Ovdje, u Grumo Appula, Hajduk je, kao reprezentacija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, triput igrao protiv vojne britanske selekcije pod nazivom British Unit i sva tri puta pobijedio: 9:0, pa 9:3, i u posljednjoj utakmici 4:0
Piše Sinan Gudžević
Na kraju podnevnih vijesti HRT najavljuje emitiranje filma ‘Iluzionist’. Je li to neka domaća premijera, uradak kojemu su bili koproducenti? Vraga! To je strani film s kojim naša TV kuća nema nikakve veze. Zaključak? Mora da im jako pada gledanost kad su posegnuli za ovako očajničkim rješenjem
Piše Boris Rašeta
Osobito nam je zadovoljstvo pozdraviti goste u kolumni, s nama su predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji će za čitatelje Novosti komentirati izjave predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija o ‘talijanskoj Istri i Dalmaciji’
Piše Boris Dežulović
Vlast uvlači građane u krvne delikte na pozitivan i vedar način. Brine se da im rascopane glave i odvaljeni bubrizi ne pokvare raspoloženje. Rezonira ka služba hitne psihološke pomoći: zašto bi građani zbog nasilja koje im se događa prid nosom bili deprimirani?
Piše Viktor Ivančić
Velika kampanja koju je protiv populizma pokrenula Evropska unija je licemjerna jer su baš njeni promašaji doveli do njega. A uključivanje premijera Plenkovića u tu kampanju je slugansko jer je i Hrvatska žrtva tih promašaja, dok populizam kod nas jedva da postoji
Piše Marinko Čulić
Vladimir Beara sluša, sjedi na stolici i kaže mi: ‘Čuj, to je bilo ovako!’ I iz toga sjedenja, iz stolice na kojoj sjedi, izvije se i poleti preko mene živoga i preko onoga živoga kaktusa do pod plafon, i padne u onaj onamo ćošak
Piše Sinan Gudžević
Ugledavši RTL-ovu reporterku, ministar Krstičević se okrenuo i skoro todorićevskim šprintom krenuo u suprotnom pravcu, ali ona je postavljala pitanja i leđima koja bježe u polutrku. Ne moš’ ti Gregoretovoj uteći, moj ministre, da si još toliki!
Piše Boris Rašeta
Nije pravo pitanje zašto bi netko uopće usred moderne Hrvatske slavio zločinačku marionetsku državicu iz Drugog svjetskog rata, već je pravo pitanje kako to nije niti obični prekršaj remećenja javnog reda i mira, a kamoli kazneno djelo govora mržnje ili čak veleizdaje
Piše Boris Dežulović
Svi su se – ali baš svi – ostrvili na nevoljnoga Damira Krstičevića zbog toga jer nije uspio u praktičnome militariziranju Hrvatske, umjesto da pljunu u vladajuće militarističke aranžmane, ili barem – za prvu ruku – tekući neuspjeh pozdrave kao veličanstveno nehotično postignuće
Piše Viktor Ivančić
Katolička crkva napravila je važan iskorak u tretiranju ustaških zločina. Uz dva ‘ali’: to je vjerojatno došlo na poticaj Vatikana, a nedavno zagrebačko pokajničko svjedočenje potomaka ustaša i njemačkih nacista otkriva tužnu činjenicu da ova zemlja, iako prvak evropskog antifašizma, mora takve stvari ‘uvoziti’ izvana
Piše Marinko Čulić
‘Kakvih sam se nagledao finti, bicikla, driblinga, tunela, podvala na treninzima, čisto mi žao što se to ne pamti i što se neće pamtiti. Ali se, kažem ti, to zaboravlja, pamti se ono što je učinjeno na zvaničnoj utakmici’
Piše Sinan Gudžević
Čini se da su se ‘zdrave snage’ na HRT-u zamorile pa na Trećem programu prepustile upravljač onima koji znaju i vole svoj posao, a takvih je u toj oazi još uvijek ponajviše. Jedna od takvih emisija je ‘Kokice’, koja u ležernom ritmu prikazuju nove filmske hitove
Piše Boris Rašeta
Točno dvadeset pet godina nakon Tuđmanovog i Pašalićevog ustrojavanja partijskog sudbenog vijeća, punih dakle četvrt stoljeća otkako su iz hrvatskih sudova otjerani pamet, struka i iskustvo, a instalirani mladi HDZ-ovi žbiri i poltroni s pravnih fakulteta, konsternirana je Hrvatska otkrila da joj je pravosuđe ‘nasmrt bolesno’
Piše Boris Dežulović
Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora, usvojena prije nekoliko dana u Mostaru, nije tek inspirirana Deklaracijom o Domovinskom ratu, izglasanom prije osamnaest i pol godina u Saboru RH, već je gotovo u cijelosti plagijat slavnoga zagrebačkog akta
Piše Viktor Ivančić
‘Šeki jurne s loptom, tek tada mi Miloš pusti ruku i ja pojurim za Šekijem, stignem ga u šesnaestercu, uklizam, izbacim loptu u korner, Šeki padne kao da ga je tramvaj udario, padne na leđa, raširi ruke, a Dopuđa svira penal…’
Piše Sinan Gudžević
Na pitanje boji li se prijevremenih izbora kojima mu je zaprijetio Gordan Jandroković, Bandić citira – Nietzschea! I, naravno, citira krivo. Čovjek pritom ne može procijeniti je li prespavao vjeronauk ili filozofiju na studiju Općenarodne obrane i društvene samozaštite
Piše Boris Rašeta
Bilo bi dobro i važno da je onaj mladi poznati počinitelj imao vremena i prostora, pa da je na postolje Tuđmanova spomenika uz srp i čekić stigao sprejom napisati i obrazloženje. Recimo, štajaznam, o ‘Jugoslaviji kao rezultatu vjekovnih težnji’ ili o ‘revolucionarnoj borbi za uništenje ustaškog mrakobjesja’
Piše Boris Dežulović
Do samo prije nekoliko tjedana izgledalo je da ne postoji gumb kojim se gasi Kolinda Grabar-Kitarović, ali Andrej Plenković ipak ga je pronašao i s Pantovčaka više ne dolazi ništa što ugrožava njegovu vladavinu. No zadržao je predsjedničinu zaoštrenu politiku prema BiH i tu se oni slažu kao prst i nokat
Piše Marinko Čulić
‘Šekularac je za druge i Šekularac i Šeki, ali za mene je on, prije svega, Bucko. To je njegov nadimak iz djetinjstva. On i ja smo rasli zajedno. Upoznali smo se 1949. godine. U Beogradu. Šekularci su stanovali u Hilandarskoj 20, a Redeovi u Vlajkovićevoj 32…’
Piše Sinan Gudžević
Umjesto da prikažu Grlić-Kušanova ‘Čarugu’, životnu rolu Ive Gregurevića, HRT-ovi urednici opredijelili su se za dokumentarac ‘Čaruga – ogledalo vremena’. Pa što niste stavili oba filma?! Đeniji s Prisavlja to se nisu sjetili, to jest očito se nisu usudili
Piše Boris Rašeta
U najkraćemu, kako sam shvatio monsignora Vjekoslava Huzjaka, ljudski život počinje u trenutku začeća u majčinoj utrobi, a završava u trenutku kad ga u čeki pogodi iz lovačkog karabina ispaljeno zrno kalibra 7.62
Piše Boris Dežulović
Za proteklih četvrt stoljeća dogodila se socijalna evolucija kroz koju je Velimir Bujanec od fašizmom zadojena pojedinca preobražen u sistem. A kada sazriješ u sistem, više se ne izražavaš plakatom na zidu momačke sobe, već pečatiranim i protokoliranim sudskim rješenjem
Piše Viktor Ivančić
Od Beograda do Banje Luke i od Budimpešte do Tirane ključaju ulični protesti, samo u Hrvatskoj ničega nema jer tu proteste orkestrira desnica, a ona je na vlasti. Ali ni drugdje izgledi nisu bogzna kakvi jer se gradove sistematično redizajnira iz punktova pobune u utvrde stabilnosti režima
Piše Marinko Čulić
Šeki je u Jugoslaviji bio ono što je u Brazilu bio Garrincha: narodna radost. Mali rastom, krivonog, čudesan s loptom, katkad začikava protivnika da mu je uzme. Deran jedan neodrasli, najslavniji mladić kome fudbal služi da bi se potvrđivao kao mangup
Piše Sinan Gudžević
Goran Marić nije naučio ništa iz iskustva Kolinde Grabar-Kitarović s Hrvojem Krešićem, ali sada zna lekciju. Kad se ideš natezati s Krešićem, zaboravi muljanje. Priznaj, jesi, griješio si, čovjek si, ‘oćeš da jedeš, ‘oćeš da se veseliš, a to, kako reče Ilija Čvorović, košta…
Piše Boris Rašeta
Skoro punih trideset godina HDZ je kanonizirao NDH kao ‘izraz političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom’ - a onda se obješene čeljusti zaprepastio kad je jedan mladi pavijan iz njihovih redova na Fejs stavio fotografiju ustaše s odsječenom srpskom glavom
Piše Boris Dežulović
Populizam u Hrvatskoj još nije narušio dvostranački sustav kao u mnogim starim demokracijama, a nije opasan zbog frontalnog napada na banke ili zahtjeva za istupanje iz EU-a i NATO-a, jer za to nema kapaciteta. Opasan je zbog antimodernosti, tj. zatiranja prosvjetiteljskih ideja koje su nam došle iz zapadnog svijeta, ali su i proizvod domaće pameti
Piše Marinko Čulić
Kratki film Đorđa Traživuka o Đorđu Dickovu iz sela Mola, koji je dvanaest godina posluživao na dvoru kraljice Elizabete, čisto je zadovoljstvo. ‘Gledao sam kako je oko 3.000 ljudi iz kraljičine službe dobilo otkaz ili su sami odustali jer je to dobro plaćena, ali teška i zahtjevna služba’, kaže Dickov
Piše Boris Rašeta
Republika Hrvatska, Disneyland za luzere i redikule sa zidića pred samoposlugom, jedina je zemlja na svijetu u kojoj takvi imaju u mobitelima pohranjene privatne telefonske brojeve predsjednice ili premijera i mogu – samo ako to dovoljno snažno žele – postati ministri obrane, vođe opozicije ili savjetnici državnog vrha
Piše Boris Dežulović
Na udaru obavještajnog nadzemlja i podzemlja prvi se put nisu našli novinari, opozicija i nevladine udruge nego nosioci državne vlasti. I oni su zbog toga digli toliku dreku, kao što su izmirivši se sve gurnuli pod tepih, da čovjek poželi da su skinuli rukavice i potukli se do razbijenih nosova
Piše Marinko Čulić