U organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, povodom Međunarodnog dana borbe protiv holokausta i fašizma, od 9. do 11. novembra održan je seminar “Antisemitizam, holokaust, stradanja – prošlost u sadašnjosti” na kojem se govorilo o historiji progona Židova, ali i drugih koji su u Evropi i na ovim prostorima označavani kao drugačiji – Srbi, Romi, spolne, vjerske i društvene manjine, subkulture …

- Kršćanski progon Židova traje skoro 2.000 godina, a memorija o počinjenom genocidu nad Židovima mora biti održavana i ne smije početi tek od Kristalne noći 1938. koja je bila početak klimaksa dugotrajne tragične radnje - rekao je profesor Filozofskog fakulteta u Splitu i novinar Inoslav Bešker, podsjetivši na visoke postotke stradanja Židova, Roma i Srba u NDH.

Goran Hutinec, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govorio je o antisemitizmu, holokaustu i stradanjima u modernoj Europi od 1920. kad su antisemitski pokreti dobili svoju izravnu političku organizaciju i aktivnost, pa sve do danas.

- U uvjetima velike ekonomske krize formiraju se pokreti koji će se, temeljeni na antisemitskim tradicijama, pretvoriti u začetnike i provoditelje holokausta i stradanja. Na istim osnovama, u drugačijem obliku i drugačijim vremenima, takve se tendencije osjećaju i u današnjoj modernoj Europi, od sjevera do juga - naglasio je Hutinec.

Nebojša Blanuša, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu govorio je o procesu širenja antisemitskih ideja i stvaranja diskursa o navodnim urotama Židova, koji svoje uporište nalaze u “Protokolima sionskih mudraca” od kraja 19. do kraja prošlog vijeka. S putovanjem “Protokola sionskih mudraca” po Balkanu, rastao je i antisemitizam i protužidovsko raspoloženja u svim balkanskim državama, rekao je Blanuša koji se dotakao i antisemitizma danas, izraženog kroz pokret “QAnnon”.

Gordana Vilović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, pozabavila se medijima koji laviraju između profesionalnog i etičkog novinarstva i krivotvorenja, te govora mržnje. - Kad su u pitanju stari i suvremeni antisemitizam, holokaust i stradanja, nasuprot kodeksu novinarske etike nalaze se krivotvorenje podataka i izvora, govor mržnje, prevara autorstva, prikrivanje informacija i povijesni falsifikati, sukob interesa, napad na privatnost, povreda autorskih prava i fake news - rekla je.

- Nažalost, fakulteti ne odgajaju mlade ljude već ih obrazuju. Djeca se odgajaju u školi, na ulici i u medijima i zato je pitanje kako ih priječiti da odu na Thompsonov koncert samo zato što je to razglašeno - rekla je Vilović.

Mladi ljudi su naša budućnost i moramo ih educirati da se ne ponove genocid i stradanja, a mora se poraditi i na medijskom okviru, nadovezala se Nataša Popović, direktorica Centra.

Po riječima profesora povijesti s Filozofskog fakulteta Ive Goldsteina, holokaust, što je najbolji izraz za ono što se Židovima dešavalo u Evropi i Hrvatskoj, nije počeo masovnim ubijanjima i plinskim komorama, već označava sve što se desilo od 1933. do 1945. A u NDH, odnosno na području Hrvatske i BiH, stradalo je između 75 i 80 posto članova židovske zajednice. U povijesti nije bilo naznaka da bi se takav zločin mogao desiti. – U prvim decenijama 20. vijeka bilo je incidenata i političkih stranaka koje su zagovarale antisemitizam, dok su u strankama u Hrvatskoj i regiji do 1936. antisemitski elementi bili u drugom planu i korišteni su tek ako je trebalo podbosti članstvo. Ustaški je pokret bio antijugoslavenski i antisrpski, prvo protiv Srba kao predstavnika vlasti, potom kao Srba kao kolektiviteta koji su pristali uz Jugoslaviju. S približavanjem nacistima, ustaše su preuzimali antižidovske i rasističke teze - rekao je.

- NDH je bila mračno i tragično razdoblje za Židove, Srbe i Rome, te za sve one koji su imali drugačija mišljenja. Najveća stradanja bila su u gradovima gdje nije bilo borbi i gdje je nestao cijeli jedan svijet. Mjere su donošene prvo protiv Srba, a onda protiv Židova i Roma koji su za razliku od Židova i Srba bili na margini interesa, a o njihovom stradanju se nije puno govorilo do prije 15 godina - rekao je i naglasio da su mjere protiv Židova planirane unaprijed - prvo ekskomunikacija, pa koncentracija i na kraju eksterminacija.

- Ustaše nisu čekale da počnu s genocidom nad Židovima i nije bilo pritisaka iz Njemačke kao što neki tvrde. Golemu većinu odveli su u logore i pobili do kolovoza 1942. kad se počelo s deportacijama u Auschwitz; dakle, do kolovoza 1942. ustaše su same činili genocid. Počelo je s rasnim zakonima, iseljenjima iz stanova u boljim kvartovima, pa s jagmom za njihovom imovinom koja je dijeljena “zaslužnim” ustašama i suradnicima režima, da bi završilo s mrežom sabirnih logora i logora smrti od kojih se ističu Jadovno, Slana i Metajna, Jasenovac, Stara Gradiška i Lepoglava.

- Nema prostora za bilo kakvu relativizaciju zločinačkog karaktera, a ako netko želi štititi Hrvate, treba reći da su obraz sačuvali partizani, isprva komunisti i Srbi, a onda i sve više Hrvata. Da je ujesen 1943. netko organizirao slobodne izbore ili napravio anketu, ustaše bi tada bile u manjini, Uostalom ni 20 kilometara od Zagreba, u Vukomeričkim Goricama od 1942. do 1944. djelovala je brigada Rade Končar s oko 1.000 boraca - istaknuo je.

- Plima ustašonostalgije ne znači da se promijenila povijest; to govori o onima koji promoviraju lažljive teze i govori o bolesti Hrvatske danas, ali i bolesti drugih država u regiji - zaključio je Goldstein.

Vlasti NDH shvatile su značenje medija, propagande i filma jer su već nekoliko dana po formiranju vlade osnovale odgovarajuće ravnateljstvo, a sve oblike umjetnosti su stavile pod kontrolu vlasti kao u Njemačkoj, rekao je historičar filma Daniel Rafaelić, ističući da je napravljen veliki broj žurnala i emisija vijesti “Hrvatski slikopis” koji su se prikazivali prije filmova u kinima, nudeći suptilnu propagandu. - Neki od autora filmskog materijala u NDH stvarali su i prve filmove u novoj Jugoslaviji kao što je dokumentarni film “Jasenovac” - rekao je Rafaelić.

Održano je i više radionica među kojima i ona kako je stradanje Roma u NDH prikazano prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, koju je držao viši znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” Danijel Vojak, ona o metodologiji istraživanja o nestalim obiteljima u holokaustu koju je vodila Ljiljana Dobrovšak, znanstvena savjetnica u Institutu za društvene znanosti Ivo Pilar u Zagrebu ili “Suvremeni pristupi poučavanju o antisemitizmu, holokaustu i stradanjima“ koju je držala Loranda Miletić viša savjetnica za nastavu povijesti u Agenciji za odgoj i obrazovanje u Zadru.