Posljednja Dživetova knjiga ‘Ekonomija nepoštenja’ izići će ovih dana u Beogradu, u Fabrici knjiga. U njoj su tekstovi koje je pisao i objavljivao u posljednje četiri godine svog života. Već prvi tekst u knjizi je opomena. Džive navodi riječi cara Marka Aurelija koji je, usred epidemije kuge, kazao da je korupcija strašnija od kuge
Piše Sinan Gudžević
Hrvoje Zovko, mučki potjeran s HRT-a, sudski se vratio na Prisavlje odakle će nama i uredništvu uveseljavati život, a to je počeo već prvom reportažom o Titovoj jahti ‘Podgorka’, koja danas plovi pod imenom ‘Učka’, zato što smo vidjeli stara, dobro znana lica: druga Tita, Sophiju Loren, Richarda Burtona, Moamera Gadafija…
Piše Boris Rašeta
Ono najustaškije u nastupu ministrice kulture povodom riječke petokrake krije se upravo u njezinu hinjenom zalaganju za ‘čistu kulturu’, za umjetnost koja će biti neokaljana ideološkim i političkim porukama, jer u protivnome ne može biti umjetnost, štoviše, ne može biti ni zakonita, a ono što nije zakonito ne treba biti ni dopušteno
Piše Viktor Ivančić
Da ne zna kako je zapravo riječ o onoj Josipovićevoj ‘kulturi crnila’ koja ‘gospodari javnim prostorom nasuprot kulturi uspjeha’, čovjek bi se zakleo da sve one šarene biznis revije sa kojih nam se smiješi kutlad, pevečad i ostala menadžerija zapravo izdaje USKOK, a nagradu za menadžera godine dodjeljuje Državno tužiteljstvo u sklopu istražnih radnji
Piše Boris Dežulović
Tu, na početku te male Pakline, malo ispod staze zaklonjeno kamenim zidićem iza borovog debla i jednog niskog žbuna, čula bi se svaki dan oko tri popodne svirka s nekog svirala koje ne znam. Iz toga bubnja ili tako nečega izlazio je zvuk koji mami, uzima u svoju vlast i ne da da se ide dalje
Piše Sinan Gudžević
‘Možemo li još što izvući od sezone?’ kaže u Dnevniku Đurica Drobac, a riječ ‘izvući’ pregnantno govori o naravi našeg gospodarstva, o prošlosti i, nažalost, našoj budućnosti. Izvući je opasno slično riječima ‘iskamčiti’ ili ‘iscijediti’, što nas vodi prema samoj biti naše ekonomije – ona je nešto između rente, dogovora, iznude i milostinje
Piše Boris Rašeta
Nastup ogorčenih roditelja, koji su u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi demonstrativno izvukli svoje djevojčice i dječake s prisilne nastave vjeronauka, po svemu je nalikovao akciji oslobađanja talaca. Zaista se i radi o očajničkoj bitki za dječje duše koje klerikalno ustrojena država nastoji kidnapirati
Piše Viktor Ivančić
Konzumove blagajnice plaćale su Todorićima leasing dvadeset četiri metra dugačke jahte Riva 85 Opera, i ekskluzivno lovačko oružje kod austrijskog Fanzoj Jagdwaffen & Ribohunta, i safarije i prepariranje nesretnih životinja, pa čak i jebenu koncesiju za plažu njihove Ville Castello u Medveji
Piše Boris Dežulović
Molimo Vas, recite nam, gdje je strijeljan Lorca? Seljak odmahne rukom pokazujući da mu nije ni do kakva razgovora. Nakon desetak minuta hoda zapazimo nešto kao spomenik. Priđemo, jeste: kameni stup i na njemu natpis ‘Lorca eran todos’ (Lorca su bili svi)
Piše Sinan Gudžević
Miniserija o Eviti Peron sjajan je, reljefan prikaz famozne Argentinke. Peron je Francu htio prodati žito, ali nije bilo zgodno da krši sankcije kad je ovaj dospio pod embargo UN-a, pa je u Madrid poslao ženu, poznatu humanitarku koja je bila nešto između katoličke svetice i komunističke agitatorice, a poput Josipa Broza sklona lijepim odijelima…
Piše Boris Rašeta
‘Raj na zemlji’ rezerviran je za ekskluzivnu klijentelu. Štoviše, rajska kvaliteta raja leži upravo u činjenici da će, zbog grijeha niske platežne moći, iz njega biti protjerani suvišni adami i eve, osim ako su tu u svojstvu konobara i sobarica, dok kapital preuzima ovlasti Svevišnjeg
Piše Viktor Ivančić
‘Moja Bela kuća je tvoja Bela kuća’, razumete. Tako mi je Donald rekao. Kaže, ‘evo ti ključ, Aco brate, i ako ikad u Srbiji ostaneš bez posla, slobodno dođi, možeš i ženu i decu da povedeš’. I još mi je dao ovu lepu hemijsku olovku. Vaš muž je veliki čovek, gospođo. Grejt men. End grejt lider
Piše Boris Dežulović
Miljenko Smoje u neprolaznoj knjizi ‘Hajdučka legenda’ otkriva da je prva utakmica sa igračkim dresovima u Splitu bila između ekipa Ingleži i Kavafangi na Kraljevoj njivi, i da je u ekipi ovih drugih bio i ‘mladi pjesnik i sam zaljubljen u loptu, čak igrač i kapetan Danko Angjelinović’. Taj je igrač o toj utakmici sastavio i pjesmu ‘The of Kavafangijada’. Iz pjesme se ne može zaključiti da je Angjelinović u toj utakmici igrao za Kavafange
Piše Sinan Gudžević
‘Ivan Grozni je bio veoma žestok, veoma surov vladar. I to treba prikazati’, rekao je Staljin Sergeju Ejzenštejnu kad je ovaj snimao film o ruskom caru, pa nastavio: ‘Ali treba prikazati i to zašto je surovost vladara neophodna. Recimo, jedna od grešaka Ivana Groznog je bila ta što nije posjekao još pet feudalnih porodica…’
Piše Boris Rašeta
U narednoj fazi treba se riješiti pretjerane bolećivosti prema onima koji su izgustirali život, a sada na teret zajednice glođu neproduktivni višak. Eto najavljene konture ‘novog normalnog’: kapitalizam, umjesto da se prepušta očaju i srozavanju bilanci, prepoznaje saveznički potencijal Covida-19
Piše Viktor Ivančić
Koliko god ona tri-četiri kvadrata cvijeća bila šarena, toliko je stvar crno-bijela: šupačka vlast, koja ni pet mjeseci nakon potresa nije u stanju donijeti Zakon o obnovi Zagreba, kažnjava ljude koji su usred razrušenog grada posadili par sadnica cvijeća. Točka
Piše Boris Dežulović
Sonetna razmjena Tonka Maroevića i Bojana Bujića bila je na čudesan način spora, kao da ju je naručio pobornik sporosti u stvaranju Nietzsche, a da su je nadzirali Apolon i Hermija, bogovi sporosti. Jedan je nadzirao Tonkovu poliritmiju, a drugi Bojanovu politoniju
Piše Sinan Gudžević
Rajka Dujmića, Mozarta naših lakih nota, na onaj je svijet ispratila skromna skupina poklonika i bilo je nemoguće ne sjetiti se one masovne žalosti kad je umro Oliver, kojega je ispratila cijela Hrvatska, kopnena i morska. I Zdenko Runjić imao je skroman ispraćaj, ni Arsenov nije bio osobit, a o nekim velikanima pisma da i ne govorimo…
Piše Boris Rašeta
Iz izvještaja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU Hrvatska se čita upravo kao predkoronska Islamska država, ona kakvom su nas plašili prije pet-šest godina, onakva dakle kakva bi bila da se ludi kalif onomad zaista dobacio do granice Khartoum-Kandahar-Virovitica
Piše Boris Dežulović
Sada kada se učvršćuje, ili barem tako izgleda, položaj Srba u Hrvatskoj, a nešto slično moglo bi se dogoditi i Hrvatima u Srbiji, nacionalne manjine preuzimaju i novu odgovornost – sudjelovati u socijalnoj rekonstrukciji propalih ili napola propalih eksjugoslavenskih država
Piše Marinko Čulić
Sa Tonkom sam se u Zagrebu sretao rijetko, u Starom Gradu često. Naši najčešći i najradosniji susreti bivali su na gredama ispred restorančića Antika. Te su grede do prošle godine bile najposjećenije grede na Hvaru, gdje grede pred kućama od davnina služe da se sjedne ‘na hlod’
Piše Sinan Gudžević
Jednom je Zlatko Vitez upitao Tuđmana tko je najveći Hrvat u povijesti, očekujući odgovor ‘ja, normalno’, ali Tuđman je rekao: ‘Najveći Hrvat u povijesti je Josip Broz Tito.’ Ne vjerujući svojim ušima, zamolio je da mu ponovi i Tuđman je ponovio: Josip Broz Tito. Da vidimo sad hadezeovca koji će reći da se drži Tuđmanovih kanona!
Piše Boris Rašeta
I dalje treba biti umjereno skeptičan prema najnovijem pomirenju Hrvata i Srba, pogotovo jer je sličnih pokušaja bilo i ranije pa nisu dali ploda. Ipak, matrica se promijenila. Više ne govorimo o tuđmanovskom hrvatsko-hrvatskom pomirenju koje je rezultiralo katastrofom, nego o hrvatsko-srpskom pomirenju koje nudi barem nadu da može biti bolje
Piše Marinko Čulić
Priznajem da ima četvrt stoljeća kako se u meni i po meni, razvila ozbiljna alergija na standardni jezik, i ne znam bi li mi bilo teže da se podvrgnem nekoj hiposenzibilizaciji ili da podnosim razularenost hrvatskih, a bogme i srpskih, te bošnjačkih i crnogorskih standardaša
Piše Sinan Gudžević
Ivica Dačić, saznajemo iz RTS-ovog magazina Oko, smatra da svi Srbi trebaju biti jedno političko tijelo i misliti jednom glavom, po mogućnosti njegovom. No ta glava nije od velike pameti. Gola logika tjera nas na pitanje bi li, prema Dačiću, po tom modelu trebali misliti i svi drugi narodi, npr. kosovski Albanci?
Piše Boris Rašeta
Životna drugarica moja mi je kazala kako joj je moja (i njena) ambulantna doktorica, jednom, u vrijeme moga žaljenja na pečenje jezika, u povjerenju kazala kako smatra da sam malo žešći slučaj umišljenog bolesnika. Profesorica Ksenija Jorgić Srdjak je, golim okom uz pomoć galvanometra, u dvadesetak minuta pokazala da nisam
Piše Sinan Gudžević
SR Hrvatska je imala fascinantnu količinu ekranizacija nacionalnih klasika. Svakog ponedjeljka na TV Zagrebu išla je domaća drama, a u Odabranom trenutku bili su prikazivani domaći slikari. Danas imamo nacionalnu državu, ali nemamo nacionalnu kulturu. To je ovdje prezren resor
Piše Boris Rašeta
Prvo zajedničko hrvatsko-srpsko obilježavanje godišnjice ‘Oluje’ doista sliči na prekretnicu, ali takvih ili sličnih je i dosad bilo i nisu donijele bogzna kakvog rezultata. Zato je pametnije pričekati i vidjeti što će se dogoditi s ovom najnovijom
Piše Marinko Čulić
Kad se radi o peticijama, potpisao bih jednu, odmah, lakoruko i slasno, ako bi se pojavila. Potpisao bih peticiju za oduzimanje zvanja počasne građanke Novog Pazara premijerki Novog Zelanda Jacindi Ardern. Potpisao bih da joj se zvanje oduzme, jer nema ona šta da biva u društvu sa Vučićem
Piše Sinan Gudžević
Za poplavu u Zagrebu Milan Bandić opet je optužio – građane! Umjesto da se ‘razboli’ i povuče, on i dalje stoji kano klisurina i prkosi, izazivajući sve neotesanijim izjavama gnjev Zagrepčana koji ovakvog vlastodršca, elementarnu nepogodu, dožive jednom u stoljeću
Piše Boris Rašeta