Znamo li da Hrvatskom svake godine bezglavo bauljaju desetine hiljada studenata sa svih strana svijeta, polugoli, pijani i drogirani remeteći javni red i mir, zašto su u hrvatskoj policiji procijenili da samo dvojicu od njih valja deportirati iz države?
Piše Boris DežulovićNevjerojatni slučaj Filipović – Perška samo je logična krajnja konzekvenca historijske revizije, točka u kojoj taj veličanstveni luping završava tamo gdje je započeo: nešto poput metka koji ispaljen u čelo imaginarnog neprijatelja završava u potiljku revolveraša
Piše Boris DežulovićPravo pitanje nije tko i zašto Hrvatima njihove vlastite riječi izvlači iz konteksta i podmeće za njihove vlastite stavove i razmišljanja: pravo je pitanje kakav je uopće to kontekst u kojemu se prekopavanje Jasenovca, prije nego što će otamo biti istrgnuto, baškari kao u svome prirodnom staništu?
Piše Boris DežulovićAko ne umeju da rade, pa da izgrade čestitu cestu od Niša do Dimitrovgrada, umeju Srbi da se biju, pa će ih u četiri rata – i to, usput rečeno, sva četiri izgubljena! – poginuti manje nego u saobraćajnim nesrećama na dvadeset kilometara jedne provincijske magistrale
Piše Boris DežulovićStjepan Spajić, legendarni Rođo, bio je – u najkraćemu – impresivni komad balvana, Ljubo Ćesić Rojs za siromašne, primitivni šoven i rasist suri prigradski, čija se narodska mudrost i duhovitost iscrpljivala na Srbima, Crncima, cvjetićima i pederima. Samo njegova kratka pamet i dugačak jezik, i baš ništa drugo, kvalificirali su ga u hrvatske mitove i legende
Piše Boris DežulovićU Dominisovoj ulici u splitskom Getu, u srcu antičke Palače, osvanuo je mural s posvetom slavnoj šampionskoj generaciji Jugoplastike s kraja osamdesetih, no već sutradan ujutro nestao je sa zida. Što je bio razlog toj nezapamćeno brzoj i efikasnoj akciji? Je li to gradskoj upravi konačno dopizdio teror murala?
Piše Boris DežulovićKoliko god Knjiga postanka u udžbeniku povijesti za osnovne škole pokazuje strahotan upliv Katoličke crkve u sve pore društva, toliko je tek jedna od bezbroj ilustracija katastrofalnog urušavanja hrvatske znanosti
Piše Boris DežulovićMeđunarodni dan djevojčica u Hrvatskoj je obilježen svečanim puštanjem na slobodu petorice mladića koji su toga petka u Zadru osumnjičeni da su cijelu godinu dana grupno silovali jednu petnaestogodišnju djevojčicu
Piše Boris DežulovićGospodin Miroslav Škoro svoga se sna o neovisnoj Hrvatskoj jako dobro sjeća. Bilo je to negdje osamdesetih, kad je letio u Ameriku, preko Frankfurta za Pittsburgh. Dugačak je to let, pa je vrijeme kratio čitajući šest svezaka kultne ‘Povijesti Hrvata’ Nade Klaić…
Piše Boris Dežulović‘Novinari Srbi!’ na toj nesretnoj splitskoj zgradi, u Ulici Petra Iljiča Čajkovskog, potpuno je jednako jebeno i jako kao da na njoj velikim plavim slovima piše ‘Velika plava slova’
Piše Boris DežulovićKadeti Oružanih snaga Republike Hrvatske, dakle Republike, dakle jedne sekularne europske države, mrtvi ozbiljni polagali su zakletvu zborno urlajući molitvu Bogu, onako kako vojska obično urla one kretenske sedmerce koje su vidjeli u američkim filmovima
Piše Boris DežulovićŠto Opuzencima poručuje braća iste isisane krvi, što besposleni proleteri iz radničkog Metkovića imaju reći rođacima iz daleke Kine, što im ono piše na transparentu?
Piše Boris DežulovićUsputna izjava jednog od predsjedničkih kandidata na provincijskom natjecanju goveda iz domaćeg uzgoja ne bi sama po sebi bila vrijedna pomnije analize da i sama nije upravo savršena analiza stanja u domaćem uzgoju, precizno tuđmanovsko ‘izvješće o stanju nacije’
Piše Boris DežulovićKristian Vukasović je za strah od hrvatske države imao sve razloge ovoga svijeta. Nije bio ni najveći hrvatski tajkun ni najzloglasniji kvartovski siledžija, nije bio ni ministar ni gradonačelnik, nije bio ni mafijaš ni ratni zločinac… Bio je samo mladić s dijagnozom nepoželjna socijalna ponašanja i disharmoničnog intelektualnog razvoja
Piše Boris Dežulović‘A žrtve? Kako znamo da su ubijene iz mržnje? Možda su i ubijeni bili vojnici? Možda su imali uniforme srpske paravojske, na glavi crne šubare s kokardama, a jedan od njih oko ruke i crnu vrpcu, štajaznam, ‘Za kralja i otadžbinu’?’
Piše Boris DežulovićPoznati i ugledni Hrvati bojažljivo ujutro otvaraju svoje profile na društvenim mrežama, strepeći što su sinoć napisali. Do jučer dobri ljudi blagih naravi, puni ljubavi za sve ljude svijeta, jednim klikom beskrupuloznih hakera preko noći postaju ksenofobni šoveni, neonacistički rasisti i bijeli supremacisti iz dubokog internetskog podzemlja
Piše Boris DežulovićPunih 28 godina – vrijeme za koje je cijela jedna golema, jaka nova Njemačka stigla potpuno zaboraviti Drugi svjetski rat, bolno ga se sjetiti, dohvatiti se s vlastitom noćnom morom, retuširati je i na koncu priznati – Hrvatska još čeka jebenu presudu za Branimira Glavaša
Piše Boris DežulovićIstom historijskom ironijom kojom je onomad dalmatinsko vinogradarstvo procvalo zahvaljujući filokseri, suvremeni je turistički procvat Dalmaciji omogućila upravo mediteranska turistička kriza. Poduzetni su Dalmatinci, jasno, opet spremno iskoristili svoju povijesnu šansu
Piše Boris DežulovićKako je moguće da nitko, od Slobodne Dalmacije preko portala i društvenih mreža do RTL-a, nigdje niti sitnim slovima nije naveo da je priča o velikoj betonskoj katoličkoj crkvi u šljiviku Stevana Slijepčevića zapravo iz srpskih Novosti?
Piše Boris DežulovićNesretna se, frustrirana Nezavisna Država Hrvatska zarobljena u tijelu Republike Hrvatske muči evo već gotovo trideset godina. Nitko u toj paradržavici nema ozbiljnijih privatnih problema s NDH i ustašama, pa ipak, iz nekog posve nerazumljivog razloga, svi se prave da ga imaju
Piše Boris DežulovićBila je ta subota, 17. lipnja 1989. I danas se s nježnošću sjetim davne večeri kad smo imali dvadeset četiri i kad nam je bio pun kurac Hrvata, Srba, Partije, Torcide, fratara, vjerskih sloboda, ljudskih prava, privredne reforme i kanadskih ustaša
Piše Boris DežulovićPitalo je to petnaestak znatiželjnih mladića iz noćne smjene splitske Torcide grupicu prolaznika u kasnovečernjoj šetnji supetarskom rivom, djevojku iz Varaždina i trojicu njenih kolega iz Vukovara na sezonskom poslu na Braču…
Piše Boris DežulovićEh, bijela ‘desetka’. Od historijske 1971. Jerković će voditi Hajduk do tri titule prvaka Jugoslavije, pet uzastopnih jugoslavenskih kupova, polufinala Kupa pobjednika kupova i četvrtfinala Kupa prvaka Europe – bili bi i prvaci, da nas 1975. nisu pokrali – i postati uz Bajdu Vukasa najveća ‘desetka’ u povijesti Hajduka
Piše Boris DežulovićLako je zamisliti dramu među našima u Irskoj, koji se ovih dana podozrivo zagledaju po Penneysovim dućanima pokušavajući otkriti koji je to jedan od njih što je glasao za HDZ. Nije takve drame među Hrvatima bilo još otkako se siječnja 2010. hercegovačkim gradićem Ravnom pročulo da je jedan u općini glasao za Ivu Josipovića
Piše Boris DežulovićNisu valjda u Vladi toliko maloumni da bi na temelju djetinjih sastavaka pisali Nacionalnu razvojnu strategiju RH od 2020. do 2030. godine?! – pomislit ćete klonuli u iznenadnoj moždanoj slabosti, pa najbolje da vam odmah kažem: naravno da jesu
Piše Boris DežulovićPredsjednica usred Borova Sela ne želi iskorištavati ovu tragediju?! Želi zatvoriti najteža pitanja prošlosti?!? Ni drčni Stipe Mesić, a kamoli Ivo Josipović, nikad se nisu usudili dirnuti u mit o tragediji u Borovu Selu i javno zatražiti istinu: nitko, eto, do Kolinde Grabar-Kitarović
Piše Boris DežulovićJedina razlika između rastrojenog obrovačkog liječnika i rastrojenog saborskog zastupnika Željka Glasnovića ispada činjenica da su prvome priviđanja četnika samo nuspojava poremećaja, a drugome politički program
Piše Boris DežulovićSvih pet stotina godina lučkog, pomorskog, industrijskog, sportskog i turističkog Splita nije bilo dovoljno da se imbecili ne bi i dalje glupavo smijuljili ugledavši dvije francuske lezbijke kako se drže za ruke, da ne bi kriomice za Fejs snimali crnca u dugačkoj šarenoj haljini ili zvali policiju kad grupa Azijaca na ledini sluša muziku
Piše Boris DežulovićJednako kao i Notr Dam, i Hilandar je te martovske večeri 2004. počeo da gori od krova, i jednako je to bilo, neverovatno ali istinito, taman pred Vaskrs. Pred srpskim forenzičarima preostalo je još samo da utvrde da li je taj predvaskrsni oganj bio Božija kazna za srpske zločine na Kosovu, ili možda, još bolje, za skrivanje ratnog zločinca Karadžića
Piše Boris DežulovićNovi bi se latinski naziv smišljao za takvu budalu koja bi danas – sa iskustvom nesuđenog Tuđmanovog udruženog zločinačkog poduhvata, a samo koji dan nakon Karadžićeve presude za isti takav jedan poduhvat u BiH – otvoreno dala snimati dok priča o planovima za svoju Veliku Državu
Piše Boris Dežulović