Odjel za socijalna i humanitarna pitanja SNV-a nedavno je donirao građevinski materijal dvjema obiteljima iz povratničkih krajeva Hrvatske: to su mnogočlana porodica Kalanj iz Udbine te višegeneracijska porodica Kovačević iz Pakraca. Razlog donacijama je činjenica da obnova njihovih kuća još nije gotova, unatoč tome što su zimske hladnoće i nepogode pred vratima.
- Hvala SNV-u na ovoj donaciji, meni i članovima moje obitelji to mnogo znači, iako će u kuću dalje trebati ulagati da bi postala koliko-toliko komforan dom za moju suprugu Aleksandru te naših petero mališana u dobi od tri do dvanaest godina: Aleksandru, Dejanu, Branku, Miloša i Milicu – zahvalio je Miroslav Kalanj koji se 2004. vratio iz izbjeglištva u rodno selo Čojluk kod Udbine na neočekivanom daru, pa nastavio opisivati životne uvjete i okolnosti u svojoj porodici.
- Kuću smo počeli graditi prije rata ali je ostala nedovršena, pa za nju nismo mogli isposlovati obnovu jer se smatrala neuseljivom. Par godina nakon povratka, upoznao sam Aleksandru koja je već imala dvoje djece, pa smo zajednički život započeli kao podstanari u obližnjim Jošanima. Nedavno nam je općinska vlast na raspolaganje stavila kuću u svom vlasništvu u samom središtu Udbine, ali je ona bila u nesređenom stanju i bez struje; kad smo podnijeli zahtjev da nam se uvede, morali smo prvo podmiriti dug prijašnjih stanara u iznosu 400 kuna. Priključak smo, zahvaljujući pomoći udbinskog donačelnika Milana Uzelca, dobili prije par dana, a sada što prije moramo do kraja sanirati krovište i obnoviti sanitarni čvor. Sve je to teško učiniti samo od ženine plaće, zaposlene u lokalnoj prodavaonici – kaže nezaposleni Miroslav, koji kod kuće čuva djecu jer u udbinskom vrtiću nema dovoljno mjesta za mališane te dobi.
- Porodici Kalanj odlučili smo pomoći ponajprije zbog njihove loše materijalne situacije i mnogobrojnosti – rekao nam je općinski donačelnik Uzelac, potvrdivši kako je toj obitelji radi istih razloga dodijeljena kuća u središtu mjesta. Budući da je sami nisu bili u stanju obnoviti, za pomoć su se obratili SNV-u.
- Otišli smo u Gospić i tamo kupili USB-ploče, kreč i drugi građevinski materijal, a što se tiče radova, obavio ih je sam Miroslav uz pomoć svojih prijatelja, sve odreda vrijednih ljudi – kaže Uzelac, dodavši da Kalanje čeka obnova krovišta te nabava dijela namještaja. ‘Zime su ovdje, na više od 800 metara nadmorske visine, vrlo vjetrovite, pa bi im snažniji nalet vjetra lako mogao odnijeti krov koji je također u prilično lošem stanju’ – tumači Uzelac, pun riječi hvale za najmlađe članove te porodice.
- Sva su djeca članovi ovdašnjeg Prosvjetina odbora, a školarci redovito pohađaju pravoslavni vjeronauk i dodatnu nastavu srpskog jezika i kulture. Porodica je vrlo aktivna u našoj zajednici, pa je i to pridonijelo tome da joj SNV sada pomogne – zaključio je dogradonačelnik Udbine, i sam pripadnik srpske nacionalne manjine i član njezine krovne organizacije.
Stanje i prošlost danas 70-godišnjeg Marka Kovačevića i njegove porodice iz Tornja kod Pakraca još su teži od onih spomenute udbinske obitelji.
- Prije četiri godine vratili su se u Toranj u kojem su živjeli prije rata, a u tome im je na ne baš najbolji način ‘asistirao’ UNHCR-a iz BiH, čiji su ih predstavnici doveli ovamo ne razmišljajući uopće o tome gdje će stanovati - rastumačio nam je zamjenik pakračke gradonačelnice Nikola Ivanović.
Kovačevići su, nastavio je dogradonačelnik s pričom, prvu godinu po povratku živjeli kod susjeda, a potom su uselili u jednu od dviju kuća koje su posjedovali prije rata devedesetih te je počeli obnavljati unatoč nevelikim financijskim mogućnostima. U tom su razdoblju od SNV-a i SDSS-a dobivali poklon-pakete s hranom i nužnim potrepštinama, a najmlađi članovi, Markova unučad, darivani su proteklog proljeća u sklopu uskršnje humanitarne akcije srpske zajednice. S građevinskim materijalom koji im je sada doniran nastojat će iznutra ožbukati bar par prostorija derutne kuće, kako bi život u njoj bio bar mrvicu udobniji.
- Prije rata smo bili smo imućni, sada smo stari i bolesni, pa često moramo kod doktora i na operacije - kaže Marko Kovačević, koji u kući koju treba hitno obnoviti trenutačno stanuje sa suprugom, bratom i sinom; kći mu je udovica i sa svoje dvoje djece trenutačno živi u Pakracu.
- Jedna od naših kuća je potpuno srušena, a mi živimo u ovoj koja je rat pregrmjela u kakvom-takvom stanju: nas četvoro u jednoj prostoriji boravimo, a u drugoj spavamo. Struje nemamo, jer su nas za priključenje tražili više od sedam hiljada kuna, iako su obje kuće i farma svinja koju smo imali posjedovale valjane priključke. Od svega toga ničeg više nemamo, kao ni od zemlje koja je cijela zarasla u šumu i šikaru jer se skoro trideset godina na njoj ništa nije radilo i proizvodilo. Tako sada nekako preživljavamo od par stotina kuna socijalne pomoći – požalio nam se Marko, pa zaključio razgovor o SNV-ovoj donaciji.
- Doniranim smo materijalom nekako ofrajkali (ožbukali, op. a.) sobe, ali preostaje nam popraviti krov koji prokišnjava: na dijelu krovišta sam već presložio crepove, ali na dijelu nisam, pa za kiše kante postavljamo čak i na krevete, a prava zima tek dolazi. Nedavno su s krova neke napuštene i zapuštene škole skidali lim, pa sve mislim otići do gradonačelnice i zamoliti je da i nama dade dio, kako bismo se barem privremeno zaštitili od oborina. Dogradonačelnik Ivanović nam je već dosta pomogao i prosto mi je neugodno opet od njega nešto tražiti – navodi Kovačević.
- Nažalost, porodice Kalanj i Kovačević nisu jedine na povratničkim područjima koje u teškim uvjetima dočekuju zimu. Članovi naših vijeća i drugi pripadnici zajednice redovito nas obavještavaju o nizu teških priča i slučajeva, pa sunarodnjacima nastojimo pomoći kolikogod možemo u olakšavanju života i nemalih problema s kojima se svakodnevno susreću, posebice ako je riječ o djeci i nemoćnijim starcima - rekla je Tatjana Dragičević iz Odjela za socijalna i humanitarna pitanja SNV-a, najavivši nastavak sličnih humanitarnih akcija.
