Novosti

Ne, ne, vjerojatno je nesporazum, oprezno će jedan student, jer – nemojte se ljutiti, gospodine profesore – tako kako ste nam vi objasnili, ispada da se bolničko osoblje uopće nije htjelo ni testirati, a kamoli cijepiti. Da, mladiću, ljudi koji rade u bolnici nisu se htjeli ni cijepiti, ni testirati. Usred pandemije? Usred pandemije

I dandanas – godinama i desetljećima nakon završetka Domovinskog rata – "preostali hrvatski vojnici" tumaraju planinama, šumama, predgrađima i kafićima hrvatskih vukojebina, nesvjesni da je rat odavno završen, ili pak jednostavno ne vjerujući u takve vijesti, smatrajući ih zamkom srpske ratne propagande

Dva sata i petnaest minuta. Toliko je prošlo između reskog rafala iz Hrastovljeva Ultimaxa 100 i odluke karlovačkog Gradskog vijeća da se Koranski most nazove po njegovoj slavnoj policijskoj jedinici

Na pitanje kad će biti obnovljena prva kuća, premijer je odgovorio, citiram: "Bit će kad bude spremno." Riješit će se. Gotovo godinu i pol od zagrebačkog potresa. Petsto dvadeset dana. Pet stotina. Dvadeset. Dana. "Nigdje u svijetu ne ide se tako brzo kad je takva šteta u pitanju." Baš nigdje?

Kad sljedeći put čujete vatrene patriote i suvereniste na čelu s Janšom gdje pravednički urlaju kako "nije dužnost Europske unije da pomaže i plaća svakome na planetu tko bježi, a mogao bi se boriti za svoju domovinu", napravite malu anketu i zapitajte se biste li se vi borili za HDZ-ov Hrvatistan

Na kojoj se od ženskih tema ne bi susreli, na kojoj se ne bi izgrlili i izljubili afganistanski talibani i braća katolibani iz biskupske konferencije i raznih hrvatskih katoličkih udruga, kojekakav Vice John Batarelo i Stjepo Bartulica? Ženska moda? Ženski poslovi? Razvod braka? Promiskuitet? Preljub? Lezbijstvo? Pobačaj? Pravo glasa?

Kad tako pred ljeto u selo stigne vijest da se u Dućama pojavio turist, naše seosko vijeće proglašava izvanredno stanje. Na magistrali poviše sela muškarci organiziraju seoske straže s vilama i sjekirama, a žene pripremaju zalihe hrane i slažu ljetnicu koju su spravile još u zimu

Teško, naime, da je i neki hrvatski desničar u svih proteklih trideset godina ljigavije pljunuo na Holokaust, nego što je to uradio bivši gensek SDP-a, usporedivši sudbinu progonjenih i pobijenih šest milijuna Židova sa sudbinom četiri člana jedne beznačajne pseudosocijaldemokratske stranke

O nastanku slavnog Užičkog kola ostali su samo mitovi i legende, od kojih sam jednu i sam čuo u kultnoj Domovini, gospodskoj beogradskoj kafani na Bulevaru revolucije, u čijoj je slavnoj historiji živa muzika zabilježena samo onih davnih dana dok je bilo Ilije i Milije. Pa kako sam tu priču čuo, tako je i prenosim: ako su lagali mene, i ja lažem vas

Gospodo, ovdje imam jedan zanimljiv dokument koji se, kako vidite, zove "Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini", kolokvijalno "Daytonski sporazum". Na tridesetoj stranici imate "Aneks 4", a na trideset sedmoj "Članak 5., Predsjedništvo BiH", u kojemu je propisan izbor članova Predsjedništva. Jeste li pronašli?

Iznenadit će se Božo Petrov kad čuje, ali za sve što njegova djeca danas uče u školi – dobro, sve osim Marijine trudnoće – u jedva malo daljoj povijesti gorjelo se na lomači, a za neke od stvari iz njihova školskog kurikuluma glava je bogami letjela još prije samo osamdesetak godina

Dvadeset minuta hrvatski nogometaši nisu ni taknuli loptu, a vodili su 1-0! Hrvati su konačno imali čvrst i neoboriv materijalni dokaz da Bog postoji. Samo što je to bila – loša vijest

Ako već i nije jedina mjera kolosalne hrvatske političke beznačajnosti, sukob Milanovića i Plenkovića svakako je jedna od preciznijih: naraštaji studenata zagrebačke politologije učit će tako o historijskom sukobu na vrhu 2020/21. godine, i onom čuvenom "Šta je, Zoki – e, moj Plenki"

Zvijezde su sveudilj visile posložene, pa ako Hrvatska i opet ne prepozna šansu, ako Hrvati ni sada ne prepoznaju Škorino "sad", izaći će on ponovo, i ponovo

Da je, eto, bio Peternelove pameti i preživio trideset treću, dobro bi se Isus Krist – danas, kako znamo, glavni operativac Domovinskog pokreta – osramotio kad bi ga Facebookov algoritam podsjetio na statuse otprije dvije hiljade godina

Na stranu što je Sosin izbor "zemlje i zastave" kao "poslovnu odluku" jednodušno osudila javnost zemlje u kojoj "zemlja i zastava" i nisu ništa doli samo posao. Druga je jedna stvar meni zanimljivija: ta, kako reče mladi australski investitor Joe Šimunić, "zemlja i zastava" za koju je "toliko Hrvata dalo svoje živote"

Nevjerojatnom igrom slučaja i konstelacije zvijezda, svaki dan od danas do kraja godine bit će okrugla trideseta godišnjica tog istog dana devedeset prve, a svaki dan herojske devedeset prve Hrvatima je bio herojski i povijesni

Za koju godinu Hrvati će se opet naći smrtno uvrijeđeni kad neki bjelosvjetski internetski sajt, neki thetoptens.com, ili još bolje, echr.coe.int, web-stranica Europskog suda za ljudska prava, objavi kako je RH dužna nekim satiričarima isplatiti toliko i toliko hiljada eura plus zatezne kamate, jer je mrtva ozbiljna presudila kako je satira lažna vijest i kleveta

Iako je posve jasno da je planinarsku kuću na Kozjaku opustošila lokalna hrvatska divljač, nigdje – a baš sam pažljivo pratio slučaj – nije bilo naslova "Hrvati bezobzirno opustošili planinarski dom!". Niti "Hrvati haraju Kozjakom!", niti je RTL javio: "Bili smo u kući strave koju su iza sebe ostavili Hrvati!"

Treba li se, može li se, smije li se manjinski tjednik baviti temama etničke – a onda, jasno, i političke – većine? Kako možemo i smijemo znati da to nisu teme koje se vrlo tiču i hrvatskih Srba? Evo malog laboratorijskog eksperimenta u kontroliranim uvjetima...

Hrvati, eto, vjeruju Zdravku Mamiću da se tajno sastao s predsjednikom Vrhovnog suda u njegovoj kancelariji, noseći u plastičnoj kesi iz Lidla nekoliko stotina hiljada eura kako bi mu ovaj poništio presudu za izvlačenje para iz kluba

Sve te godine ponosni je hrvatski Split s prezirom odbijao ovjenčati tog jugoslavenskog pisca, a onda ga gradskom nagradom odlučio počastiti istodobno kad i 72. bojnu, i to točno na tridesetu obljetnicu njenog osnivanja

Da Nietzschea citira ministar policije, nije odveć uobičajena pojava. Naročito da onog Nietzschea koji represiju i kaznu čita kao osvetnički refleks otrovnog pauka citira ministar resora koji upravo cijeli počiva na konceptu represije i kazne

Ako je seksualno nasilje, kako nadmeno baljezga predsjednik, "uvijek bilo i ostat će klasno-statusno uvjetovano, odozgo prema dolje, nikada obratno", onda je u suprotnom pravcu, odozdo prema gore, iz niže klase ili statusa prema višem, po definiciji nemoguće. Ili, da citiram samog predsjednika, "nikad obratno"

Osim brojnih bosanskohercegovačkih menadžera, ekonomista, obavještajaca i inspektora, slavni banjalučki Univerzitet za poslovne studije završili su, eto, i neki viđeniji stupovi hrvatskog društva: recimo, jedan posve nepoznati hadezeovac iz Vinkovaca, neki Luka Burilović, nitko živ tada nije čuo za njega

Ako je potres u Petrinju i Glinu poslao Bog, i to zato da "zbliži" Hrvate, da ih okupi u "kršćanskoj ljubavi" i "zajedništvu", to otvara neka dosta nezgodna sezmi... seizo... sezmoilo... neka dosta nezgodna teološka pitanja

Čak i on, torcidaš koji je od škole odustao kad su došli do slova č i ć, zna da najprije valja dignuti serklaže. Tu stvar ovdje znaju svi mužjaci stariji od deset. Odnosno – kako smo na teži način naučili – svi osim građevinskih poduzetnika koje je u poslijeratnoj obnovi Banije angažirala slavna hrvatska država

Poučna je priča o toj nesretnoj našoj godini: svaka jednom završi i svaka je dosad završila, nijedna još nije bila da joj nije došao 31. prosinca. Koliko god nam izgledalo kao da nas zajebavaju, eno su i znanstvenici dokazali da je bilo i gorih godina

Oderala glasnice dr. Alemka Markotić pozivajući građane da "Božić provedu s najužom obitelji" i "šire ljubav, a ne viruse", pa već sutradan na konferenciji za novinare požurila obavijestiti pučanstvo da će, naravno, "ići na ponoćku", jer "ide svake godine". I još "ne zna zašto je to toliki problem"

Digao je Alem toga jutra sidro na koćetu, odvezao cime i otplovio na daleki, izgubljeni kontinent što ga zovu i Mu, i što ga zovu Atlantida, "mašti se vrativši kao kući", nama zauvijek, sebi samo još jednom, "unovo". Ostavio nam je požutjele mape, znakove i tragove, da ga jednog dana, odlučimo li se na Alemovu slobodu, tamo nađemo