‘Gospođo, koji je vama kurac, ovo je radi vašega dobra!’ govori rmpalija u civilu držeći nadlakticu građanke Branke K., ne ostavljajući nimalo prostora sumnji kako ono ‘ovo’ što je ‘radi njenog dobra’ jest njegova krupna policijska šaka. Za naše dobro, shvatili smo na koncu, nisu epidemiološke mjere, već gola policijska sila
Piše Boris Dežulović
Senicid je novolatinska složenica od senex i od caedere. Ubijanje staraca. Složenica je zamalo ušla u zakone, a u običaj je ušla davno, običaji su jači od zakona, i senicid je kao običaj bio običavan u različitim kulturama. Senicid ovoga mjeseca izvršava virus nazvan zanosnim imenom Corona. Vijenac, kruna, stephanos
Piše Sinan Gudžević
Na dan potresa HRT je na program stavio ‘Grka Zorbu’, najbolji film koji se uopće moglo emitirati. Nakon što Zorbasu i njegovom engleskom prijatelju na Kreti propadne veliki posao, Zorba, uz zvuke sirtakija, pleše. To je život! U vremenu korone i zemljotresa dobrodošao podsjetnik na to da će života biti i poslije njih
Piše Boris Rašeta
Prijedlog sljedećeg paketa od 35 mjera Stožera civilne zaštite RH: uvodi se smrtna kazna, u egzemplarnim slučajevima javnim vješanjem, osobe starije od 60 godina koje se zateknu na otvorenom dopušteno je nekažnjeno ustrijeliti, a Stožer se preimenuje u Glavni stan
Piše Viktor Ivančić
Hrvatske vlasti dobro se nose s krizom koju su donijeli koronavirus i potres u Zagrebu, ali pravilo je da u ovakvim situacijama iz prikrajka vrebaju opasnosti od suspenzije demokracije i jačanja radikalizma. To se pravilo i sada potvrđuje
Piše Marinko Čulić
Potres koji je u nedjeljnu zoru, usred svjetske pandemije koronavirusa SARS-CoV-2, rastresao Zagreb, snagom od pet i pol Richtera oslobodio je, kako se to u ovakvim prilikama kaže, ono najbolje u nama. I već do večeri cijela je Jugoslavija – kao nekoć – stajala mirno. Samo, umjesto u tri i pet poslijepodne, u osam navečer
Piše Boris Dežulović
Nakon dana, mjeseci i godina došla i godina 2012. i u njoj šesti dan mjeseca decembra, kad sam, preko interneta, našao da jedan antikvarijat nudi longplejku za kojom tragam trideset i dvije godine i koji još mjesec preko. Na onomu svijetu je već petnaest godina bio Viktor Pöschl, a Franz Bömer osam
Piše Sinan Gudžević
U prilogu ‘Đuro, što je ostalo?’ opisana je stvarnost brodskoga giganta u prošlom sustavu, što je sjajan pomak ka realizmu dosad nadrealnog HRT-a, tim više što je iste večeri emitiran dokumentarac o bijedi radnika koji dirinče u pogonima, od Italije do Kine, za štavljenje i preradu kože najluksuznijih svjetskih marki
Piše Boris Rašeta
Bio je taj davni 28. travnja 1990., kad je Milan na MIDEM-u u Cannesu pjevao ‘Samo par godina za nas’: Nelson Mandela tek je pušten iz zatvora, Margaret Thatcher još je bila premijerka, a Hrvatska je komentirala rezultate prvog kruga prvih višestranačkih izbora: onda znate koliko je davno bila ta subota kad je Villa kiksala doma s Norwichem, a Liverpool sa 2-1 protiv Queens Park Rangersa dva kola prije kraja osigurao novu titulu prvaka
Piše Boris Dežulović
U odličnom dokumentarcu rekonstruiran je život Mustafe Kemala Atatürka, ‘oca Turaka’, koji je tu zemlju uveo u XX. stoljeće, a umro sam, bez djece, utapajući tugu u alkoholu. Za razliku od njega, Erdogan Tursku vraća u XIX. stoljeće, što je danas prilično moderno među državnicima…
Piše Boris Rašeta
Sledstveno tvrdnjama vodećih srpskih genetičara na čelu s doktorom Nestorovićem, dijagnostički test za rano otkrivanje korona virusa ispao je u stvari test za rano otkrivanje srpskog gena. Bolje od popisa stanovništva, a prosto kao pasulj prebranac: ako čovek ima korona virus, nije Srbin
Piše Boris Dežulović
Ljudi će predstojeće izbore u HDZ-u vidjeti kao da su Tuđman i njegova dječica izašli u šetnju, sunčani ožujski dan izmamio ih je u prirodu, pa Nevenka drži tatu za lijevu, a Stjepan za desnu ruku. I birači će onda, suočeni s idiličnim prizorom, odlučiti koga tata više voli, Nevenku ili Stjepana
Piše Viktor Ivančić
Hrvatska se zapravo priklonila stavu Grabar-Kitarović da granicu treba štititi vojskom jer su, kao, sadašnje izbjeglice isključivo ‘ekonomski migranti’. I tu leži vrag. Naime, pokazalo se da je i Hrvatska u istu takvu ekonomsku emigraciju poslala stotine tisuća ljudi
Piše Marinko Čulić
Jača od Cardenalovih stihova za mene je bila njegova ličnost. Čovjek, katolički svećenik, teolog oslobođenja i revolucionar, koga će poljski papa Wojtyła lišiti teoloških dužnosti, kako se to pravnokatolički kaže a divinis. Nisam mogao ni zamisliti da ću ikada upoznati Ernesta Cardenala
Piše Sinan Gudžević
Zamišljamo da se gradonačelniku Bandiću umjesto onog nesretnog slobodnog zidara u HNK-ovoj loži pridružio inspektor Columbo. Prijateljski bi razgovarali, Bandić bi odahnuo, a onda bi se Columbo naizgled nevino vratio i rekao: ‘Samo još nešto…’ Kako bismo izgledali da nam institucije ovako rade svoj posao?
Piše Boris Rašeta
Ovo je priča o jednoj sretnoj pravnoj državi u kojoj je veća, teža i skuplja duševna bol kritizirane predsjednice katoličke udruge za obranu instituta obitelji kao temelja te države, nego duševna bol jedne žene i majke dvoje djece u ime iste te države otete od obitelji, pa zvjerski mučene i grupno silovane
Piše Boris Dežulović
Nasuprot mudrovanju protojereja stavrofora Gojka Perovića u Novostima, Srpska pravoslavna crkva se svojim djelovanjem u Crnoj Gori nameće kao neka vrsta spiritualne ekstenzije velikosrpske politike koja nariče nad prostorom izgubljene dominacije
Piše Viktor Ivančić
Pitanje za milijun eura je zašto su se nekadašnji slobodarski dijelovi ove zemlje pretvorili u proustaške gnojnice u kojima se, kao nedavno na karnevalu u Imotskom, ‘duhovito’ repriziraju prizori iz Jasenovca ili Jadovnog. Ali taj milijun nitko ne želi, a i da želi, ne može ga zaraditi jer to pitanje jedva da itko postavlja
Piše Marinko Čulić
‘A jesi li vidio kako su onome berberu Pazarcu srušili radnju bagerom?’ ‘Vidio sam, a imam ti ja o toj berberskoj radnji ponešto ispričati. Tu radnju je od preduzeća Sloboda, koja je bila vlasnik toga prostora, kupio Meho Dugopoljac, i to je bilo, eto poklopilo se, one iste godine kad je mene osunetio berber Šaćir…’
Piše Sinan Gudžević
Nakon otkrića da je Bandić svojedobno izdao priručnik o borbi protiv korupcije, novinar Nove TV razgovarao je s građanima, konzultirao videoarhivu i pokazao kako je ta brošura zapravo idealan opis Bandićeve djelatnosti. Na molbu da to prokomentira Bandić gubi živce, što mu se sve češće događa
Piše Boris Rašeta
Po čemu se ušato U na vratima Zekanovićeve kuće razlikuje od ušatog U na kapi njegova kolege Zlatka Hasanbegovića, po čemu se Hitlerov Hakenkreuz na Zekanovićevim vratima razlikuje od Hitlerova Hakenkreuza na nadlaktici njegova kamarada Velimira Bujanca?
Piše Boris Dežulović
Mnogi će možda pomisliti da hrvatski novinari mogu imati i pametnija posla od detaljnog izvještavanja o životu popularnih kućnih ljubimaca, no – kad se dublje razmisli – ima li za današnje novinarstvo važnije zadaće od posvemašnje pas-ivizacije publike?
Piše Viktor Ivančić
Sunedžijom Šaćirom su tetke i tetkovi, a bogme i poneke majke plašile djecu da ih urazume, kad ih uhvati dječačko mahnitilo. U svakom selu je Šaćir sunetio dječake, od onih tek rođenih pa do onih koji su već u dubokom pubertetu ili ispali iz njega. Ove posljednje se tu i tamo zvalo stari konji
Piše Sinan Gudžević
Vrdoljak dokazuje kako ‘General’ predstavlja briljantan sineastički doseg pa se očešao i o našu malenkost, čije ga prezime, kaže, ‘podsjeća na čovjeka s kojim je za vrijeme rata ratovao’. Pazi ovo, Vrdoljak ratovao!? On koji je, u osvit ostvarenja stoljetnog sna, za Branka Mamulu pripremao film o Jugoslavenskoj ratnoj mornarici
Piše Boris Rašeta
Ako je prisega kojom se Milanović zaklinje na Boga da će poštovati Ustav faktično samo svečani ceremonijalni akt, znači li to da mu je Ustav neobavezujući kao i Bog, ili da mu je Bog neobavezujući kao i Ustav?
Piše Boris Dežulović
Dok se na groblju hrvatske ekonomije pokapaju posljednji ostaci nekada uspješne industrije, kao Itas iz Ivanca, na političkoj sceni vlada neviđeno živo sučeljavanje neuništivih političkih elita. Naravno, ne oko toga kako zaustaviti ovo prvo, nego kako da se same što bolje pozicioniraju
Piše Marinko Čulić
Šaćir-sunedžija, koga su odrasli eufemistično zvali berber, bio je strah i drhat našeg djetinjstva. Viđali smo ga ponekad, kad bi išao u neko selo sa svojom crnom tašnom u kojoj su bile britve, mengele, pumpice za prskanje rana praškom i bočice sa jodom… Sve u svemu, Šaćir je vazda išao drugima, pa smo se nadali da nas neće frhnuti njegova britva
Piše Sinan Gudžević
U odličnom dokumentarcu o Pavlu Vuisiću čujemo kako je Orson Welles za njega rekao da je ‘najveći filmski glumac kojega je on vidio’. Nijedan glumac u ‘regionu’ više neće imati priliku ostvariti takav opus, a to da će jednoga dana npr. De Niro izjaviti ovako nešto o nekom ovdašnjem glumcu ne treba ni maštati
Piše Boris Rašeta
Premijer Marsellus odmah nakon poziva iz Lovreća okrenuo je stranačkog ‘fixera’, i već u sljedećoj sceni na vratima imotskog HDZ-a pojavio se naočiti neki tip s tamnim naočalama i odrješito predstavio: ‘Ja sam Robert Kopal. Ja rješavam probleme.’ Taj film, naime, ja bih volio gledati, jebeš Tarantina i ‘Pulp Fiction’
Piše Boris Dežulović
Izbori za rukovodstvo HDZ-a morali bi biti obavezni svakih šest mjeseci. Tek kroz permanentnu unutarpartijsku kampanju moglo bi na površinu prokuljati toliko govana da se kompletna stranka udavi u toploj smjesi koja – da se ne lažemo – od početka čini osnovni sadržaj njenog programa
Piše Viktor Ivančić