Posljednji takav neobičan slučaj – da se političko vodstvo Hrvatske zajedno s hiljadama navijača, kud koji mili moji, u istom danu razišlo po bijelom svijetu, da je dakle cjelokupni hrvatski državni vrh u jednom trenutku bio izvan zemlje – pedantni su zvjezdoznanci zabilježili još u svibnju 1945.
Piše Boris DežulovićJedanaest punih godina prošlo je otkako su se zavoljeli zadarski Romeo i Julija, mladi vratar lokalnog drugoligaša i mlada apsolventica Filozofskog fakulteta, i svih jedanaest stalo je prošle nedjelje u onih simboličnih jedanaest metara između neželjenog zeta Ante Bozze iz Islama Latinskog, i tri danska nogometaša što su se izredala pred njim u raspucavanju penala
Piše Boris DežulovićSvaki put u ovakvoj nekoj prilici, o loptačkom nekom prvenstvu Europe ili svijeta, vlažni podrumi hrvatskih i srpskih internetskih stranica postaju fantastična mjesta sastajanja i druženja Hrvata i Srba, nešto poput zavičajne balkan-grill kafane na periferiji Beča
Piše Boris DežulovićTo da su se saveznički vojnici borili zajedno s tim, kako ste rekli da se zovu, partizanima, Hrvatima je prva vijest. Da smo to znali, da je barem ministar obrane znao – samo da su mu Amerikanci i Britanci ranije javili – pojavio bi se valjda i na Tjentištu
Piše Boris DežulovićSplitski fašisti – nije li povijest Splita duhovita? – Feral su na Pjaci palili na istom mjestu na kojemu su 1942. gorjele knjige i svitci iz sinagoge, točno ondje gdje danas stoji spomen-ploča zapaljenoj židovskoj baštini
Piše Boris DežulovićTko je Hrvatima sad kriv? Đavo će znati. Nema više Srba u vojsci, nema ih u policiji, nema ih više ni u Kninu ni u Splitu, ni u školama ni u bolnicama, ni u liftovima ni na grobljima, nema više Srba ni u Vladi ni u Saboru: eno ih od stotinu i pedeset zastupnika u hrvatskom parlamentu točno – troje
Piše Boris DežulovićDvjesto godina nakon Stullijeve prve vakcinacije i njegove himne ‘božanstvenim otkrićima’, pred turističku sezonu 2018., grad Dubrovnik – s milijun turista godišnje i više od dvije hiljade necijepljene djece – broji sate do epidemije praktički iskorijenjenih ospica
Piše Boris DežulovićPričat će jednoga dana Anđelko Bosančić o strahotama one svibanjske subote 2018. na Blajburškom polju, kad su Titine nevladine udruge austrijskim saveznicima izručile pola milijuna hrvatskih domoljuba, krivih samo zato što su voljeli Hrvatsku
Piše Boris DežulovićNije Zlatko Hasanbegović ponosan na djeda zato što je riskirajući i vlastiti život, i živote svoje obitelji zajedno sa Zlatkovom majkom, spasio jedno nevino jednogodišnje dijete od ustaških ubojica, nego zato što je pao žrtvom komunističkih
Piše Boris DežulovićSlučaj splitskog fratra pedofila, jasno, nije ni prvi ni posljednji niti u Splitu, a kamoli u Hrvatskoj. Prvi u Splitu i Hrvatskoj jest, međutim, slučaj nadbiskupa Marina Barišića, prvi dakle slučaj najviše crkvene strukture koja je nedvojbeno godinama znala za seksualna iživljavanja u splitskom samostanu i koja svih tih godina nije ništa poduzimala
Piše Boris DežulovićNije problem kad se Željka Markić pojavi u vašem svijetu: problem je kad se vi jednog jutra probudite u svijetu Željke Markić
Piše Boris DežulovićSvi oni veseli stranci koji su nagrnuli u sunčanu Dalmaciju nikad neće znati koliko su u tih par dana bezbrižnog odmora bili blizu smrtnoj opasnosti od zračenja meteoroloških radara, zaprašivanja chemtrailsima, doktora što djecu cijepe znakom zvijeri i profesora što ih podučavaju da nema Boga
Piše Boris DežulovićO Odiseji Stanleyja Kubricka napisane su cijele biblioteke kulturnoantropoloških i psihoanalitičkih rasprava, a svaka je dobra da se objasni i nesretna hrvatska Odiseja 2018., u kojoj se splitski zaratustraše i ovoga 10. travnja prepuštaju raskalašenom, divljem plesu oko onoga zagonetnog monolita u Ulici Ruđera Boškovića
Piše Boris DežulovićBaš svaka čuka geografije naših bivših života danas je hotel ili hostel, pub & grill ili food & wine. Nije, naravno, problem što moga Splita nema. Problem je kad grad više nije ničiji. Kad se preseli iz sebe, pa se građani povuku u predgrađa, a grad na Instagram profile svjetskih usputnika
Piše Boris DežulovićPovršni sintetičar hrvatske pretpolitičke povijesti mogao bi se zapitati koji je HDZ pravi: onaj što donosi programe, izglasava statute i ratificira deklaracije ili onaj koji je protiv svake pojedinačne točke svojih programa, statuta i deklaracija? Nijedan, u tome i jest stvar
Piše Boris DežulovićZašto gospođa predsjednica nije u Buenos Airesu jednostavno rekla kako su ‘slobodu za svjedočenje svoga domoljublja i isticanje zahtjeva za slobodom hrvatske domovine u Argentini pronašli mnogi hrvatski ustaše’? Eh, zašto
Piše Boris DežulovićU svojoj već devetoj molitvenoj kampanji aktivisti takozvane pro-life inicijative ‘40 dana za život’ – naoružani najnovijim dostignućem katoličke medicine, relikvijama svetog Ivana Pavla Drugog – svoj su uobičajeni sveti rat protiv pobačaja proširili i na džihad protiv izvantjelesne oplodnje
Piše Boris DežulovićStrah me i pomisliti kako bi se proveo neki teolog i svećenik koji bi danas ‘skromno predložio’ da se svi problemi s bludom i opačinom u Hrvatskoj riješe tako da, recimo, kokain djeci kao ovlašteni državni diler nabavlja isključivo hrvatska moralna vertikala Velimir Bujanec, a prvo im seksualno iskustvo pokloni hrvatska moralna horizontala Željka Markić
Piše Boris DežulovićKako, recimo, u etnički čistom Višegradu, tačno dakle na mestu najvećih četničkih pokolja nad Bošnjacima, četnička mrtvačka glava ‘ne predstavlja nikakvu bezbednosnu pretnju’, a ista takva četnička mrtvačka glava na kapiji srpske ambasade u Sarajevu iznenada postane bezbednosna pretnja?
Piše Boris DežulovićAko se složimo da je Velika Srbija u svojoj suštini prostor u kojemu novinari, vlast i opozicija otvoreno rehabilitiraju zločinačku ideologiju iz Drugog svjetskog rata, a oficiri prizivaju vojnu upravu i čizmu u zube, i kojemu su prognane manjine same krive što su im spaljene kuće, što je onda krivo rekao Vučić?
Piše Boris DežulovićKažem vam ja, nema tvrtke do bivše tvrtke. Eto, samo posljednji primjeri, Ante Ramljak i Damir Krstičević. Fićfirići su do jučer bili direktori, partneri i članovi uprava u nekakvim tranzicijskim faking konzalting-inženjering privatnim kompanijama kretenskih engleskih naziva, sve dok ih žene i punice nisu nagovorile na sigurnu državnu službu
Piše Boris DežulovićPitanja zašto je 1945. ‘započelo životarenje’, otkud nam do tada sve one lijepe igračke od ‘malog Isuseka’, što su radili naši očevi kad smo imali pet godina, zašto su ginuli kod Staljingrada, i kako oni uopće mogu biti ubojice, u pristojnoj se Republici Hrvatskoj, za razliku od Njemačke, ne postavljaju
Piše Boris DežulovićČinjenica da je Bernardićev SDP našao na koncu braniti satiru lijepo i rječito govori o Hrvatskoj kojoj je svirepa historija kao najjaču opoziciju namjestila odlučni i beskompromisni SDP: riječ je o državi u kojoj, osim par stranica na Fejsu, nije više ostalo ništa za braniti
Piše Boris DežulovićPredrag nije bio samo naša Služba informacija – naš privatni Konstantin Porfirogenet, jedini izvor naših životopisa, samo od starog Konstantina pouzdaniji i nama suvremeniji – nego i točan putokaz na svakom raskršću, skretničar japanske preciznosti. I bilo je lako. Naše su biografije bile u sigurnim rukama
Piše Boris Dežulović‘Nije bitno koja je meni najdraža predstava, nije ovo razgovor za Gloriju!’ presjekao je Zlatko Hasanbegović, i tako katastarski precizno orubio prostor slavne hrvatske kulture. Ta, kako ste rekli, kultura, to je nešto čime se u njegovoj Hrvatskoj bave samo ženski magazini
Piše Boris DežulovićNedokučivi su putovi Gospodnji, a još nedokučivije potrebe njegovih zemaljskih poslanika. Liste njihovih potreba ponekad izgledaju baš kao popis prohtjeva Madonne ili Barbre Streisand: jednome, eto, treba Audijev terenac Q7 ili Mercedes E klase, drugome skupocjeni zlatni kalež, trećemu palača od deset hiljada kvadrata…
Piše Boris DežulovićTo da gradonačelnica Pakraca u lovu pozira s čovjekom pod strogim mjerama opreza zbog zlostavljanja žene bilo je skandalozno, ali ne i osobito skandalozno: osobito skandalozno postalo je kad je oholi kabadahija, protestirajući zbog oduzete mu lovačke puške, novinarima stao pozirati s – praćkom!
Piše Boris DežulovićDobro jutro, djeco, život je kurvin sin, a svijet đavolje igralište. Razumni to shvate prije desetog rođendana, a mi ostali i dan-danas trzamo glavom sanjajući Saint-Étienne i zelena čudovišta iz tunela Geoffroy-Guicharda
Piše Boris DežulovićKad ministar zdravstva kaže kako ‘nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve’, kolokvijalno i nenačelno to bi značilo da ‘nitko na svijetu nije toliko siromašan da ne liječi nikoga’, dočim su – izvedeno načelno – ‘svi na svijetu dovoljno bogati da liječe samo neke’
Piše Boris DežulovićZa razliku od Slunja, gdje je za ravnatelja knjižnice postavljen vodoinstalater, ‘slučaj Požega’ je revolucionarniji, jer nije neki hadezeovac branitelj ili vozač viljuškara imenovan glumcem Gradskog kazališta, već glumca u tom kazalištu uopće i nema. Ne treba glumac, shvatili ste, da bi se kazalište Kazalištem zvalo
Piše Boris Dežulović