Danas ugled matematike rapidno raste jer skoro nema područja gdje ona nije prisutna. U razvoju matematičke misli razlikujemo pojedina razdoblja prema njenom sadržaju, idejama, metodama i rezultatima. No, u njemu je sjedinjena informacija, starogrčka, istočnjačka i europska analitička misao. Matematika je dobila uzlet, mnogi stari problemi dobili su novo ruho! Velik doprinos matematici tog vremena donio je Vladimir Varićak (1865 - 1942.), čiji je čitav život bio matematika. Zato, i ne samo zato, prisjetimo se 150-e godišnjice rođenja ovog matematičkog genija.
Znanstvenik svjetskog ugleda dr. prof. Vladimir Varićak, rođen je 16. ožujka 1865. godine u Svici pokraj Otočca (Lika), kao treće od devetero djece u obitelji Mihajla i Petre Varićak.
Pučku školu pohađao je u Sisku i Petrinji, a gimnaziju u Zagrebu gdje je maturirao 1883. godine. Nakon završetka srednje škole upisao se na Sveučilište u Zagrebu. Njegova prva ljubav bile su matematika i fizika na Mudroslovnom fakultetu, preteči Filozofskog, koji je završio veoma uspješno. Tu su mu bili profesori tri Ceha: K. Zahradnik (matematika), V. Dvorak (fizika) te G. Janeček (kemija).
Diplomirao je 1887. godine sa odličnim uspjehom i doktorirao sa tezom: Teorija nožišta.
Radovi Vladimira Varićaka i njegovih studenata, učinili su da naša matematička misao, posebno u periodu između dva rata, zauzme ugledno mjesto u Europi
Nastavničku karijeru počeo je na gimnaziji u Zemunu (1888.), zatim odlazi u Bakar (1889.) te u Osijek (1893.). U Zagreb dolazi (1899.) na Šumarsku akademiju, gdje predaje fiziku i matematiku. Ubrzo prelazi na Mudroslovni fakultet u svojstvu suplenta, a redovni profesor postaje 1902. godine gdje ostaje do umirovljenja.
Vladimir Varićak bio je vrlo dinamičan i energičan, eruptivni duh koji nikada nije mirovao, vječni tragač i mislilac. Stoga i nije lako pisati i govoriti o njemu. Bio je društveno vrlo aktivan. Jedan je od naših velikana koji su utjecali na život sredina u kojima su djelovali.
Evo nekih njegovih aktivnosti: bio je član DMF-a Hrvatske, upravitelj matematičkog zavoda, predsjednik znanstvenog vijeća fakulteta, dekan fakulteta 1902. godine, rektor sveučilišta 1921/2. godine, član JAZU-a od 1903., Češke společnosti te dopisni član SANU-a (od 1904.), delegat na kongresu matematičara u Kazanju, uvijek s referatom. Dobio je također niz priznanja među kojima Nagradu Lobačevskog (1927.).
Na poziv fakulteta održao je niz cikličkih predavanja (tema): kao što je ono o Neeuklidskoj geometriji Lobačevskog, i to širom Europe: u Ateni, Beču, Berlinu, Varšavi i drugdje.
U periodu od 1909. - 1913. dopisivao se s Albertom Einsteinom. Mnoge generacije studenata pamte ga kao izvrsnog profesora metodičara, među kojima se ističu Milutin Milanković i Đuro Kurepa te D. Palman i P. Papić… Njegovi radovi kao i radovi njegovih studenata, učinili su da naša matematička misao, posebno u periodu između dva rata, zauzme ugledno mjesto u Europi. On je svoju životnu misiju vršio krajnje požrtvovno, dobronamjerno i plemenito.
Vladimir Varićak je sistematičar poznatog, ali i graditelj novoga. Spoj tih dviju osobina u jednoj osobi, rijetka je pojava. U časopisima se javljao povremeno, svojim radovima, i pisao je rasprave, osvrte i prikaze, recenzije i udžbenike. Njegovi radovi ne leže pokriveni prašinom na policama već žive i djeluju među nama i za nas.
Odlikovao se matematičkom točnošću, jednostavnošću, jasnoćom i aktualnošću izražaja. Ogromno znanje koje je posjedovao iz matematičke analize primjenjivao je u Neeuklidskoj geometriji i Teoriji relativnosti kojoj se uvijek vraćao. Bavio se raznim krivuljama i funkcijama. Također, posebno je proučavao Ruđera Boškovića te je o njegovom djelu napisao 17 radova na oko 320 stranica. Dokazivao je da je fizički prostor negativne konstante zakrivljenosti. Izveo je formulu za Dopplerov efekt.
Djela (značajnija) su mu ‘Die Relativtheorie und die Lobatschefskijsche Geometrie, Physikalische zeitschrift, 11. jahrgang, Leipzig, 1910., Über die nichteuklidische Interpretation, der Relativtheorie, Darstellung der Relativitatstheorie im drei dimensionalen Lobatschefskijschen Raume, Zagreb, 1924.
Listajući i danas njegove radove, vidimo koliko je bio dubok i dalekovidan mislilac sjajnih ideja. Stručna sistematika i znanstvena metodologija bile su njegove odrednice. Vladimir Varićak nije bio samo genijalni matematičar i fizičar već i pedagog. U toku svog dugogodišnjeg nastavničkog rada, ostavio je vidan trag u razvoju i popularizaciji matematike u nastavi. Bio je briljantan predavač. Izlaganje mu je zanimljivo i jednostavno, a dokazi teorema su u ‘prvom planu’. Svaki student mogao je bez ustručavanja započeti razgovor sa njim, potražiti pomoć ili savjet. Posebno velik doprinos nastavi matematike su udžbenici za sve razrede gimnazije. Preveo je udženike Hočevara s njemačkog na naš jezik te radio na modernizaciji nastavnih planova i programa iz matematike. Kao ispitivač na diplomskim ili stručnim ispitima bitno je utjecao na generacije matematičara i fizičara u Hrvatskoj.
Pod njegovim mentorstvom diplomiralo je više od 60 profesora matematike i fizike na Mudroslovnom fakultetu. Vladimir Varićak je nastavio razvijati hiperboličku reinterpretaciju Einsteinove Teorije relativnosti. Njegovi radovi sadrže mnoge zapanjujuće jasnoće i radikalne ideje u vezi s relativnosti prostora i vremena. S tim u vezi i prenio je tumačenje - Lorencovih transformacija, kao pomake u hiperbolički prostor. Stekao je veliku međunarodnu reputaciju u intelektualnom svijetu, posebno u Europi.
Njegova obitelj je iz Like, iz brojne porodice Varićak. Ponosan na svoj zavičaj često je pričao doživljaje iz mladosti. S obzirom da je bio toliko kreativan, širokih pogleda, stasit i nenametljiv, odmjerenih manira, po njemu se čak zove i ulica u gradu Zagrebu. Svježinu misli i ideja crpio je uobičajenom šetnjom oko Cmroka. Oženjen je bio Albinom Katičić, učiteljicom, te iz tog braka dobio četiri sina. No, početkom rata 1941. teško je duševno podnio život u tadašnjoj NDH te se osamio. Ugasio se kao svijeća te otišao u vječnost 17.01.1942. godine. Pronio je slavu naše zemlje širom svijeta. Nek je vječna slava i hvala tom geniju!
