U kakvom su stanju nekadašnji logori smrti iz Drugog svjetskog rata razgovaralo se na konferenciji Documente - Centra za suočavanje s prošlošću, organiziranoj u ponedjeljak u sklopu programa "Susret sjećanja: učenje iz prošlosti za suprotstavljanje dehumanizaciji danas". Nekadašnja stratišta poput Jasenovca, Stare Gradiške, Dachaua, Gonarsa, Visca, Starog Sajmišta, Jajinaca, Bučke i Maribora snimili su fotografi iz Hrvatske, BiH, Njemačke, Italije, Srbije i Slovenije u okviru projekta "Fotografija i sjećanje: novi pristupi kulturi sjećanja".

Konferencija je održana s ciljem otvaranja rasprave o vezama između fotografije i sjećanja iz tog razdoblja kroz osobna iskustva i perspektive sudionika, rekla je voditeljica Documente Vesna Teršelič.

- Naša je obaveza dokinuti zaborav i pretvoriti ga u sjećanje te pomoći društvu da se sjeti patnje svih žrtava - rekla je Vesna Teršelič, naglašavajući da se ove godine obilježava 80-godišnjica početka Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji.

- Snimajući fotografije, mnogi su sudionici naišli na danas zaboravljene kutke nekadašnjeg stradanja. Sva se društva bore s valovima revizionizma i pokušajima da se sve vezano uz logore stavi u zapećak i zaboravi. Zbog toga je važna uloga organizacija za ljudska prava, kao i obrazovnih institucija - rekla je Teršelič.

Alice Straniero iz Documente podsjetila je na važnost komemoriranja žrtava i događaja iz tog vremena.

- Bez obzira na stanje u kojem se nalaze spomenici cilj je da se putem osobnih arhiva ili vlastitim iskustvom prevaziđu negativni aspekti i izgradi potencijal koji će pomoći u iscjeljenju društava na prostorima Evrope - kazala je Alice Straniero.

Povjesničarka umjetnosti Martina Bobinac govorila je o velikom broju logora na području NDH.

- Obišli smo tek manji dio njih, uključujući Jasenovac kao najznačajniji. Ako ne znate što se tamo dogodilo, možete se igrati motivima na fotografijama, ali simbol u pozadini - kao što je Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića - potpuno mijenja perspektivu pitome livade. S druge strane, u Staroj Gradišci nema ničeg što govori da je i tamo bio dio logorskog kompleksa u kojem su bile zatočene žene i djeca, a preskočena je i prilika da se to objasni – objasnila je Martina Bobinac.

Jedna od sudionica konferencije Fee Van Cronenburg govorila je o posjetu manje poznatim mjestima stradanja.

- Jedno od njih vezano je uz Dachau, prvi njemački koncentracijski logor. Radi se o plantaži na kojoj su logoraši u staklenicima uzgajali medicinsko bilje gdje je zbog loših uvjeta ili likvidacija život izgubilo 800 logoraša. O tome govore tek ostaci staklenika koji sve više propadaju. Druga lokacija je groblje Leitenberg s masovnom grobnicom u kojoj je nađeno 4700 leševa logoraša. Mjesto je prvih nekoliko godina nakon rata bilo zaboravljeno, da bi krajem 40-ih godina prošlog stoljeća nazvano Kršćanskim grobljem, bez osjećaja prema onima koji nisu kršćani, a tamo su pokopani. Da nema ploča s imenima stradalih ne bismo znali tko je sahranjen - rekla je Fee Van Cronenburg.

Sabrina Panuello snimala je fotografije u talijanskom logoru Gonars, kod Palmanove, danas uređenom spomeniku i grobnici gdje je sahranjeno 500-ak ljudi.

- Od samog logora nije ostalo ništa. Ljudi ne znaju gdje se nalazi spomenik niti da je tamo postojao koncentracijski logor. Priroda osvaja područje, pa se postavlja pitanje tko je odgovoran da se ta mjesta ne zaborave - rekla je Sabrina Paunello.

Aleksandra Milinković govorila je o snimanju na lokacijama Staro Sajmište i Jajinci.

- Na Starom Sajmištu ostala je glavna zgrada, ali nema nikakvih oznaka da je tamo bio logor. Štoviše, na tom prostoru žive ljudi, a postoje i brojni sadržaji neprimjereni uspomeni na žrtve tog logora. Na Jajincima, gdje je streljano više desetina hiljada ljudi, nema nikakvih oznaka, humke su neoznačene, a na jarbolima nema zastava – objasnila je Aleksandra Milinković.

Fotografije možete pogledati na ovom linku.