Nije Zlatko Hasanbegović ponosan na djeda zato što je riskirajući i vlastiti život, i živote svoje obitelji zajedno sa Zlatkovom majkom, spasio jedno nevino jednogodišnje dijete od ustaških ubojica, nego zato što je pao žrtvom komunističkih
Piše Boris DežulovićSlučaj splitskog fratra pedofila, jasno, nije ni prvi ni posljednji niti u Splitu, a kamoli u Hrvatskoj. Prvi u Splitu i Hrvatskoj jest, međutim, slučaj nadbiskupa Marina Barišića, prvi dakle slučaj najviše crkvene strukture koja je nedvojbeno godinama znala za seksualna iživljavanja u splitskom samostanu i koja svih tih godina nije ništa poduzimala
Piše Boris DežulovićNije problem kad se Željka Markić pojavi u vašem svijetu: problem je kad se vi jednog jutra probudite u svijetu Željke Markić
Piše Boris DežulovićSvi oni veseli stranci koji su nagrnuli u sunčanu Dalmaciju nikad neće znati koliko su u tih par dana bezbrižnog odmora bili blizu smrtnoj opasnosti od zračenja meteoroloških radara, zaprašivanja chemtrailsima, doktora što djecu cijepe znakom zvijeri i profesora što ih podučavaju da nema Boga
Piše Boris DežulovićO Odiseji Stanleyja Kubricka napisane su cijele biblioteke kulturnoantropoloških i psihoanalitičkih rasprava, a svaka je dobra da se objasni i nesretna hrvatska Odiseja 2018., u kojoj se splitski zaratustraše i ovoga 10. travnja prepuštaju raskalašenom, divljem plesu oko onoga zagonetnog monolita u Ulici Ruđera Boškovića
Piše Boris DežulovićBaš svaka čuka geografije naših bivših života danas je hotel ili hostel, pub & grill ili food & wine. Nije, naravno, problem što moga Splita nema. Problem je kad grad više nije ničiji. Kad se preseli iz sebe, pa se građani povuku u predgrađa, a grad na Instagram profile svjetskih usputnika
Piše Boris DežulovićPovršni sintetičar hrvatske pretpolitičke povijesti mogao bi se zapitati koji je HDZ pravi: onaj što donosi programe, izglasava statute i ratificira deklaracije ili onaj koji je protiv svake pojedinačne točke svojih programa, statuta i deklaracija? Nijedan, u tome i jest stvar
Piše Boris DežulovićZašto gospođa predsjednica nije u Buenos Airesu jednostavno rekla kako su ‘slobodu za svjedočenje svoga domoljublja i isticanje zahtjeva za slobodom hrvatske domovine u Argentini pronašli mnogi hrvatski ustaše’? Eh, zašto
Piše Boris DežulovićU svojoj već devetoj molitvenoj kampanji aktivisti takozvane pro-life inicijative ‘40 dana za život’ – naoružani najnovijim dostignućem katoličke medicine, relikvijama svetog Ivana Pavla Drugog – svoj su uobičajeni sveti rat protiv pobačaja proširili i na džihad protiv izvantjelesne oplodnje
Piše Boris DežulovićStrah me i pomisliti kako bi se proveo neki teolog i svećenik koji bi danas ‘skromno predložio’ da se svi problemi s bludom i opačinom u Hrvatskoj riješe tako da, recimo, kokain djeci kao ovlašteni državni diler nabavlja isključivo hrvatska moralna vertikala Velimir Bujanec, a prvo im seksualno iskustvo pokloni hrvatska moralna horizontala Željka Markić
Piše Boris DežulovićKako, recimo, u etnički čistom Višegradu, tačno dakle na mestu najvećih četničkih pokolja nad Bošnjacima, četnička mrtvačka glava ‘ne predstavlja nikakvu bezbednosnu pretnju’, a ista takva četnička mrtvačka glava na kapiji srpske ambasade u Sarajevu iznenada postane bezbednosna pretnja?
Piše Boris DežulovićAko se složimo da je Velika Srbija u svojoj suštini prostor u kojemu novinari, vlast i opozicija otvoreno rehabilitiraju zločinačku ideologiju iz Drugog svjetskog rata, a oficiri prizivaju vojnu upravu i čizmu u zube, i kojemu su prognane manjine same krive što su im spaljene kuće, što je onda krivo rekao Vučić?
Piše Boris DežulovićKažem vam ja, nema tvrtke do bivše tvrtke. Eto, samo posljednji primjeri, Ante Ramljak i Damir Krstičević. Fićfirići su do jučer bili direktori, partneri i članovi uprava u nekakvim tranzicijskim faking konzalting-inženjering privatnim kompanijama kretenskih engleskih naziva, sve dok ih žene i punice nisu nagovorile na sigurnu državnu službu
Piše Boris DežulovićPitanja zašto je 1945. ‘započelo životarenje’, otkud nam do tada sve one lijepe igračke od ‘malog Isuseka’, što su radili naši očevi kad smo imali pet godina, zašto su ginuli kod Staljingrada, i kako oni uopće mogu biti ubojice, u pristojnoj se Republici Hrvatskoj, za razliku od Njemačke, ne postavljaju
Piše Boris DežulovićČinjenica da je Bernardićev SDP našao na koncu braniti satiru lijepo i rječito govori o Hrvatskoj kojoj je svirepa historija kao najjaču opoziciju namjestila odlučni i beskompromisni SDP: riječ je o državi u kojoj, osim par stranica na Fejsu, nije više ostalo ništa za braniti
Piše Boris DežulovićPredrag nije bio samo naša Služba informacija – naš privatni Konstantin Porfirogenet, jedini izvor naših životopisa, samo od starog Konstantina pouzdaniji i nama suvremeniji – nego i točan putokaz na svakom raskršću, skretničar japanske preciznosti. I bilo je lako. Naše su biografije bile u sigurnim rukama
Piše Boris Dežulović‘Nije bitno koja je meni najdraža predstava, nije ovo razgovor za Gloriju!’ presjekao je Zlatko Hasanbegović, i tako katastarski precizno orubio prostor slavne hrvatske kulture. Ta, kako ste rekli, kultura, to je nešto čime se u njegovoj Hrvatskoj bave samo ženski magazini
Piše Boris DežulovićNedokučivi su putovi Gospodnji, a još nedokučivije potrebe njegovih zemaljskih poslanika. Liste njihovih potreba ponekad izgledaju baš kao popis prohtjeva Madonne ili Barbre Streisand: jednome, eto, treba Audijev terenac Q7 ili Mercedes E klase, drugome skupocjeni zlatni kalež, trećemu palača od deset hiljada kvadrata…
Piše Boris DežulovićTo da gradonačelnica Pakraca u lovu pozira s čovjekom pod strogim mjerama opreza zbog zlostavljanja žene bilo je skandalozno, ali ne i osobito skandalozno: osobito skandalozno postalo je kad je oholi kabadahija, protestirajući zbog oduzete mu lovačke puške, novinarima stao pozirati s – praćkom!
Piše Boris DežulovićDobro jutro, djeco, život je kurvin sin, a svijet đavolje igralište. Razumni to shvate prije desetog rođendana, a mi ostali i dan-danas trzamo glavom sanjajući Saint-Étienne i zelena čudovišta iz tunela Geoffroy-Guicharda
Piše Boris DežulovićKad ministar zdravstva kaže kako ‘nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve’, kolokvijalno i nenačelno to bi značilo da ‘nitko na svijetu nije toliko siromašan da ne liječi nikoga’, dočim su – izvedeno načelno – ‘svi na svijetu dovoljno bogati da liječe samo neke’
Piše Boris DežulovićZa razliku od Slunja, gdje je za ravnatelja knjižnice postavljen vodoinstalater, ‘slučaj Požega’ je revolucionarniji, jer nije neki hadezeovac branitelj ili vozač viljuškara imenovan glumcem Gradskog kazališta, već glumca u tom kazalištu uopće i nema. Ne treba glumac, shvatili ste, da bi se kazalište Kazalištem zvalo
Piše Boris DežulovićHrvatski jezik – kao isti onaj ‘službeni jezik u hrvatskim državnim institucijama’ kakav prizivaju branitelji, kakav je ‘u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi’ i po Ustavu i po Branki Kamenski – taj je, eto, i takav hrvatski narodni jezik u ‘službenu uporabu’ prije točno 170 godina uveden – na tečnoj ekavici
Piše Boris DežulovićSedam mjeseci premijer i njegovi voštani ministri na izravno su pitanje – hoće li porezni obveznici na koncu platiti restrukturiranje Agrokora, da ili ne? – odlučno i odrješito, pomalo čak i uvrijeđeno, ponavljali kako to ‘ne dolazi u obzir’. Sedam mjeseci, sve do ovog ponedjeljka navečer
Piše Boris DežulovićHadezeovci su – shvatili smo to davno prije žalbe kninskog ogranka na odluku o raspuštanju – posve neobičan i, hm, poseban svijet. Nisu oni jedini na svijetu, ne kažem, i drugdje ima takvih nacionalšovinista, ali nećete ih mnogo naći tako temeljito amputiranih skrupula kao što su članovi i dužnosnici HDZ-a
Piše Boris DežulovićCijela povijest SDP-a – sve od one zdravice HDZ-u u četiri ujutro 8. svibnja 1990. do danas – dugačka je povijest njihove propasti. Svih dvadeset sedam godina SDP je bio tek svoja vlastita demokršćanska frakcija, odnosno socijaldemokratska ‘udruga’ HDZ-a
Piše Boris Dežulović‘Upoznat sam sa situacijom u Agrokoru i ne vjerujem u bankrot te tvrtke, jer je to i dalje dobra kompanija.’ Nikad – sve dok u zatvoru ne bude i posljednji niži referent te mešetarske zločinačke organizacije – neće biti izlišno prisjećati se i ponavljati tu slavnu rečenicu ministra financija
Piše Boris DežulovićKako se prostor slobode obično definira tuđom slobodom, tako je i vaša uvjetna sloboda ograničena tek slobodom Tomislava Horvatinčića: vi ste, u najkraćemu, slobodan čovjek sve dok se ne nađete na putu njegova kombija, terenca ili jahte. To je jedini uvjet. Zato se, najzad, i zove uvjetna sloboda
Piše Boris DežulovićLjudi-miševi u pravilu su strogi arbitri u pitanjima državotvornog morala i etike, ali istodobno – bez zabilježenog izuzetka – nekonvencionalni tipovi s prilično ležernim odnosom prema nedržavotvornom moralu i zakonima države u koju se kunu
Piše Boris DežulovićIli je ustaša Thompson, ili je ustaška Republika Hrvatska. Treće ja ni uz najbolju volju našao nisam: pače, s konsenzusom političkog i društvenog establišmenta o prihvatljivom suvremenom kontekstu notornog ustaškog, dakle nacističkog pozdrava, kao jedino dokazivo tumačenje ostaje, jebiga, ono potonje
Piše Boris Dežulović