>

novosti logo

Piše Nikola Bajto

Glavaševi nakupci

Kada ga se HDZ odrekao, Glavaš je pronašao nove partnere uz pomoć kojih je zadržao svoj utjecaj u Slavoniji i bez čije podrške njegov HDSSB ne bi mogao postati važan politički faktor. Ti partneri bili su upravo one stranke – SDP, HNS, pa čak i SDSS i Hrvatski laburisti – čiji su se saborski zastupnici prošlog tjedna zgražali nad njegovim prijetnjama

Prvostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu kojom je zbog ratnih zločina osuđen na deset godina zatvora još uvijek je na snazi, no otkako ga je Ustavni sud rušenjem pravomoćne presude Vrhovnog suda pustio na slobodu Branimir Glavaš nesputano sije mržnju po Hrvatskoj, izruguje se žrtvama, zastrašuje i prijeti onima koji se usuđuju usprotiviti se njegovom divljanju. Počeo je istog trena kada je stupio na hrvatsko tlo, poručujući s osječkog dočeka kako je ‘napunio akumulatore’, aludirajući time na jedno od ubojstava koja mu se stavljaju na teret, a kada je Milorad Pupovac protestirao zbog njegovog paradnog pojavljivanja u Saboru, uslijedio je žestok napad HDSSB-ovca Dinka Burića na zastupnike srpske manjine i još žešći napad samog Glavaša na Pupovca. Ti sumanuti napadi, u kojima ih se prozivalo za deklarirano četništvo, zločinačku politiku i mržnju prema hrvatskom narodu, izazvali su prošlog četvrtka reakciju niza saborskih zastupnika koji su stali u zaštitu napadnutih kolega. Goran Beus Richembergh istupio je u ime HNS-a, Igor Dragovan i Josip Leko ispred SDP-a, Nikola Vuljanić govorio je kao zastupnik Laburista, reagirali su i drugi zastupnici, poručujući da im je takav govor mržnje neprihvatljiv i upozoravajući da je Glavaš svojom objavom na Facebooku označio Pupovca kao metu.

Glavaš je spreman sve izmanipulirati kako bi pogodovao sebi, a svi su mu, nažalost, pomogli. Imali smo sve moguće kombinacije u kojima je HDSSB bio s drugim strankama, a ništa od toga nije se dogodilo bez blagoslova stranačkih centrala – ističe Jaroslav Pecnik

Istupi saborskih zastupnika nisu, naravno, nimalo pokolebali Glavaša i Burića, koji se svojih izjava nisu odrekli, dapače, nastavili su u istom tonu. Osokoljen naklonošću Ustavnog suda, Glavaš takvim istupima želi pokazati da još uvijek raspolaže s dovoljno političke moći da nekažnjeno čini što ga je volja, a ta je poruka danas prije svega upućena onima koji u nastavku pravosudnog procesa trebaju donositi odluke o njegovom slučaju. Politička moć bila je sredstvo kojim se Glavaš služio kako bi se zataškali zločini nad Srbima u Osijeku, kako bi se opstruirala istraga i zastrašivali svjedoci. Zbog te je moći sve ono što je o njegovoj ulozi u tim zločinima godinama u ‘Feral Tribuneu’ objavljivao Drago Hedl za hrvatsko pravosuđe postalo relevantno tek nakon što se Glavaš 2005. godine sukobio s Ivom Sanaderom. No kada ga se odrekao HDZ, stranka koja ga je stvorila i koju je stvarao, Glavaš je na hrvatskoj političkoj sceni pronašao nove partnere uz pomoć kojih je zadržao svoj utjecaj u Osijeku i Slavoniji i bez čije podrške njegova nova stranka, HDSSB, ne bi mogla postati važan politički faktor. Ti partneri bili su upravo one stranke – SDP, HNS, pa čak i SDSS i Hrvatski laburisti – čiji su se saborski zastupnici prošlog tjedna zgražali nad njegovim prijetnjama.

Osječki politički analitičar Jaroslav Pecnik, koji je ove nedjelje izabran za potpredsjednika Hrvatskih laburista, kaže za ‘Novosti’ da su ta politička partnerstva bila ‘prodaja duše đavolu’.

- Glavaš je spreman sve izmanipulirati kako bi pogodovao sebi, a svi su mu, nažalost, pomogli. Na lokalnoj razini imali smo sve moguće kombinacije u kojima je HDSSB bio s drugim strankama, izravno ili neformalno, što je često i jača veza, a ništa od toga nije se dogodilo bez blagoslova stranačkih centrala. Kada je 2009. godine pravljena koalicija HNS-a s HDSSB-om u Osijeku, oni su iznijeli opravdanje da su u HDSSB-u neki mladi momci koji s Glavašem nemaju puno veze. HNS-u je bilo stalo do vlasti i od tada počinje meteorski uspon Ivana Vrdoljaka. Netko će reći da je to legitiman politički proces, ali to je bila izravna veza s u to vrijeme pravomoćno osuđenim ratnim zločincem - kaže Pecnik, podsjećajući da je i Zoran Milanović, tada kao novoizabrani predsjednik SDP-a, nakon parlamentarnih izbora 2007. godine bio spreman na suradnju s Glavašem kako bi formirao vladu, ali ga je Sanader pretekao svojim sporazumom s HSS-om i HSLS-om.

Milanoviću nije smetalo što je Glavaš tada već bio optužen i pritvoren, kao što mu godinu i pol dana kasnije nije smetalo što je prvostupanjski osuđen za ratne zločine. Već na prvim sljedećim izborima, onim lokalnim, održanima u svibnju 2009. godine, došlo je do izravne i vrlo široke suradnje SDP-a s Glavaševom strankom. Ti izbori održali su se samo tjedan dana nakon donošenja prvostupanjske presude i Glavaševog bijega u Bosnu i Hercegovinu, a SDP je na njima sklopio predizborne koalicije s HDSSB-om u čak 22 slavonske općine i grada, kao i onu na razini Virovitičko-podravske županije, da bi nakon izbora koalirao i u Osječko-baranjskoj županiji. HNS je sa svoje strane ušao s HDSSB-om u predizborne koalicije u 17 gradova i općina, uključujući i Osijek, čime je Glavašu omogućio da zadrži svoje ključno uporište, a zauzvrat je današnji potpredsjednik HNS-a i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak dobio funkciju osječkog dogradonačelnika. Na sličan je način današnji Milanovićev ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina u koaliciji s HDSSB-om tada osvojio još jedan mandat načelnika Općine Bukovlje.

SDP i HNS koalirali su na tim izborima s Glavaševom strankom i odvojeno i zajedno, u kombinacijama s HSS-om, HSLS-om, HSU-om, DC-om i drugim strankama, a jedan od najbesramnijih paktova bio je onaj u Virovitičko-podravskoj županiji i gradu Orahovici, gdje se koaliciji SDP-a i HNS-a s Glavaševim HDSSB-om pridružio i SDSS, stranka čiji su se saborski zastupnici danas našli na udaru Glavaševih prijetnji. SDSS je tom koalicijom dobio tek par vijećničkih mjesta, jer je HDZ odnio premoćnu pobjedu i u županiji i u Orahovici, ali je i sam pridonio legitimiranju stranke osuđenog ratnog zločinca kao poželjnog političkog partnera. Ipak, SDP i HNS učinili su u tom smislu najviše, a brojnost lokalnih koalicija koje su sklapali s odbjeglim Glavašem, omogućujući mu da u nizu slavonskih sredina formira vlast i tako zadrži svoju političku moć i nakon što ga se HDZ odrekao, pokazuje da se takva politika vodila iz stranačkih središnjica.

- Sjećam se da je prijedlog za postizborno koaliranje s HDSSB-om, koji je došao od naše osječke podružnice, nakon tamo višekratno ponovljenih izbora i dugotrajne krize vlasti i blokade rada gradske uprave, bio izazvao vrlo burnu raspravu u vodstvu stranke. Velika većina članova vodstva otvoreno se suprotstavila toj ideji i odbila mogućnost da predsjedništvo stranke da potporu koaliciji s Glavaševom strankom, ma koliko god su kolege iz Osijeka tvrdili da Krešimir Bubalo i Vladimir Šišljagić predstavljaju neku ‘umjerenu struju’ i da jamče uljuđivanje te stranke - kaže za ‘Novosti’ Goran Beus Richembergh, inicijator prošlotjedne osude Glavaševih i Burićevih istupa u Saboru.

Zastupnik HNS-a dodaje da je pragmatizam tadašnjega predsjednika stranke Radimira Čačića omogućio da se konačna odluka o tome prepusti osječkoj podružnici, a da je takav razvoj događaja pospješila i odluka SDP-ovaca da uđu u isti aranžman.

- Iz ove perspektive jasno je da je ta naivna ‘politička investicija’ HNS-u i drugim demokratskim strankama Slavonije i čitave Hrvatske donijela malo koristi a više štete, a da se njome HDSSB dobro okoristio. Dobili smo šamar koji još uvijek bridi na našemu licu i ne možemo pobjeći od svog dijela odgovornosti. Zato sada nemamo pravo šutjeti - dodaje Beus Richembergh.

SDP je suradnju s Glavašem počeo raskidati tek mjesecima nakon što ga je u lipnju 2010. godine Vrhovni sud pravomoćno osudio za ratne zločine. U rujnu te godine raskinuta je koalicija s HDSSB-om u Osječko-baranjskoj županiji, koja je SDP-u donijela predsjednika županijske skupštine, no mnogi drugi manje vidljivi lokalni sporazumi ostali su na snazi. U slučaju HNS-a, ni pravomoćna presuda nije dovela do raskidanja koalicije u Osijeku, koja je potrajala gotovo do kraja mandata. Te dvije lijevo-liberalne stranke bile su dakle ključne za Glavašev politički opstanak nakon što ga je HDZ odbacio i o tome dovoljno govori činjenica što je Glavaš, čim su mu i one na lokalnim izborima 2013. okrenule leđa, izgubio vlast u Osijeku. No u međuvremenu se njihovom podrškom itekako osnažio. Danas ima svojih sedam zastupnika u Saboru, s kojima Milanovićeva vlada i dalje ulazi u pogodbe, a istovremeno preko Milijana Brkića održava otvoreni kanal prema HDZ-u, ne bi li se, pomiješaju li se na taj način karte, preorijentirao na tu stranu. U Osječko-baranjskoj županiji, gdje je HDSSB zadržao funkciju župana, danas mu većinu u skupštini omogućavaju Hrvatski laburisti, čiji je Antun Kapraljević zauzvrat dobio poziciju predsjednika skupštine.

Ta naivna ‘politička investicija’ HNS-u i drugim strankama donijela je malo koristi, a HDSSB se njome dobro okoristio. Dobili smo šamar koji još uvijek bridi na našemu licu i ne možemo pobjeći od svog dijela odgovornosti – kaže Goran Beus Richembergh

Jaroslav Pecnik, koji Glavaša smatra izuzetno opasnim čovjekom, kaže da se tome jako protivio, ali da to, nažalost, još uvijek traje.

- Da smo normalna zemlja, kao što nismo, postojalo bi nešto što se zove politički stav i bez obzira na ono što se treba odraditi sudski reklo bi se: ‘Mi s takvima ne želimo surađivati. Jesmo svakakvi, ali s ovima koji podržavaju ratnog zločinca nećemo.’ Negdje se mora povući crta i tada takva stranka ne bi mogla funkcionirati, ali kod nas takvog ograđivanja nema - kaže Pecnik, navodeći da je Glavaš svim tim koalicijama i vezama uspio relativizirati svoju odgovornost za počinjene zločine.

On dodaje da su se, kada se činilo da će Glavaš još dugo biti u zatvoru, počele javljati naznake da se HDSSB raspada, no njegovim su se povratkom stvari promijenile. Glavaš se, kaže Pecnik, čvrsto drži HDSSB-a i živi za politiku, jer se zahvaljujući njoj može održati na slobodi, a svojim teatrom posljednjih tjedana poručuje da je ponovno tu i da je spreman na suradnju sa svima. Bez obzira na međusobnu netrpeljivost, Pecnik se pribojava da bi Tomislav Karamarko sada mogao biti taj koji će mu omogućiti da se zadrži u središtu političkog života.

- Iskreno se nadam da postoji toliko razuma i odgovornosti da Glavaš bude pravomoćno osuđen, iako je lako moguće da bude drugačije. Mislim da zapravo nikada nije postojala ozbiljna namjera da se presudi ratnim zločincima i da su se dosadašnji procesi događali kroz političke obračune i pritisak Evrope. Tako je bilo i s Glavašem, koji je zaslužio da ga se procesuira, ali je izabran među onima koji su tada smetali Sanaderu. Sada vidimo da na inauguraciju nove predsjednice dolaze brojni upitni ljudi prema kojima bi se, ako već nisu osuđeni, zapravo trebao provoditi jedan moralni cordon sanitaire, ali oni se predstavljaju kao krema društva - kaže Pecnik.

Beus Richembergh također smatra da se s Glavaševim izlaskom iz zatvora i ovakvom političkom atmosferom stvari oko procesuiranja ratnih zločina kreću unatrag i da pravosuđe u nizu slučajeva ne uspijeva izdržati teret tih kušnji, odnosno svojeg dijela odgovornosti za stabilizaciju i očuvanje demokratskog poretka.

- Žrtvama i njihovim bližnjima, ali i onima koji poštuju i zagovaraju liberalne vrijednosti, pada povjerenje u zaštitne mehanizme društva i raste zebnja da sustav nije u stanju kazniti vinovnike zla. Nisam siguran da ta svojevrsna javna rehabilitacija polusvijeta nije dio političkoga koncepta koji nadire zdesna i koji želi poništiti petnaest godina mukotrpnoga uljuđivanja i demokratizacije Hrvatske - kaže Beus Richembergh.

No ključni je problem s hrvatskim pravosuđem taj što ono funkcionira samo onda kada za to postoji politička volja, a u Glavaševom slučaju ona je otpočetka bila kolebljiva i ovisila o tome koliko je sam Glavaš imao političke moći. Pritom njegova politička rehabilitacija nije bila provedena zdesna, nego mu se za šačicu vlasti prodavala cjelokupna lijevo-liberalna stranačka scena, onemogućivši tako da mu se izrekne pravomoćna politička presuda, bez koje ni ona sudska nije bila održiva.

1/1