Zanimljiv je to bio kadar, prepun simbolike. Mjesto radnje je Split, a dotični je događaj imao popriličnu političku težinu. Okupio se tamo nedavno politički vrh, kao i velika većina zastupnika vodeće partije u Evropskom parlamentu, Evropske pučke stranke, kako bi započeli s pripremama i izradom strategije uoči narednih evropskih parlamentarnih izbora koji će se održati u lipnju sljedeće godine.
U fokusu je televizijske slike predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen. Okružena je mnoštvom ljudi, tiskaju se oko nje, a najbliža s lijeve joj strane domaća je modna dizajnerica koju je dopalo da cijenjenoj gošći uruči dar domaćina. Poklon je skroman, ali znakovit. Obična majica kratkih rukava koja na prednjoj strani ima otisnutu crno-bijelu fotografiju legendarnog tima Hajduka iz 1970-ih. Ali tu je još i detalj koji privlači pažnju. Iza leđa uvažene gošće nalazi se hrvatski premijer koji se dosta neuspješno pokušava ubaciti u smijehom optočenu konverzaciju između dama. Nekoliko puta vrtim kadar unazad kako bih sa sigurnošću utvrdio što Andrej Plenković tom prilikom izgovara. Nema sumnje, upirući kažiprstom u majicu koju von der Leyen drži u rukama, rekao je sljedeće: Most important, most important... these are glory days.
Tako znači, bili su to dani slave u 1970-ima. I dobro zbori premijer. Sasvim je sigurno pritom eksplicitno mislio na slavne dane kultnog splitskog i hrvatskog nogometnog kluba, na desetljeće kada je Hajduk osvojio četiri titule prvaka Jugoslavije i pet Kupova maršala Tita uzastopno. Bio je to Hajduk koji je na dresovima nosio grb sa zvijezdom petokrakom, što će prilikom izrade monografija Hajduka od 1990-ih naovamo sve više misteriozno blijedjeti i nestajati sa svakim narednim izdanjem tih knjiga.
A kako, zašto i gdje su se ti slavni dani legendarnog kluba odvijali, u kojim društveno-povijesnim i ekonomsko-političkim okolnostima? Je li hrvatski premijer natuknuo svojoj gošći i ostalim uzvanicima iz Evrope, dok su u topli rujanski suton šetali splitskom rivom, nešto o takvim kontekstima? Jesu li dragi gosti saznali ponešto o splitskim slavnim 1970-ima iz perspektive tada, za razliku od danas, uspješnog i poznatog splitskog brodogradilišta Brodosplit? Ili su možda dobili priliku čuti nešto o velikim i profitabilnim splitskim firmama iz tog vremena koje su zapošljavale hiljade radnika, Jugoplastici, Dalmacijavinu, Konstruktoru, Lavčeviću...?
Može li se i treba li se ekonomski razvoj Splita 1970-ih – nikad prije, a ni poslije tako snažan – dovesti u vezu sa sportskim uspjesima ne samo Hajduka, već i Jugoplastike, jednog od najboljih košarkaških timova Evrope 1980-ih? A tek veličanstvena organizacija Mediteranskih igara, kruna te sportske priče o splitskim slavnim 1970-ima. No te dane protekle slave prekrio je neslavni korov današnje turistifikacije.
