Potpuno istim rečima kao i Boško Obradović – da je štrajk glađu bio samo ‘post pre pričesti’ – Vučić je onomad tumačio i potpuno isti prekid potpuno istog štrajka svoga ćaleta Lakija pred Narodnom skupštinom, potpuno istim rečima se onomad odričući nasilja kao političke borbe
Piše Boris DežulovićAleksandar Vučić prošle je subote pažljivo i precizno, upravo faksimilno rekonstruisao set čuvene scene, i nasred prostorije sa bezbroj televizijskih ekrana stao poput Arhitekte, tvorca virtuelne srpske Matrice, da rastumači svet i celu Srbiju
Piše Boris DežulovićEpidemiološkim idiotima poput vas ili mene može izgledati kao da nas struka zajebava: nama ne postoji nijedno objašnjenje covida-19 bolje i uvjerljivije od onoga kako je pandemija raširena svijetom da zajebava Hrvate
Piše Boris DežulovićKao što su totalitarni režimi pandemijsku karantenu dočekali kao historijsku šansu i preuzeli je kao model vladanja, i borci za slobodu karantenu su preuzeli kao svoju neslobodu. Među njima nema krupnijih nesporazuma: i komesarima zdravog novog društva i njegovim disidentima vi ste oni drugi
Piše Boris DežulovićČinjenica da dr. Branimir Nestorović – čovek koji najozbiljnije priča kako je ratni brod od hiljadu i šest stotina tona uspešno teleportovan šest sati u budućnost – umesto na gajbi Jelen piva ispred marketa sedi u nacionalnom kriznom štabu, trenutak je svečanog proglašenja kraja srpske nauke
Piše Boris DežulovićGledano odavde, iz proljeća 2021., vrijeme policijskih satova, kućnih karantena, praznih avenija, nestašica maski, jagme za WC-papirom, policijskih patrola, Vilija Beroša, Alemke Markotić, aplauza u osam, korona partyja i bahatih seoskih župnika izgleda kao neki davno proživljeni tuđi život
Piše Boris DežulovićCijelu bijesnu liturgiju don Josipa policajci su odslušali pokunjeno gledajući u vrhove cipela, sve dok na njegovu gnjevnu kletvu, ‘Bože, jel’ me čuješ, kazni ih na moj zahtjev!’, jedan stasiti, plećati policajac – valja taj prizor pohraniti u javnu memoriju – ponizno i tiho nije promucao: ‘Bog je ljubav’
Piše Boris Dežulović‘Gospođo, koji je vama kurac, ovo je radi vašega dobra!’ govori rmpalija u civilu držeći nadlakticu građanke Branke K., ne ostavljajući nimalo prostora sumnji kako ono ‘ovo’ što je ‘radi njenog dobra’ jest njegova krupna policijska šaka. Za naše dobro, shvatili smo na koncu, nisu epidemiološke mjere, već gola policijska sila
Piše Boris DežulovićPotres koji je u nedjeljnu zoru, usred svjetske pandemije koronavirusa SARS-CoV-2, rastresao Zagreb, snagom od pet i pol Richtera oslobodio je, kako se to u ovakvim prilikama kaže, ono najbolje u nama. I već do večeri cijela je Jugoslavija – kao nekoć – stajala mirno. Samo, umjesto u tri i pet poslijepodne, u osam navečer
Piše Boris DežulovićBio je taj davni 28. travnja 1990., kad je Milan na MIDEM-u u Cannesu pjevao ‘Samo par godina za nas’: Nelson Mandela tek je pušten iz zatvora, Margaret Thatcher još je bila premijerka, a Hrvatska je komentirala rezultate prvog kruga prvih višestranačkih izbora: onda znate koliko je davno bila ta subota kad je Villa kiksala doma s Norwichem, a Liverpool sa 2-1 protiv Queens Park Rangersa dva kola prije kraja osigurao novu titulu prvaka
Piše Boris DežulovićSledstveno tvrdnjama vodećih srpskih genetičara na čelu s doktorom Nestorovićem, dijagnostički test za rano otkrivanje korona virusa ispao je u stvari test za rano otkrivanje srpskog gena. Bolje od popisa stanovništva, a prosto kao pasulj prebranac: ako čovek ima korona virus, nije Srbin
Piše Boris DežulovićOvo je priča o jednoj sretnoj pravnoj državi u kojoj je veća, teža i skuplja duševna bol kritizirane predsjednice katoličke udruge za obranu instituta obitelji kao temelja te države, nego duševna bol jedne žene i majke dvoje djece u ime iste te države otete od obitelji, pa zvjerski mučene i grupno silovane
Piše Boris DežulovićPo čemu se ušato U na vratima Zekanovićeve kuće razlikuje od ušatog U na kapi njegova kolege Zlatka Hasanbegovića, po čemu se Hitlerov Hakenkreuz na Zekanovićevim vratima razlikuje od Hitlerova Hakenkreuza na nadlaktici njegova kamarada Velimira Bujanca?
Piše Boris DežulovićAko je prisega kojom se Milanović zaklinje na Boga da će poštovati Ustav faktično samo svečani ceremonijalni akt, znači li to da mu je Ustav neobavezujući kao i Bog, ili da mu je Bog neobavezujući kao i Ustav?
Piše Boris DežulovićPremijer Marsellus odmah nakon poziva iz Lovreća okrenuo je stranačkog ‘fixera’, i već u sljedećoj sceni na vratima imotskog HDZ-a pojavio se naočiti neki tip s tamnim naočalama i odrješito predstavio: ‘Ja sam Robert Kopal. Ja rješavam probleme.’ Taj film, naime, ja bih volio gledati, jebeš Tarantina i ‘Pulp Fiction’
Piše Boris DežulovićTitanski je napor potreban da se čovjek odupre otrcanoj prispodobi o disfunkcionalnoj Republici Hrvatskoj kao državi iz komedije apsurda. Rasne, recimo, akcijske komedije apsurda u kojoj šesnaest hiljada policajaca juri Džordža Ulicom grada Čikaga, pa se useljavaju u njegovu zgradu i ‘opkoljavaju ga sa svih strana’…
Piše Boris DežulovićNi serija o Generalu, ni ona o Predsjedniku nisu ništa novo. Istinska inovacija, za koju je trebao protok od trideset godina, jest ta da je nacionalna mitologija konačno uspostavljena kao suvremena povijest, a u fantastičnom obratu sve što smeta njenoj ‘nespornoj čistoti’ uspostavlja se kao – mitologija. I to, za svaki slučaj, velikosrpska
Piše Boris DežulovićZoran Milanović, Zoran Milanović? cijelih desetak minuta buljio sam u fotografiju pokušavajući se sjetiti tko je taj odnekud mi strašno poznat tip, dok se na koncu nisam sjetio: pa da, Zoran Milanović, novi predsjednik Republike Hrvatske!
Piše Boris DežulovićSve kad bi spornim crnogorskim zakonom veličanstveni Ostrog i bio prepisan Đukanovićevoj mafijaškoj državi, sve i kad bi ga podgoričke vlasti prodale British Museumu u Londonu, ne bi čudesni Ostrog najebao gore nego što je najebao ovako, pod brigom i pažnjom rođene Srpske pravoslavne crkve
Piše Boris DežulovićRepublika Hrvatska jedinstveni je politički eksperiment: takozvana jubilarna demokracija, država koja funkcionira i živi isključivo od jedne svečane okrugle godišnjice do druge. U državi koja je cijela zamišljena i ostvarena kao spomenik vlastitoj veličanstvenoj prošlosti, koncept obljetnice njen je sav i jedini smisao
Piše Boris DežulovićZa Drugog svjetskog rata u cijelom Splitu i okolici ustaša nije bilo ni za rođendan u McDonald’su. Pa ipak, ako se splitske ustaše već htjelo počastiti spomenikom – a htjelo se – i ako je jedan bubuljičavi adolfescent najbolje što je dao ustaški Split, onda je možda bolje odustati i ne sramotiti slavnu povijest
Piše Boris DežulovićDvadeseta godišnjica Vrhovnikove smrti zgodna je prilika da se prisjetimo kako su se sitni pikzibneri, kad su se – nakon što je HDZ siječnja 2000. veličanstveno prdnuo u čabar – uvjerili da je Tuđman zaista mrtav, poput slinavih hijena ostrvili na njegov još topao leš, ‘pljujući po njemu’ – kako reče dr. Marasović – da bi mu kasnije dizali spomenik ‘kako bi ušićarili koji glas’
Piše Boris DežulovićZnamo li da Hrvatskom svake godine bezglavo bauljaju desetine hiljada studenata sa svih strana svijeta, polugoli, pijani i drogirani remeteći javni red i mir, zašto su u hrvatskoj policiji procijenili da samo dvojicu od njih valja deportirati iz države?
Piše Boris DežulovićNevjerojatni slučaj Filipović – Perška samo je logična krajnja konzekvenca historijske revizije, točka u kojoj taj veličanstveni luping završava tamo gdje je započeo: nešto poput metka koji ispaljen u čelo imaginarnog neprijatelja završava u potiljku revolveraša
Piše Boris DežulovićPravo pitanje nije tko i zašto Hrvatima njihove vlastite riječi izvlači iz konteksta i podmeće za njihove vlastite stavove i razmišljanja: pravo je pitanje kakav je uopće to kontekst u kojemu se prekopavanje Jasenovca, prije nego što će otamo biti istrgnuto, baškari kao u svome prirodnom staništu?
Piše Boris DežulovićAko ne umeju da rade, pa da izgrade čestitu cestu od Niša do Dimitrovgrada, umeju Srbi da se biju, pa će ih u četiri rata – i to, usput rečeno, sva četiri izgubljena! – poginuti manje nego u saobraćajnim nesrećama na dvadeset kilometara jedne provincijske magistrale
Piše Boris DežulovićStjepan Spajić, legendarni Rođo, bio je – u najkraćemu – impresivni komad balvana, Ljubo Ćesić Rojs za siromašne, primitivni šoven i rasist suri prigradski, čija se narodska mudrost i duhovitost iscrpljivala na Srbima, Crncima, cvjetićima i pederima. Samo njegova kratka pamet i dugačak jezik, i baš ništa drugo, kvalificirali su ga u hrvatske mitove i legende
Piše Boris DežulovićU Dominisovoj ulici u splitskom Getu, u srcu antičke Palače, osvanuo je mural s posvetom slavnoj šampionskoj generaciji Jugoplastike s kraja osamdesetih, no već sutradan ujutro nestao je sa zida. Što je bio razlog toj nezapamćeno brzoj i efikasnoj akciji? Je li to gradskoj upravi konačno dopizdio teror murala?
Piše Boris Dežulović