu, štajaznam, ‘Za kralja i otadžbinu’?’
Piše Boris Dežulović
Masi novinara koja je ispred vrata Banskih dvora dočekala novog ministra vanjskih poslova promaknulo je ono što je uočio novinar Nove TV – da je oratorski dar Gorana Grlića Radmana u sjenu bacio čak i legendarnog Damira ‘Meže’ Krstičevića
Piše Boris Rašeta
Neko od onih koji sudbine drže u svojim šakama, učinio je da mi u Grabu zasvira bendžo i uz njega zapjeva niko manji no Rečko Međedović. Zasvirao je bendžo u Grabu, ljetos, kad se Grab već uvelike raz-grabio, kad se sveo na dvije kuće i ovu koja je umotana gustišom nad potokom
Piše Sinan Gudžević
Branko Nađvinski pita ministricu Vesnu Bedeković o demografskom problemu, na što ona odgovara kako joj je ‘prioritet donijeti demografsku strategiju Republike Hrvatske’. Ajme! Opet izrada strategije! Problem je u tome što niti jedna vlast ne želi ulagati velika sredstva u mjere koje će dati ploda tek za desetak godina
Piše Boris Rašeta
Poznati i ugledni Hrvati bojažljivo ujutro otvaraju svoje profile na društvenim mrežama, strepeći što su sinoć napisali. Do jučer dobri ljudi blagih naravi, puni ljubavi za sve ljude svijeta, jednim klikom beskrupuloznih hakera preko noći postaju ksenofobni šoveni, neonacistički rasisti i bijeli supremacisti iz dubokog internetskog podzemlja
Piše Boris Dežulović
Da su Hrvatska i Srbija prihvatile barem dio Teslinog poimanja pluralnosti nacionalnog identiteta, njegovu modernost i samosvojnost, obje bi imale pravo reći da je njihov i tako bi i trebalo biti. Ovako, on ne pripada ni jednoj ni drugoj
Piše Marinko Čulić
Jusufi je za mene bio mnogo šta, još od djetinjstva je bio čest gost u mojim snovima, bio je čista radost koja je dolazila iz tranzistora, u najboljem Partizanu, onome iz 1965/66 bio je, uz Šoškića, jedini koji u prezimenu nije imao a
Piše Sinan Gudžević
Vijest o bizarnoj kandidaturi Kolinde Grabar-Kitarović u Hrvatskom tjedniku uzalud čekate u HRT-ovom Dnevniku. Oni shvaćaju da je to vijest, ali i da s tom vijesti nešto nije u redu pa se odlučuju ne riskirati. To zaobilaženje pokazuje bolje od ičega da HRT nije medij, nego relej
Piše Boris Rašeta
Raspala se klimava konstrukcija Plenkovićevog ‘povjerenstva za prošlost’ o selektivnoj dopuštenosti HOS-ovog znakovlja. Da je sve dopušteno potvrđuje intervju Grabar-Kitarović proustaškom Hrvatskom tjedniku, ali krivica ide i visočije, do Banskih dvora, koji dopuštaju da se obljetnica Oluje pretvori u rođendan NDH
Piše Marinko Čulić
Počinje drugo poluvrijeme, i nakon minut vremena, Rojević daje gol za Partizan. Stadion eksplodira, Saši su malo dva oka za gledanje, malo su mu nos i usta za disanje. Ako sreća može imati tijelo i dušu, ona se toga popodneva nalazila na stadionu JNA i zvala se Saša Rakitić
Piše Sinan Gudžević
Mira Adanja Polak čak i od slučajnog susreta napravi neslučajno zanimljivu emisiju. Usputni susret s beogradskim fotografom Ninom Rakićevićem, koji već 35 godina živi u Americi, bio je povod odličnom polusatnom razgovoru
Piše Boris Rašeta
Jest da je Grabar-Kitarović šampion brbljavog zalijetanja, ali biti istodobno u sukobu s katolicima i muslimanima, za to zbilja moraš imati poseban talent. Čak je uspjela uprskati pojam ‘hrvatske džamahirije’ koji tako dobro oslikava stanje u ovoj zemlji
Piše Marinko Čulić
Baketa Vapljanina sam, poslije mnogo godina, vidio prije neki dan u Pazaru. I Bake mi ispriča kako je skoro četiri godine radio s Pepijem, što je meni promaklo, jer tada nisam duže boravio u rodnom kraju. Vozili su kombi, prikazivali filmove, nekad Bake, nekad Pepi
Piše Sinan Gudžević
Pavle Kalinić, Bandićev pročelnik za hitne situacije, morao je Bandića braniti od velikog požara na Jakuševcu pa je bio malo nervozan. Upitan je li normalno da takvo smetlište nije ograđeno, Kalinić je odgovorio: ‘Fukušima je bila ograđena, pa što?’
Piše Boris Rašeta
Inflacija riječi ‘heroj’ u javnome optjecaju bolje od ičega drugog ilustrira neslavni saldo nacionalne egzistencije, tavorenja obilježenog očajem, beznađem, kukavičlukom i političkim voluntarizmom. U Hrvatskoj heroji niču kao gljive poslije potopa, potvrđujući da je tlo obogaćeno totalitarnim gnojivom
Piše Viktor Ivančić
Zašto su se posvadili Hasanbegović i Esih, vrag bi ga znao. Jedino pouzdano jest to da hrvatska desnica nepovratno tone zato što je od sebe napravila mentalnog zarobljenika jugoslavenstva, tako da je u stare gradiške više ne šalju Brozovi agenti nego ona samu sebe
Piše Marinko Čulić
Pepi je pustio prvi film u mom životu. Lete ždralovi. Prije no što će ga pustiti, Pepi je stao pred krcatu salu i rekao da je film jako dobar, da je i ratni i ljubavni, i da je potežak za gledanje, ali da je jako dobar, a zato što je jako dobar, dobio je veliku nagradu, zlatnu granu od palme u gradu Kanu
Piše Sinan Gudžević
Sabina Tandara Knezović specijalizirala se za teške razgovore na delikatne teme. Već drugo pitanje upućeno Jandrokoviću – ‘Jeste li dobro provjerili nove ministre? Da ne bi neka nova afera iskrsnula, onda vam sve pada u vodu?’ – pokazalo je da novinarka ne pristaje na Plenkovićev igrokaz o ‘percepciji’
Piše Boris Rašeta
Da li Kolinda Grabar-Kitarović, kada drži entuzijastične mise o humanom i zakonitom postupanju hrvatskog redarstva, uistinu želi spriječiti širenje glasa o policijskoj brutalnosti prema izbjeglicama? Takav bi zaključak, bojim se, bio brzoplet i pogrešan
Piše Viktor Ivančić
Zamislimo situaciju da je vukovarskom gradonačelniku netko s onu stranu Dunava zapalio auto ili zabranio korištenje neke njegove njive. Bi li on pristao na stav srbijanske vlasti da to može doći na dnevni red tek kada se riješi pitanje ubijenih i nestalih Srba u Vukovaru uoči rata devedesetih?
Piše Marinko Čulić
Zadruga je bila prva zgrada u djetinjstvu. Prva i jedina na putu za školu. A školu nismo smatrali zgradom, škola je bila škola. U Zadrugu se išlo po cigare odraslima, u Zadruzi se kupovao petrolej, kupovali se kahva, so i šećer, pred njom bi se stajalo da se zaustavi neki od kamiona teretnjaka koji bi iz Štavlja razvozili lignit dalje po Srbiji…
Piše Sinan Gudžević
U duljem, briljantnom osvrtu na Kolindinu posjetu šiblju i šumarcima po Kordunu Zovak je pokazao što znači logika. Pušta snimke hrvatskih migranata iz 1960-ih i 1970-ih – sve sami mladi muškarci, u vojnoj dobi, bez ijedne žene, bez ijednog djeteta. ‘Gdje su im žene, gdje su im djeca?’ plače Zovak
Piše Boris Rašeta